„Pivska krvava bajka“, „pivske Šumarice“, „pivski Vitlejem i zid plača“, samo su neki od naziva za Dola. Da se to mjesto uspjelo izboriti za zasluženu stranicu u istorijskim udžbenicima bilo bi dovoljno reći samo Dola. I ništa više, i ništa manje. Ovako, i dalje mnogi u Crnoj Gori ne znaju za mjesto gdje je 7. jula 1943. folksdojčerska jedinica „Princ Eugen“ za sat ubila 522 ljudi, među kojima i 109 djece, od kojih je jedno rođeno na gubilištu. I dalje je, izgleda, na novinarima da o stradanju pivskog naroda kada je za vrijeme Pete ofanzive ubijeno njih oko 1.260, kada je u svakom selu pivske župe tih desetak dana 1943. bilo po jedno stratište, upoznaju javnost.
U Dolima je obilježeno 75 godina od stradanja pivskog naroda i opet su spomenici, makar za trenutak, ispričali priču o tome da su tog 7. juna 1943. nevine žrtve bile podijeljene u tri grupe – jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca, i da je redoslijed ubijanja u vrtačama bio obrnut.
Svetu arhijerejsku liturgiju služili su mitropilt crnogorsko-primorski Amfilohije i episkop budimljansko-nikšićki vladika Joanikije sa brojnim sveštenstvom i monaštvom, a okupio se veći broj Pivljana.
Prema riječima mitropolita, Dola, puna bola, su najsvetije mjesto u Evropi, mjesto gdje je podignut najveličanstveniji spomenik. To mjesto boli, kako je kazao Amfilohije, je vaskrsnulo i postalo mjesto uzvišenja i osvješćenja. Kako je Joanikije kazao u Dola se do skora dolazilo sa tugom i uzdisajima a od sada se tu dolazi kao na sveto mjesto.
Sa Pivljanima su bili i pobratimi iz Velike pod Čakorom koje je zbližila ista nevolja i isto stradanje. Tamo je ista SS jedinica, potpomognuta brdskom „Skenderbeg“ divizijom, 28. jula 1944. godine za samo dva sata na najsvirepiji način ubila preko 500 ljudi, žena i djece. U ime Veličana skup je pozdravio Miroslav Brković koji je kazao da dolazi iz napaćene, časne i velike Velike. Kako je istakao, njih i Pivljane su spojila stradanja i mučenicke žrtve i kada je došla sloboda u Dolima i Velici nije imao ko da joj se raduje. "Zato moramo znati da smo životom pobjedili smrt", poručio je Brković.
Dola je preživio samo jedan stradalnik – tridesetšestogodišnji Miloš Glomazić koji je uspio da pobjegne sa strelišta i tako bude svjedok najtežeg zločina u Pivi koji se dogodio za vrijeme Drugog svjetskog rata. Miloš je preminuo 1986. godine.
U dolinama gdje su ubijene nevine žrtve 1977. godine napravljen je memorijalni kompleks, rad vajara Luke Tomanovića, a prije deset godina izgrađena je i crkva, tipa lovćenske kapele.
Predstavnici opštine Plužine na čelu sa predsjednikom Mijuškom Bajagićem, kao i borci, antifašisti i komunisti, položili su vijence na jedno od tri spomen obilježja u Dolima.
Nakon pričešća okupljenih osveštan je i prerezan slavski kolač koji je donio ovogodišnji domaćin Miloš Cicmil.
Organizatori pomena su Opština i Centar za kulturu Plužine, Eparhija budimljansko-nikšićka i manastir Piva. Na kraju je održan prigodan kulturno umjetnički program. u kome su učestvovali narodni guslar Maksim Vojvodić i Dragana Mićanović, koja je govorila stihove.
Galerija
Bonus video:
