Kina me naučila da sebe cijenim mnogo više, da se radujem malim stvarima i da budem nezavisna, počinje svoju priču Ana Dulović, 20-godišnja studentkinja iz Podgorice, koja ljetnji semestar provodi na Univerzitetu „Beijing Union” u Pekingu.
Studentkinja druge godine Fakulteta za kulturu i turizam na Univerzitetu Donja Gorica u Kinu je stigla početkom marta, a tamo će boraviti do sredine jula. Ana i njenih pet koleginica prvi su studenti podgoričkog univerziteta na razmjeni u dalekoj Kini.
„Život ovdje za sada je blago rečeno fascinantan - potpuno drugačija kultura, mentalitet, hrana i svi običaji. Koliko god da je čovjek spreman na to da će stvari biti potpuno drugačije, ne može a da se ne iznenadi kad postane dio jedne toliko drugačije civilizacije“, kaže Ana.
Za studije u Kini odlučila se najviše zbog činjenice da je, kako kaže, u pitanju zemlja velikih mogućnosti.
“To je zemlja koja je u razvoju, ali i mjesto o kojem stranci i dalje malo znaju. Zbog svojih specifičnosti za Kinu se zaista može reći da je jedna avantura”, navodi Ana.
Iskustvo studiranja u Kini dijeli sa koleginicama sa podgoričkog fakulteta - Mašom Velimirović, Helenom Aksamit, Monikom Jovičić, Mijom Milutin, Milenom Đukić. Kaže da se u Pekingu „drže kao jedan tim, a smještene su u internacionalnom studentskom domu i uslovima su više nego zadovoljne.
„Druženje sa kineskim studentima je posebno iskustvo, jer iako su prilično zatvoreni, spremni su da nam pomognu u svakom trenutku. Ali s obzirom na to da živimo u internacionalnom domu, više vremena provodimo sa kolegama iz Rusije, Afrike, Koreje, Španije, Britanije...“
Kao prvi kulturološki šok Ana navodi saznanje da je grad Peking veće površine nego cijela Crna Gora.
„Ipak, masovnost ljudi koju smo očekivali na ulicama i nije bilo, međutim saobraćaj je svakako jedna od neizbježnih stvari. Brza vožnja, sviranje, biciklisti, rikše, motori, pješaci, automobili, gradski prevoz svi su tu u istoj traci, svi sviraju, svi viču, a do sada nijesmo prisustvovali nijednom udesu“, priča Podgoričanka.
Dodaje da je zanimljivo i veliko prisustvo motociklista i biciklista, ali i da se mogu vidjeti razni prizori - od biznismena u odijelima, damama u haljinama do čitave familije na jednom motociklu.
Jezička barijera je Ani i koleginicama najteže pala. Kako kaže, za razliku od ostalih država gdje skoro svako zna engleski, bar u najosnovnijoj formi, u Kini to nije slučaj.
„Jezičku barijeru iskusite na svakom ćošku, od ulaska u banku, prodavnicu, taksi, od milion drugih svakodnevnih stvari. Ovdje morate često da se poslužite govorom tijela da bi ste dobili ono što želite. Kinezi su uvijek spremni da pomognu ukoliko znate njihov jezik, ukoliko vas ne razumiju, samo će se nasmiješiti i produžiti dalje“, kaže Ana.
Kao jednu od dobrih strana boravka u Kini, Podgoričanka navodi pristupačnost tehnologije.
„Uz pomoć skeniranja QR koda preko aplikacije WeChat, sve plaćamo preko telefona umjesto novcem, koristimo online prodavnicu Taobao, a možemo i da koristimo javna bicikla (Mobike). Zahvaljujući tome, slobodno vrijeme provodim vožnjom bicikla i razgledanjem okoline“.
Model studiranja u Pekingu, način polaganja ispita i samo ocjenjivanje slično je kao i u Crnoj Gori.
„Ono po čemu se razlikuju studije je sam odnos profesora prema studentima, koji je u Kini mnogo prisniji. Komunikacija sa profesorima i razmjena nastavnog materijala, odvija se putem kineske društvene mreže WeChat, što mnogo olakšava život studentima i omogućava dostupnost profesora u svakom trenutku, za sva eventualna pitanja i nedoumice“, kaže Ana i dodaje da im znanje koje su stekle na UDG-u omogućilo ravnopravno učešće u nastavi.
Podgoričanka priznaje da je u početku bilo teško da se naviknu na kinesku hranu, pa su češće birale brzu hranu kao „siguran obrok“.
„Vremenom, kako smo se počele hraniti u školskoj menzi, shvatile smo da njihova hrana i nije toliko drugačija od naše i da postoji dosta sličnih jela koja su samo servirana na drugačiji način. Najveće oduševljenje je bilo pronalazak gulaša i hrskave piletine“, navodi Ana.
Naglašava da svakodnevno sebe izlažu izazovima kada je isprobavanje novih jela i grickalica u pitanju, a posebno izdvaja praktični dio iz kulinarskih predmeta na fakultetu.
„Često nas na praksi iz predmeta kineska hrana uče da sami pripremamo neka od glavnih kineskih tradicionalnih jela. Profesori se najviše trude da nam pojednostave i pokažu stvari na najjednostavniji način, na koji mi to možemo da zapamtimo i osjetimo“, kaže Ana.
Dodaje da je u Pekingu vazduh prilično zagađen i da često fali pijaće vode. „Sve ovo vas nauči da cijenite svoju zemlju“, smatra ona. Po povratku u Crnu Goru, Ana planira da nastavi sa trećom godinom studija, ali i sa usavršavanjem kineskog jezika.
„Ukoliko bi mi se otvorila mogućnost da nastavim studije u Kini, svakako bih to iskoristila“, zaključuje ona.
Popularnost na ulici
Kao i većina stranaca, i studentkinje iz Podgorice iskusile su „popularnost u Kini“.
„Bez obzira da li ste poznati ili ne, Kinezi vam se javljaju na ulici i žele da se slikaju sa vama. Ponekad je to čudno, jer u posljednje vrijeme ima dosta stranaca, ali je uvijek više znatiželjnih Kineza. Tako da svi stranci u Kini dožive svojih ‘pet minuta slave“, priča Ana.
Galerija
Bonus video:
