Svečano je bilo proteklog vikenda u pivskom selu Kruševo, kod Šćepan Polja, tridesetak kilometara od Plužina. Čekajući da se neko sjeti i popravi most koji povezuje Crnu Goru i Republiku Srpsku mještani, a osim Miloša Muminovića svi žive izvan sela, “zavrnuli” su rukave i sami popravili uništeni most.
"Most nam je odnijela rijeka Piva u decembru 2010. godine kada je Elektrana pustila ispuste. Obraćali smo se Elektroprivredi ali ništa od toga. Opština Plužine i predsjednik Mijuško Bajagić, dali su oko pet hiljada eura i kupili patose, sajle, grede. Trebalo je to neko da postavi, ali plašeći se da u čekanju ne dočekamo jesen odlučili smo da sami sve završimo", kazao je pedesetogodišnji Miloš, jedini stanovnik Kruševa.
U selu su živjeli samo Muminovići, porodice od tri brata, koji su se doselili iz Male Crne Gore. Prije desetak godina selo je polako počelo da ostaje bez stanovnika – stariji su umirali a mlađi odlazili za Plužine, Nikšić i Podgoricu. Ostao je samo Miloš sa suprugom Suzanom i trogodišnjom kćerkom Danicom. Ali, svakog vikenda svi su tu – da obiđu starevinu, odmore se od gradske vreve, nadišu čistog vazduha. Zbog srušenog mosta dolazili su samo stariji.
Djeca su ostajala kući jer ih nije bilo bezbjedno pustiti preko mosta od koga i najhrabrije hvata jeza. Pošto most jednim dijelom pripada i Republici Srpskoj Miloš, kao i ostali Kruševljani, smatrali su da bi i Foča trebalo da za njegovu opravku izdvoji dio novca. Međutim, izgleda da su se svi vodili logikom „ničije zemlje“ – selo teritorijalno pripada Bosni, mještani su stanovnici Crne Gore, odakle stižu struja i put, a most je pola-pola. Ili ničiji, kako to mještani kažu.
"Očekivali smo pomoć od Elektroprivrede, ali i drugih institucija iz Crne Gore, kao i iz Foče pošto teritorijalno pripadamo Republici Srpskoj. Međutim, pomoć i razumijevanje nijesmo imali niotkud. Zato smo odlučili da sami ovo završimo. Radilo je nas sedam-osam i niko se nije štedio. Izdvojo bih Lazara Muminovića koji ima preko 70 godina i koji je prije dvije godine imao tešku operaciju debelog crijeva , kao i Blaža Muminovića koji ima blizu 70 godina. Veliku pomoć pružio je i Milenko Muminović koji je preuzeo veliki dio odgovornosti na sebe i doprinio da ovaj most ponovo bude osposobljen. Ma, svi su dali sve od sebe", kazao je Miloš.
Rekonstrukcija mosta trajala je desetak dana i završena je 8. septembra, kada je, kako u šali rekoše, konačno uspostavljena “veza sa svijetom”.
Rekonstrukcija mosta trajala je desetak dana i završena je 8. septembra
Kada je ekipa “Vijesti” u maju posjetila Muminoviće most je bilo toliko strašno pogledati, a još strašnije preko njega preći, da smo poslušali savjet – držali se za sajle, nijesmo gledali u vodu, i brzo prešli preko ne razmišljajući da li je koja od dasaka koje su ostale trula.
Sada je već druga priča. Most ponovo ima daske, zaštitnu ogradu i sada se preko njega ne mora brzo prelaziti. Može se i zastati i pogledati prelijepa priroda koja se okolo nalazi. Na svečano otvaranje mosta pozvali su sve koji su im pomogli da se isti obnovi i koji su na bilo koji način bili uz njih. Među pozvanima bila je i ekipa „Vijesti“.
Siguran prelazak preko mosta vodio je do bogate gozbe. I nade da nove vode neće odnijeti most.
Miloš je, za kraj razgovora, citirao Iva Andrića, bez koga su priče o mostovima nezamislive.
"Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije nije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova… i ne služe ničem što je tajno ili zlo.. već da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred našim duhom, očima i nogama, da ne bude dijeljenja, protivnosti ni rastanka”.
Osmanlije ostavile za sobom više nego EPCG
Iz EPCG su „Vijestima“ u maju kazali da je do oštećenja mosta, koji nije njihova nadležnost, došlo u decembru 2010. godine kada su bile velike poplave i da odgovornost Elektroprivrede nije utvrđena, pa da mještani treba za pomoć da se obrate opštinskoj Komisiji za utvrđivanje šteta od elementarnih nepogoda.
"Bez obzira na njihove optužbe evidentna je činjenica da bi most, da brana ne postoji, davno bio odnesen", kazali su tada iz EPCG.
"Silna Otomanska imperija je na ovim prostorima, računajući i Crnu Goru i Bosnu, harala pet vjekova. Apsurdno je, ali istinito da su iza sebe ostavili velelepni most u Višegradu, sada pod zaštitom UNESCO-a, i svetinju u Pivi – Pivski manastir. Žalosno i sarkastično je da oni čijom krivicom ostajemo bez mostova neće da priznaju ni djelić odgovornosti", kazao je razočarano Muminović.
Bonus video:
