U podnožju Lovćena u mjestu Dubovik, nadomak Cetinja, živi porodica Martinović koja se više od 25 godina bavi pčelarstvom. Do Dubovika se stiže starim putem od Cetinja prema Njegušima i Kotoru, a na tom mjestu, Lidija i Milorad Martinović, napravili su pravi mali „medeni raj“ za posjetioce.
Iako je u pčelarstvo uključena kompletna porodica, može se reći da je matica ovog pčelinjaka na Duboviku baš Lidija. Druženje sa pčelama, vrcanje meda, pravljenje proizvoda od meda, Lidija je naučila još kao djevojčica, jer je njen otac bio pčelar - Petar Čelebić, jedan od najstarijih pčelara u Crnoj Gori.
“Zahvaljujući ocu sam stekla neka prva znanja, jer je on na jedan vrlo lijep način umio da me zainteresuje za čitav posao. Kasnije je i moja struka, jer sam hemijski tehnolog, dala svoj doprinos, tako da je naša paleta proizvoda danas tako bogata”, počinje svoju priču Lidija, u brvaniri na Duboviku, koja je prema njihovoj zamisli napravljena da liči na ćeliju saća.
Nakon udaje, Lidija je počela da se bavi pčelarstvom zajedno sa svojim suprugom. Kako kaže kroz smijeh, njen muž je od tasta na poklon, odmah nakon ženidbe dobio košnicu, tako da je bilo logično što će biti njihovo zajedničko zanimanje.
“U ovom poslu, suprug i ja smo samostalno više od 25 godina. Sada je uključena čitava porodica. Suprug, djever i sin pčelare i njihov posao je u pčelinjaku. A ćerka, snaha i ja radimo sa proizvodima. Pomaže čak i moja šestogodišnja unuka, tako što lijepi etikete na bočice i tegle, ili pomaže na sličan način”, priča Lidija.
Inače, porodica Martinović je jedna od sedam članova projekta „Pčelarski putevi i priče“, koji je prije nekoliko godina pokrenula njemačka kompanije GTZ. Radi se o prvom agro-turističkom projektu u Crnoj Gori.
“Udruženje funkcioniše kao nevladina organizacija. Projekat je urađen veoma kvalitetno, bilo je dosta posla, radilo se o velikim ulaganjima, jer su organizatori bili veoma zahtjevni. Svako od nas sedmoro, morao je uraditi svoje degustacione prostore, puteve, parking, sanitarni čvor”, kaže Lidija.
Pored nje u Udruženju su još Nikola Martinović koji ima pčelinjak u Bajicama, Radojica Radović iz Crne Grede, Danilo Vukmirović na Gornjem Ceklinu, Rajko Đurašković u Dujevi, Momo Gazivoda i Pavle Strugar na Rvašima i Danilo Jovićević u Češljarima.
Degustacioni prostor Martinovića, u obliku ćelije saća, nalazi se u podnožju planine Lovćen. Unutra posjetioci mogu da degustiraju sve proizvode prije nego ih kupe, a ima ih stvarno mnogo. Martinovići imaju 50 košnica, a jedan od pčelinjaka nalazi se u neposrednoj blizini njihove eko-brvnare. Zainteresovani gosti mogu dobiti šešire sa zaštitnim mrežama i obići pčelinjak, ako to žele.
Tu je i čitava linija kozmetike na bazi pčelinjih proizvoda, od losiona za dubinsko čišćenje lica, univerzalnih krema za njegu lica, balzama za usne, maski za lice, propolisne masti
“Funkcionišemo na taj način što turističke agencije dovode svoje goste koji mogu da degustriraju prozvode, čuju lijepe i zanimljive priče o pčelarstvu, narodne anegdote. Stranci su zainteresovani, puni pitanja na koji način se ovdje pčelari. Kažu da ne mogu baš na mnogo mjesta u svijetu da vide tako nešto direktno, da posjete pčelinjake i čuju na koji način živi jedno pčelinje društvo”, priča Lidija.
Za kompletan ovaj posao i Lidija, a i ostali pčelari sa područja Cetinja, morali su da ulože značajna finansijska sredstva, i to je dio priče sa kojim se ne mogu pohvaliti.
Inače, tajna uspjeha porodice Martinović je veoma jednostavna - rade sa najboljim košnicama, med vrcaju samo jednom godišnje, na ljeto pred Petrovadan i čitav posao rade sa puno ljubavi
“GIZ je dao podršku u edukativnom smislu, zajedno sa našom lokalnom Turističkom organizacijom. Ali što se tiče finansijske podrške i pomoći, nijesmo je imali ni od koga i sve je urađeno našim sredstvima. Imali smo obećanja od Ministarstva poljoprivrede da ćemo dobiti neku finansijsku podršku, da bismo zaokružili taj dio koji smo započeli, ali od toga nije bilo ništa”, kaže Lidija, napominjući da se samo od tog posla ne može živjeti.
“Većina nas su ili bivši radnici ”Oboda” ili “Radoja Dakića”, tako da smo morali sebi da nađemo neki izvor prihoda. Prije više od mjesec obišao nas je ministar Trazan Milošević, koji je bio jako zadovoljan onim što je vidio i čekamo tu obećanu podršku. Mi smo se nadali da će čitav naš posao biti mnogo ranije isplativ, ali to sporije ide. Ipak, ono što je nama najvažnije jeste da su naši gosti zadovoljni i da smo jedinstveni u onome što radimo”, kaže Lidija.
Svi proizvodi u pčelinjaku Martinovića napravljeni su isključivo na bazi meda, bez ikakvih dodataka, aditiva i sličnih stvari. Kompletan asortiman nosi sasvim originalan naziv – „Medena apoteka“.
Inače, tajna uspjeha porodice Martinović je veoma jednostavna - rade sa najboljim košnicama, med vrcaju samo jednom godišnje, na ljeto pred Petrovadan i čitav posao rade sa puno ljubavi.
Prepoznatljivi i po likeru
Njihovi gosti u 90 odsto slučajeva su stranci, a Martinovići imaju šta da ponude svojim gostima. Na prvom mjestu tu su vrcani med, med u saću i propolis; proizvodi api terapije, radi se o prirodnom načinu liječenja pčelinjim proizvodima, a koriste se za imunitet, snižavanje holesterola, jaču krvnu sliku.
Tu je i čitava linija kozmetike na bazi pčelinjih proizvoda, od losiona za dubinsko čišćenje lica, univerzalnih krema za njegu lica, balzama za usne, maski za lice, propolisne masti.
U njihovoj eko-brvnari možete kupiti i razne voštane figure, ali ipak Martinovići imaju i jedan proizvod po kojem su sigurno jedinstveni.
“Radi se o likeru od borovnice sa medom. Do sada smo kupovali borovnice iz Plava i Bijelog Polja i na taj način pravili liker. Ali od prije nekoliko godina suprug je zasadio borovnicu na našem imanju, tako da se nadamo da ćemo uspjeti da taj liker pravimo od naše borovnice. Radi se o veoma ljekovitom proizvodu”, kaže Lidija.
Galerija
Bonus video:
