Pedesetpetogodišnji Mensur Džanković otpočeo je proteklog vikenda maraton biciklom od Pljevalja do Lozane i Ciriha.
Mensur se za taj poduhvat pripremao punih sedam mjeseci. Planira da tu dionicu pređe za 12 do 13 dana vozeći preko Sarajeva, Zagreba, Ljubljane, Inzbruka do Lozane i Ciriha.
Cilj njegovog maratona nije kurtoazna posjeta pomenutim međunarodnim sportskim institucijama - sa sobom nosi Projekat „MOK i FIFA – za budućnost mladih“ podržan sa više od 8.000 potpisa.
Projekat je podržan od skoro 3.000 učenika pljevaljskih osnovnih i srednjih škola, ali i od 163 učenika Gimnazije „Svetozar Marković“ iz Niša, 17 nevladinih organizacija i devet sportskih klubova iz Pljevalja, drugih krajeva Crne Gore, Srbije, BiH i Slovenije.
“Projekat „MOK i FIFA – za budućnost mladih“ se bazira na izgradnji kulturno-sportskog centra na Kosanici. Pokušaću da animiram MOK i FIFU da daju pare za izgradnju takvog centra koji bi koristili mladi iz Pljevalja, Crne Gore, Balkana, Evrope”.
Iako kaže da put nije bio nimalo lak, sa brojnih maratona ponio je samo lijepe uspomene
“Sličan kulturno-sportski centar ne postoji nigdje u Evropi i realizacijom ovog projekta došlo bi se do jedinstvene prilike da se mladima ponudi nešto što bi ih zbližavalo, mjesto gdje bi sami osmislili sadržaje, a sve sa ciljem unapređenja i prezentacije svojih kreativnih sposobnosti, promovisanja zdravih stilova života, druženja, razmjene iskustva i, uopšte, unapređenja budućnosti generacija koje dolaze i kojima Evropu sa svim njenim vrijednostima ostavljamo u nasljeđe”, rekao je Džanković.
Mensur je pored brižljivo razrađenog i tehnički pripremljenog projekta uradio i ahitektonsko rješenje i pribavio svu neophodnu dokumentaciju koju će dostaviti nadležnim u MOK-u i FIFI.
Za sve to je trebalo mnogo vremena, upornosti i strpljenja i ostalo je još samo da to „dostavi“ na sebi svojstven način – biciklističkim maratonom.
Iako živi u veoma skromnim uslovima, jer ni on ni supruga nemaju stalno zaposlenje, Mensur ni u jednom trenutku nije odustao od namjere da posjeti Međunarodni olimpijski komitet i Međunarodnu fudbalsku federaciju.
“Pripremao sam se zaista dugo, bilo je mnogo odricanja, ali upornost je pobijedila. Spreman sam i za ovaj maraton, svjestan sam šta me sve na putu čeka, ali sa tim nijesam opterećen. Ovo će biti moj najduži maraton, jer ću biciklom preći 1.600 km i neće biti kao prethodni”.
“Neću odustati od ovog maratona jer osjećam moralnu i ljudsku obavezu da dođem do cilja, da animiram pomenute međunarodne institucije i da uradim sve kako bi se na Kosanici pored Pljevalja izgradio ovaj kulturno-sportski centar koji je neophodan mladima”
“Već imam mnogo ugovorenih susreta sa brojnim institucijama i NVO sektorom koji se bave problemom narkomanije. Moram pomenuti i veliko interesovanje mojih Pljevljaka koji žive u dijaspori i koji će mi biti domaćinu u mjestima kroz koja budem prolazio”, rekao je Džanković pred polazak.
U ovim teškim vremenima, dodao je on, nije bilo lako nabaviti novac kojim će pokriti troškove neophodne opreme, spavanja i hrane. Nada se da će mu rodni grad i ovog puta pomoći da realizuje ovaj maraton koji, kaže, poklanja mladima.
“Neću odustati od ovog maratona jer osjećam moralnu i ljudsku obavezu da dođem do cilja, da animiram pomenute međunarodne institucije i da uradim sve kako bi se na Kosanici pored Pljevalja izgradio ovaj kulturno-sportski centar koji je neophodan mladima”, kazao je Džanković, koji je poznat široj domaćoj i međunarodnoj sportskoj javnosti jer je pravi sportski ambasador grada pod Golubinjom i države Crne Gore.
Njegovi dosadašnji biciklistički maratoni su jedinstveni ne samo na Balkanu, već i u Evropi. O Mensuru ne treba mnogo govoriti, dovoljno je kazati da fascinira njegova upornost, da promoviše zdrave stilove života i da je veliki zagovornik u borbi protiv savremene pošasti XXI vijeka – narkomanije.
Džanković se prije dvadesetak godina prestao profesionalno baviti sportom, ali kako ističe i dalje, za razliku od mnogih svojih vršnjaka, vodi uredan sportski život.
Put pun izazova
Mensur je do sada vozio 14 biciklističkih maratona, prešao više od 30.000 kilometara, prošao kroz šest država - Crna Gora, Srbija, BiH, Albanija, Grčka i Rumunija, posjetio oko 250 gradova i sve to pod sloganom „Sport da – droga ne“.
Iako kaže da put nije bio nimalo lak, sa brojnih maratona ponio je samo lijepe uspomene.
“Neophodna je maksimalna koncentracija u toku puta, psihička stabilnosti i fizička pripremljenost. Najteže je mojoj porodici koja se brine za moj život. U putu ima svega i svačega do bliskih susreta sa smrću zbog nesavjesnih vozača. Dolaskom na cilj prestaje sav umor, budeš ponosan na sebe što si uspio da ostvariš ono što si želio”, priča ovaj pedesetpetogodišnjak.
Bonus video:
