Topli zagrljaji supruga, djece i najbliže rodbine, suze radosnice i neopisiva radost, juče poslijepodne na aerodromu Tivat, označili su kraj 20-mjesečne agonije i najtežih trenutaka u profesionalnoj karijeri koje su doživjeli iskusni bokeljski pomorci Borislav Samardžić i Branislav Vujović.
Njih dvojica od sinoć su ponovno u svojim kućama, a malo ranije od njih, kod svoje porodice u Bijelo Polje stigao je i njihov treći kolega i sapatnik sa kojim su minule skoro dvije godine dijelili dobro i zlo na malom grčkom teretnjaku “Nuada“, prvi oficir palube Uroš Vuković.
“Vjerujte, ovo što smo prošli proteklih godinu i nešto dana je nešto najteže što nam se svoj trojici dogodilo u našim višedecenijskim pomorskim karijerama. Ovako nešto nikada nismo doživjeli i ne dao Bog nikome da mu se dogodi ovo što je nama bilo i u kakvim smo mi uslovima mjesecima živjeli na brodu bez vode, goriva, struje, hrane i vode“, kazao je novinarima koji su ih dočekali upravitelj stroja “Nuade“ Borislav Samardžić iz Risna.
Bez goriva hrane, vode...
On, prvi oficir palube Uroš Vuković i drugi oficir stroja Branislav Vujović na tom brodu grčke kompanije “Electra Maritime” iz Pireja, bili su ukrcani od decembra 2010. Njihovi problemi su počeli u julu 2011. u egipatskoj luci Safaga na Crvenom moru gdje su pomorci sa “Nuade” nekoliko mjeseci proveli bez goriva, hrane i vode na brodu dok su se gomilali dugovi grčkog brodovlasnika prema članovima posade, agentu i ostalim povjeriocima.
Nakratko se stanje poboljšalo krajem prošle godine kada je “Nuada”, velikim naporom i snalažljivošću posade, doplovila do Sueca, a naši pomorci sa kompanijom “Electra Maritime” sredinom januara 2012. postigli dogovor da im isplati polovinu dugova, a oni obave još jedno komercijalno putovanje brodom između luka u Egiptu, Sudanu, Saudijskoj Arabiji i Džibutiju, nakon čega bi po povratku u Suec, dobili ostatak novca i konačno se iskrcali sa broda.
“Nije mi milo što se naš agent nijednom nije javio da nas pita kako nam je i može li nam što pomoći iako smo mu slali i mejlove i poruke”
Grčki brodar je, međutim, iznevjerio datu riječ i našim pomorcima, koji su početkom aprila sa “Nuadom” ponovno stigli u Suec, nije isplatio ostatak dugovanja koja su tada iznosila oko 130.000 dolara. Naprotiv, brodovlasnik preko agenta i zapovjednika broda našim pomorcima oduzeo pasoše u pokušaju da ih spriječi da preko suda u Suecu, zaustave “Nuadu”, zaplijene i na sudskoj dražbi prodaju brod radi namirenja svojih neisplaćenih zarada, pa su oni sve to vrijeme proveli na brodu kao u svojevrsnom zatvoru.
Tokom trajanja njihove odiseje i borbe pred egipatskim sudovima da naplate makar dio svojih teško zarađenih plata, Vuković, Samardžić i Vujović nisu dobili gotovo nikakvu pomoć od zvaničnih državnih organa Crne Gore kojima su se obraćali direktno ili apelima preko medija.
Novi vlasnici “Nuade”, koji su nedavno brod preuzeli nakon prebijanja dugova sa dotadašnjim vlasnikom, grčkim bizmismenom Manolisom, našoj trojici pomoraca su tek prošle nedjelje isplatili samo oko dvije trećine njihovih potraživanja, koja su ukupno iznosila preko 200.000 dolara.
“Očekivali smo veću pomoć od strane naših institucija, a sigurno nijesmo očekivali da se vlasti Crne Gore tako odnose prema svojim građanima, kako su se odnijele prema nama trojici. Verbalnu pomoć i lijepe želje smo preko mejla i SMS-a imali od porodica, prijatelja i ljudi za koje se nismo ni nadali da će nam se naći u svemu ovome, dok su oni koji su o nama u ime države trebali brinuti na pravi način, zakazali. Nismo mi ni od koga od njih tražili da nam daju plate, već da nam pruže pravnu pomoć koja nam je bila neophodno potrebna u zemlji u kojoj su ugovori na arapskom jeziku i gdje je pravilo da ti danas kažu jedno, a to već sjutra ne važi. Sve one stvari na koje smo u ovakvoj situaciji po međunarodnom pomorskom pravu imali pravo – da zaustavimo brod i zaplijenimo teret – to kod njih ne važi, čak su nam prijave zbog toga sudu podnosili”, ispričao je Samardžić.
Strepjeli do ulaska u avion
Troškovi za advokata koji ih je zastupao iznosili su 16.000 dolara. Ni on, kao ni njegov kolega Vujović, ne kriju razočaranje indiferentnošću državnih organa Crne Gore, ali i neaktivnošću crnogorskog Sindikata pomoraca da im pomognu, makar pravnim savjetima, tokom njihove iscrpljujuće borbe da dođu do svog teško zarađenog novca. Iz te bitke su na kraju naša trojica pomoraca izašla “kratka” za oko 85.000 dolara.
Budući da ih novi većinski vlasnici broda nisu željeli pustiti da se iskrcaju i vrate kući, računajući na stručnost trojice Crnogoraca za vraćanje “Nuade” u komercijalnu upotrebu, Vuković, Samardžić i Vujović su brod napustili kako kažu, ilegalno, iskoristivši “jedan momenat sukoba između novog brodovlasnika i agenta broda.”
“Agent je, da bi napravio neku začkoljicu novim brodovlasnicima, iskrcao nas trojicu i to nas je spasilo. Organizovali smo sve za pola sata, izbacili prtljag sa broda i prekjuče do ponoći ostali smo u kancelariji jednog predstavnika Unije sindikata iz Sueza. Odatle smo pošli za Kairo, kupili karte, prenoćili na aerodromu i evo nas napokon kući”, kazao je Samardžić.
Vujović dodaje da im je najteže bilo juče poslijepodne na aerodromu u Kairu, dok nisu ušli u avion za Frankfurt, jer su do kraja strepjeli da ih neko ponovno ne vrati na brod.
Živjeli smo bez struje, pod šterikama
Period od jula prošle godine, sa prekidom od tri mjeseca, bio je najteži u mom životu, rekao je sinoć “Vijestima” prvi oficir palube Uroš Vuković iz bjelopoljskog sela Crnča.
“Nuada je imao posadu od 13 članova, a osim nas trojice iz Crne Gore, činili su je kapetan Sirijac i Egipćani bez pomorskog iskustva...Na brodu smo živjeli bez struje, pod šterikom i kuvali hranu na plinskoj boci. Živjeli smo u neizvjesnosti sve do 12. avgusta a prethodno je sud u Egiptu donio odluku da se brod proda i nama trojici su isplaćena dugovanja do 12. aprila u iznosu 143.000 dolara. Ostali su nam dužni još oko 80.000 dolara i tog novca smo se odrekli samo da se vratimo u svoju domovinu”, priča Vuković.
Kaže da su mu zagrljaji i poljupci supruge Vere i kćerke Marine melem za sve nedaće koje su ga pratile prethodnih mjeseci. Poručio je da će ponovo ploviti i zarađivati za porodicu, ali samo za onu kompaniju u koju bude siguran da će izmirivati preuzete obaveze.
Častili propalog brodara 100 dolara iako ih je zavio u crno
Samardžić ističe da su naši ljudi za kompaniju “Electra Maritime” bez problema plovili preko 10 godina i bili vrlo cijenjeni od poslodavca, ali je grčki brodar prije par godina zapao u finansijske teškoće.
“Ostali smo sa Manolisom u kontaktu i našli smo ga prije neki dan da, nakon svih tih miliona i bogatstva koje je imao, u jednoj piljari u Suecu sada prodaje voće i povrće kako bi se prehranio i spavanje platio. I pored svih nedaća koje smo imali zbog njega, suđenja i višemjesečnog čekanja plata, mi smo se pozdravili sa njim i častili ga sa 100 dolara. Nije bilo lako gledati ga – čovjeka od 65 godina kako plače i zahvaljuje nam se, ponavljajući lijepe riječi koje je imao za nas i ostale pomorce iz Crne Gore koji su ranije za njega plovili, kaže Samardžić.
Sretni smo što smo došli, ali nam je krivo što smo u svemu bili sami i što nam niko od ovih naših iz Vlade, nije pomogao, a obećali su to bili javno preko medija
On dodaje da mu je najteži trenutak u odiseji koju je preživljavao posljednjih godinu i nešto dana, bio prije oko dva mjeseca, kada mu je umrla majka, a on, zarobljen na brodu bez novca u Egiptu, nije mogao doći na sahranu. Bez obzira na sve što je preživio, Samardžić ističe da će se opet uskoro, nakon odmora u krugu porodice, vratiti na more i raditi ono što najbolje zna – tući valove i zarađivati “kruh sa devet kora”.
Država i agent ih ostavili na cjedilu
Sretni smo što smo došli, ali nam je krivo što smo u svemu bili sami i što nam niko od ovih naših iz Vlade, nije pomogao, a obećali su to bili javno preko medija. Ne daj Bože nikome da se ovo ponovi, ali ovo mora biti upozorenje svima u Crnoj Gori da se nešto sistemski mora mijenjati da pomorci u ovakvim situacijama ne ostaju sami na cjedilu, upozorava Branislav Vujović.
On je ogorčen i na pomorsku agenciju Dragana Balabušića iz Bijele, preko koje su se ukrcali na brod: “Nije mi milo što se naš agent nijednom nije javio da nas pita kako nam je i može li nam što pomoći iako smo mu slali i mejlove i poruke. Neću nikakvu polemiku sa njim, ali to što smo proživjeli je strašno. Zdravlje nas je na sreću dobro poslužilo i evo, da smo opet sa familijama koje su nas sretno i zdravo dočekale”.
Galerija
Bonus video:
