Njen lik urezan na svemu u što pogledate. Na svijećama koje se ručno prave u nekoliko radionica širom Čitluka, na sitnom, ali i krupnijem kamenju, na jastučnicama, narukvicama, brojanicama, privjescima.. Međugorska Gospa ili Kraljica mira. Prvi put se, navodno, ukazala 24. juna 1981. godine, mještani kažu, pastirima koji su čuvali stado na mjestu zvanom Podbrdo, na brdu Crnica u Međugorju.
Prema podacima o ukazanju tog dana oko 18 sati šestoro mladih iz župe Međugorje, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjeli su je u liku prelijepe mlade žene sa djetetom u naručju. Preko njih, ona je svijetu poslala poruke o miru, molitvi, ljubavi, vjeri, postu. Od tada, više od milion ljudi svake godine posjeti Međugorje kako bi se pomolilo Međugorskoj Gospi za zdravlje, sreću, ljubav, mir...
Ovaj nekada siromašni kraj sa svega nekoliko kuća sada, zahvaljujući priči o ukazanju Gospe, koja se proširila po čitavom svijetu, godišnje posjeti više od 1.200.000 turista.
Na mjestu gdje je bilo tih par kuća sada je turističko naselje sa oko 25.000 ležajeva. Međugorje je prvobitno postalo vjersko svetilište, ali sa pratećim sadržajem koji je vremenom ponuđen turistima, postalo je mjesto za uživanje.
U turističkoj ponudi osim obilaska vjerskih simbola Međugorja, sada su diskoteke, noćni barovi, pivnica, restorani, veliki sportski kompleks u kojem je pet stadiona. U Međugorju na pripreme zbog klime, ali i svega što ono nudi, dolaze, kažu mještani, FK “Bajern”, FK “ Hajduk” iz Splita, ali i mnogi veliki fudbalski klubovi.
Vremenom se izdvojilo nekoliko simbola Međugorja, a prvi simbol je nastao 1932. godine. To je križ (krst) na brdu Križevac.
Legenda kaže da su do te godine krajem ljeta uvijek nailazile vremenske nepogode i svi usjevi od kojih su domaćini živjeli, propadali su . Te godine , da bi umilostivili Boga, građani iz tog hercegovačkog kraja na brdu Križevac napravili su veliki križ. Bog je, kaže legenda, uslišio molitve i od tada nema nepogoda u vrijeme usjeva.
Nakon što je Bog umilostivio to mjesto, stvorio se kult i vjeruje se da je ono sveto, zbog toga se među narodom proširilo da će Bog uslišiti molitve onih koji se do na vrh Križevca, po kamenjaru, popnu bosi. Naročito se vjeruje da će se izliječiti oni koji boluju od neizlječivih bolesti, ako bosi, u tišini, izađu do križa.
Na putu ka vrhu Križevca, rijeka ljudi. Uz put su prikazani simboli Hristovog stradanja u 16 slika. Vjernici, koji obično dolaze sa sveštenicima, kod svakog simbola zastajkuju, pomole se, i produže dalje. Uz put do vrha, nekoliko je tabli koje opominju da se ka vrhu trebate penjati u miru, a ispod samog križa ponovo molitva, na hiljade papirića sa ispisanim imenima, fotografije, brojanice..
Vjeruje se, da će Bog, kao što je to uradio sa čuvanjem usjeva, čuvati i one čija imena ili fotografije neko iznese do tu.
Drugi, ali širom svijeta poznatiji simbol, je Međugorska Gospa. Na mjestu gdje se navodno prvi put ukazala napravljen je kip. Mještani, ali i brojni objavljeni tekstovi govore o navodnom izlječenju mnogih vjernika koji su se popeli do tog mjesta i u miru se pomole.
Do Gospe se stiže po istom terenu kao i do križa, pješke, po hercegovačkom kamenu. Na tom putu, autor ovih redova, sreo je veći broj onih koji su u miru, bosi, hodali ka Gospi. Na vrhu, ispod njenog kipa, molitva, suze, krstovi, mermerne ploče sa imenima ispisanim na svim jezicima. Oko Gospe, tog dana, sudeći po jeziku, bilo je najviše stranaca. Neki od njih, neprekidno su se, skoro sat, molili Gospi.
Hodočasnicima, ali i turistima, najzanimljiviji je bakarni kip Isusa, koji “lije suze”
Razlozi zbog kojih su došli, makar po onome što su rekli, su razni.. Neko je tu došao samo turistički, neki vjeruju da će se baš njima ukazati prelijepa Gospa, a drugi su pak došli da je zamole da čuva njihove najdraže, ili da da spokoj duši njihovim preminulim bližnjim.
Nedavno je objavljena knjiga Elizabete di Nikolo “Međugorje – nada za svijet”. U njoj se opisuje borba njenog dvogodišnjeg sina Jošue, koji je imao rak u posljednjoj fazi, sa 80 hemoterapija i 17 zračenja, desetak tumora i metastazama u kostima. Roditelji, koji žive na jugu Italije, sa dječakom su, više iz očajanja nego iz vjere, pošli u Međugorje. Poslije toga, dječak više nije imao bolove, tumori su se znatno smanjili i doktori su ih lako uklonili. Ljekari su, piše u knjizi, rekli da nemaju naučno objašnjenje za nagli oporavak dvogodišnjeg Jošue.
Treće povlašćeno mjesto hodočasničkog okupljanja je Župna crkva i prostor oko crkve. To je mjesto je slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Crkva je kao i župa posvećena sv. Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika.
Hodočasnicima, ali i turistima, najzanimljiviji je bakarni kip Isusa, koji “lije suze”.
Na kipu uskrslog Isusa Hrista, prije par godina, navodno se dogodio još jedan fenomen, brojni hodočasnici tada su svjedočili da se nakon suza koje su iz njega izvirale, kip ponovno orosio čudnim suzama koje su tekle sa lica i ruku razapetog Isusa.
Sada hodočasnici, do zalaska sunca, u mimohodu, gotovo svakodnevno, čekaju da uhvate Isusovu suzu, jer se vjeruje da će ih ona vječno čuvati.
Mještani ovog kraja tvrde da ovakvim primjerima nema broja, a to bi, prenose katolički mediji, trebalo doprinijeti da se proglasi za “svetilište”.
Na buvljaku od igle do kornjače
Za više od milion posjetilaca koji se godišnje sliju u Međugorje, mještani su pripremili “raznovrsnu ponudu”. Dok se jedni pokušavaju izboriti da ovo mjesto postane svetilište, drugi pokušavaju ućariti.
Kroz čitavo naselje sa raznih štandova, nudi se Gospa čiji je lik nalijepljen ili uklesan na razne predmete. Ispred zajednice Cenacolo, koja iako nije klasična terapijska zajednica za odvikavanje od zavisnosti, gostoljubivo prima sve ljude koji zatraže pomoć i koji su u nevolji bez ikakve naknade, i koju obiđu obično svi oni koji dođu u Međugorje, napravljen je buvljak.
Dok unutra vlada potpuni mir, slušaju se životne priče onih koji su se uz pomoć molitve izvukli iz pakla droge, ispred njihove kapije turistima se nudi sve i svašta. Iako nema mnogo veze sa vjerom i vjerovanjem, na tom mjestu prodavci nude šteke “'marlbora' po povoljnoj cijeni”, med, ulje, mandarine, cegere, kišobrane, štapove za hodanje..
Baterijske lampe, ukrasi, gipsani anđeli sa i bez violine, heklani stolnjaci...To je samo mali dio ponude. Ipak, vrhunac neukusa, nekoliko kornjača izloženih u gajbi. Prodavac za tim štandom na italijanskom jeziku nudio je posjetiocima dvije kornjače za 10 eura.
Galerija
Bonus video:
