Svaki četvrti muškarac u Crnoj Gori smatra da postoje situacije u kojima je fizičko nasilje opravdano, kao i da je žrtva odgovorno za nasilje, jer ga “izaziva svojim postupcima”.
To je pokazalo prvo seobuhvatno istraživanje o nasilju u porodici i nad ženama, koje su sproveli CEED Consulting i krajem prošle godine, a za potrebe UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i Ministarstva pravde i ljudskih prava.
Studija je pokazala da 92 odsto ispitanika smatra da u Crnoj Gori postoji nasilje u porodice, a kao žrtve su najčešće prepoznate žene i djeca, dok su muškarci najčešće nasilnici.
Nasillnici posjeduju i oružje
Konsultantkinja tokom istraživanja, Maja Raičević iz Centra za ženska prava, upozorila je na podatak da je svaka peta ispitanica izjavila da nasilnik posjeduje vatreno oružje i da im je u 37 odsto slučajeva prijećeno.
Svaka treća žena je izjavila da je nasilnik pokušao da je ubije
Žrtve nasilja su u malom procentu mogle da računaju na podršku porodice, pa je poražavajući podatak da su u 81 odsto slučajeva članovi porodice znali za nasilje, ali zaštitu žrtvi su ponudili samo u 29 odsto slučajeva.
Takođe, porodica je slučaj prijavila policiji tek u svakom desetom slučaju.
Neke žrtve radije ćute
“Kako je pokazala studija, žene trpe nasilje iz straha od odbacivanja iz zajednice, ekonomske zavisnosti od muškarca, niskog nivoa samosvijesti, straha od prijekora i odbacivanje od strane porodice, ali i zbog nepovjerenja u institucije”, upozorila je Raičević.
Nizak procenat odgovora na pitanja o ličnom iskustvu sa nasiljem, kako je kazala, pokazuje da se i dalje nerado govori o toj pojavi.
“Tek svaki treći ispitanik bi bio spreman da prijavi nasilje u porodici, a to je pravdano niskim povjerenjem u efikasnost institucija, strahom, patrijarhalnim shvatanje porodičnih odnosa”, kazala je Raičević.
Studija je pokazala i da je 27 odsto ispitanica bilo izloženo nasilju u primarnoj porodici, i to od strane oca ili majke.
“Ti podaci ukazuju na veću vjerovatnoću prenošenja nasilnog ponašanja kao obrasca u partnerskim odnosima, onda kada je ono doživljeno u primarnoj porodici”, objasnila je Raičević.
Greška u sistemu, blage kazne za nasilnike
Ona je kazala da anketirani nedovoljno poznaju nadležnosti institucija koje se bave zaštitom žrtava nasilja, jer smatraju da se treba obratiti policiji i centru za socijalni rad, a zanemaruju sudove i tužilaštva.
Raičević je ukazala i da su u studiji uvidjeli da se propusti u radu institucija dešavaju zbog nedostatka obuke predstavnika institucija o specifičnostima nasilja i zakonskim procedurama.
“Zabrinjavaju rezultati sudskih postupaka za nasilje u porodici koji ukazuju na ponavljajuću sklonost pravosuđa da izriče blage i uslovne kazne za nasilnike”, kazala je Raičević.
Kao preporuke u studiji se navodi sprovođenje budućih istraživanja, unapređenje mehanizama zaštite žrtava, poštovanje načela hitnosti u sudskim postupcima, kao i da se hitno usvoje podzakonski akti na Zakon o zaštiti od nasilja u porodici.
Koordinatorka Odjeljenja za rodnu ravnopravnost pir Ministarstvu pravde, Irena Bošković, poručila je da nasilje u porodici postoji i da je neohodno ojačati međusektorsku saradnju, kroz rad multidisciplinarnih timova za porodično nasilje na lokalnom nivou, kako bi se osigurala potpuna i koordinirana zaštita nasilja u porodici.
Galerija
Bonus video:
