Na hercegnovskoj rivijeri u posljednjih stotinu godina u dva navrata masovno su se nastanjivali Rusi. Prvi veliki broj Rusa stigao je nakon Oktobarske revolucije, a drugi nakon sticanja crnogorske nezavisnosti.
U Herceg Novom sada privremeno mjesto boravka ima 680 ruskih državljana. Oni imaju stanove, kuće, placeve i imanja u svim djelovima opštine. Uglavnom je riječ o pripadnicima srednje i srednje više klase.
Većina se bavi i nekim biznisom, najćešće ugostiteljstvom, turizmom, nekretninama, a u posljednje vrijeme i građevinarstvom – sada je šest-sedam građevinskih firmi koje su formirane u Herceg Novom, a čiji su osnivači ruski državljani. Osim toga, otvaraju i advokatske kancelarije.
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve na službi je u crkvi Vavedenje Bogorodice na Žanjičkom ostrvu.
Ruskinja Nataša Kese u Herceg Novom ima sopstvenu firmu “MonteHills” za promet nekretnina. U Crnu Goru je došla prije pet godina i prvo je radila u bratovoj, a lani otvorila sopstvenu firmu. Kaže da je interesovanje za prodaju i kupovinu nekretnina i dalje veliko, ne kao za vrijeme “građevinskog buma”, i da je u posljednjih pet godina posredovala u oko 100 prometovanja.
“Dva su problema u ovoj oblasti. Prvi je što je malo dobrih objekata koji su na prodaji, pa se zato Rusi sve više okreću kupovini placeva, a drugi problem je što strani državljani ne mogu posjedovati nekretnine, osim ako nemaju preduzeće u Crnoj Gori”, navela je Kese.
U najvećem bokeljskom gradu imovinu imaju bivši moskovski gradonačelnik Jurij Luškov, porodica ruskog predsjednika Dmitrija Medvedova, a česti su gosti i mnoge istaknute ličnosti ruskog političkog i javnog života, poput bivšeg premijera Evgenija Primakova.
„Rusi se sve više okreću kupovini placeva”: Nataša Kese i Maša Đorđević Sokolovskaja
Sa Rusima je u Herceg Novi stigao i njihov kapital. Na priliv kapitala i kupovinu nekretnina nije uticala ni činjenica da strani državljani ne mogu postati vlasnici nekretnina u Crnoj Gori, osim ako nijesu formirali preduzeće.
Kako je u igri bio veliki novac, pitanje poštovanja zakona vezano za uknjižbe vrlo brzo postalo je relativno.
Uglavnom je investirano u apartmanska naselja – stanove za tržište i rijetko u neki manji hotel.
Atraktivne lokacije na obali mora, posebno na poluostrvu Luštica, dostizale su cijenu koja se samo godinu ranije nije mogla ni zamisliti. Interesovanje je, istina nešto manje, vladalo i za zemljom i nekretninama u zaleđu, posebno na poznatom izletištu Vrbanj.
U javnosti se spekulisalo da se radi o ogromnom pranju novca, ali skoro da nije bilo procesuiranih slučajeva.
Na ruskom groblju na Savini, koje je dio gradskog groblja, tako je izgrađena i prva ruska crkva u Crnoj Gori, koja je data na upravljanje Srpskoj pravoslavnoj crkvi
Istovremeno je i nemali broj ruskih državljana kod lokalnih banaka uzimao kredite i gradio stanove za tržište. Sada je takvih kredita sve manje, jer je većina banaka, suočena sa slabom otplatom i ne baš značajnim obezbjeđenjem kredita, ukinula pravo strancima sa nerezidentnim statusom da podignu kredit u Crnoj Gori.
Opština Herceg Novi je „ruski talas“ dočekala bez dobre i sveobuhvatne planske dokumentacije, što nije spriječilo gradnju. Tako su na poluostrvu Luštica nikla „divlja“ ruska naselja, sa prećutnom saglasnošću lokalne vlasti.
Opština, hronično u besparici, da bi obezbijedila lične dohotke brojnoj administraciji, kao i da bi i minimalno servisirala lokalne komunalne potrebe, rješenje je našla u izradi studija lokacija za lokalitete koji nijesu bili pokriveni planskom dokumentacijom.
Njihovu izradu finansirali su investitori koji su prvenstveno vodili računa o sopstvenim, a ne i interesima zajednice. Istina, ti investitori su uslovljavani i da finansiraju ili izgrade i lokalne puteve, vodovod, kanalizaciju, priključke za struju i trafostanice.
Kako nije bilo detaljnih urbanističkih planova za mnoga područja opštine za koja su bili zainteresovani ruski investitori, nijesu mogli biti izdati ni urbanističko-tehnički uslovi.
Crkva je izgrađena bez građevinske dozvole, sa prećutnom dozvolom lokalnih i tada republičkih vlasti
Takve uslove je u nekoliko navrata potpisao sam gradonačelnik Dejan Mandić što je nezakonito, ali do sada o tome niko nije progovorio javno.
Na ruskom groblju na Savini, koje je dio gradskog groblja, tako je izgrađena i prva ruska crkva u Crnoj Gori, koja je data na upravljanje Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Crkva je izgrađena bez građevinske dozvole, sa prećutnom dozvolom lokalnih i tada republičkih vlasti.
Na sreću, veće prisustvo ruskih kriminalnih grupa još nije registrovano. S druge strane, nema sumnje da su u Crnoj Gori prisutne i da djeluju ruske bezbjedosno- obavještajne službe, prvenstveno FSB, nasljednica KGB-a, jer, kako kažu dobro obaviješteni, „gdje je ruski kapital tu su prisutne i službe”.
To u neformalnim razgovorima potvrđuju i pripadnici crnogorskih policijsko-bezbjednosnih službi.
Ruski mališani u školskim klupama
Ruski državljani već nekoliko godina upisuju djecu u hercegnovski vrtić. U ovoj školskoj godini upisano je 11 ruske djece.
„Njihova adaptacija, kao i kod naše djece, zahtijeva vrijeme, strpljenje i saradnju vaspitača i roditelja. Uglavnom se djeca dobro adaptiraju i vrlo jednostavno sporazumijevaju i ako, u početku, ne znaju jezik. Za godinu koju provedu u vrtiću znatno nauče jezik, tako da smo imali slučaj da dijete na priredbi recituje na našem jeziku“, navode u toj ustanovi.
I u osnovnim školama nastavu pohađaju i mali Rusi. Ove godine je u prvi razred u Osnovnoj školi “Milan Vuković” upisano čak šestoro malih Rusa. U Srednjojškolskom centru “Ivan Goran Kovačić” upisana je samo jedna Ruskinja koja pohađa drugi razred gimnazije.
Na porođaj u Meljine
Maša Đorđević Sokolovskaja je iz Jekaterinburga, u istočnom podnožju planinskog lanca Ural, udaljenom 1.700 kilometara od Moskve, prije pet godina stigla u Herceg Novi. Prije dolaska o Crnoj Gori je znala malo – samo kao o turističkoj destinaciji.
Zaposlila se u jednog ruskoj firmi, zaljubila se u čovjeka sa ovog podneblja i ostala da živi u Herceg Novom. Svaki dan očekuje prinovu, a dijete će roditu u porodilištu u Meljinama. Brzo je savladala jezik i stekla širok krug poznanika i prijatelja.
Od generala do obućara
Nakon Oktobarske revolucije u Rusiji, veliki broj izbjeglica iz te zemlje našao je utočište u Herceg Novom. Najbrojniji talas izbjeglica bio je od marta 1920. do sredine 1921. godine, nakon evakuacije crnomorskih trupa. Izbjeglice su gladne, bolesne i izmorene putovanjem u nepoznato, brodovima dolazili u Boku.
Nakon karantina, oni bogatiji nastanjivali su se u hercegnovskim hotelima, a ostali su bili smješteni u starim austrougarskim kasarnama u Igalu. Tu je i bila najbrojnija kolonija ruskih izbjeglica u kojoj je tridesetih godina prošlog vijeka živjelo između 800 i hiljadu Rusa.
Sada u gradu žive potomci tih Rusa o čemu svjedoče i imena Verigo, Nikitenko...
Mnogi izbjegli Rusi bili su profesori, umjetnici, oficiri… U Igalu su oformili svoje klubove i čitaonice u kojima su njegovali rusku kulturu i duhovnost, ali organizovali i humanitarne akcije za pomoć siromašnima i osobama sa invaliditetom. Devet godina po dolasku u Herceg Novi, ruske izbjeglice su u Igalu osnovale i filatelističko društvo, a iduće godine – 1. aprila, izašao je i prvi broj filatelističkog časopisa “Rossika”.
U gradu su se zadržavail neko vrijeme, a ostajali su samo oni koji su zasnovali porodice. Nemaština ih je natjerala pa su u novoj sredini, da bi preživjeli, počeli da se bave raznim zanatima.
Tako su generali postajali obućari i druge zanatlije. Sada u gradu žive potomci tih Rusa o čemu svjedoče i imena Verigo, Nikitenko... Neki, poput Margarite Lisjenko, bili su i prvi muzički pedagozi u gradu . Tridesetih godina prošlog vijeka u Savinskoj dubravi počelo je i formiranje Ruskog groblja koje su mještani zvali i vojničko groblje.
Galerija
Bonus video: