Milanka Asanović – Ćupić, Tijana Milić i Ana Pajović svoju su vještinu i kreativnost pretvorile u zanimljiv i rijedak hobi – izradu nakita i igračaka.
I dok Milanka i Ana uz polimersku glinu stvaraju unikatne komade minđuša, prstenja, ogrlica i broševa, Tijana već neko vrijeme japanskom tehnikom hekla igračke i pape za mališane.
Tri mlade žene za "Vijesti" su ispričale da se ideja za pravljenje nakita i igračaka javila slučajno, nakon čega se iz svijeta polimera, vunice i igli nijesu mogle lako izvući.
Pravljenje unikatnog nakita za Milanku Asanović–Ćupić postao je hobi prije četiri-pet godina.
"Do ideje da se bavim izradom nakita došla sam sasvim slučajno, kada je saznala da postoji materijal koji je kvalitetan i koji preciznom i detaljnom obradom može da traje godinama. Oduvijek sam imala hobi . Nekad je to bilo šivenje haljinica lutkama, nekad pletenje, u osnovnoj školi i gimnaziji sam najviše slikala" kazala je ona.
I za Anu Pajović taj hobi došao je kao logičan slijed prethodnih interesovanja. Kako je kazala, izrada nakita još je u domenu hobija koji sam sebe finansira, ali ponekad razmišlja i o pokretanju biznisa.
"Ipak, svjesna sam da je to kod nas teško ostvarivo. Svejedno, to me ne sprečava da maštam" priča Pajović.
Pored izrade nakita, Tijana Milić uspješno izrađuje heklane igračke, papuče za bebe, a planira da proširi svoj asesoar dječijim kapama, torbama i slično. Na ideju da se bavi izradom nakita i heklanjem došla je surfujući internetom.
Ipak, za one koji se odluče za ovu vrstu hobija nije nimalo lak posao pronaći materijal koji se uglavnom ne može kupiti u Crnoj Gori.
"Skoro sav materijal nabavljam van države, jer kod nas je ponuda za moj opseg djelatnosti i interesovanja prilično oskudna. I danas se desi da kada tražim neki artikal u radnjama me čudno pogledaju ili prokomentarišu da "to ne postoji"" priča uz osmijeh Milanka.
"Zahvalnost dugujem prijateljima uz čiju pomoć i taj problem uspješno prevazilazim. Ipak, postojanjem tog sistema bi i naši unikati pronašli put do ljubitelja unikatnih stvari van teritorije naše zemlje" istakla je Asanović–Ćupić.
Ona godinama ima vjerne mušterije koje vole i kod nje kupuju unikatne ručne radove.
Interesovanja za unikate ima, a da su žene najčešći kupci njihovih proizvoda, potvrdile su sve tri sagovornice, dok se za heklane igračke i pape najviše javljaju mame
Pajović materijal, kako je kazala, nabavlja “kako i gdje stigne”, ali najmanje u Crnoj Gori.
"Ograničeni smo izborom, a cijene su iznad realnih. Obično opterećujem prijatelje i familiju da mi donose materijal iz inostranstva, ili naručujem sa interneta. Materijal sa kojim radim je poprilično skup, a i poštarine prilikom naručivanja budu visoke, pa to i utiče na formiranje cijene nakita. Interesovanja ima dovoljno da me motivišu da dalje stvaram" dodala je ona.
Ni Milić ne pronalazi lako materijal koji koristi u izradi nakita, igračaka i papuča za bebe.
"Elemenata za nakit, sem polimerne gline, nema. Za moje lutke samo vunice nabavljam u Crnoj Gori, dok sve ostalo - alat, punjenja i slično nabavljam iz Velike Britanije. Nabavka jeste skupa jer ne samo da je skup materijal, već često i dostava" kazala je ona.
Interesovanja za unikate ima, a da su žene najčešći kupci njihovih proizvoda, potvrdile su sve tri sagovornice, dok se za heklane igračke i pape najviše javljaju mame.
Galerija
Bonus video:
