Sjenima slavnih predaka koji su davne 1913. godine izgubili živote u pohodu na dominatne utvrđene visove Bardanjol, Taraboš i Brdicu u nedjelju se poklonila grupa od 70 crnogorskih planinara i potomaka učesnika bitke.
Sa Taraboša koji je visok svega 595 metara pruža se fascinantan pogled na Skadarsko jezero i Bojanu, koja iz njega otiče i vijuga do Jadranskog mora, dobar dio crnogorske i albanske obale mora, gradove Ulcinj, Skadar, Podgoricu, ali i na Rumiju, Garač, moračke i kučke planine, albanske Prokletije itd.
Organizator pohoda na Taraboš, predsjednik PK “Oblun”, Zoran Mirotić vjeruje da je ovo prva organizovana grupa koja je posjetila slavni Taraboš.
"Nemam informaciju da je ikad i jedna organizovana grupa iz Crne Gore posjetila Taraboš na kom su živote dali naši preci.
Mi smo danas ovdje da se poklonimo njihovim sjenima, da se upoznamo sa istorijskim činjenicama, kulturom, geografijom, florom i faunom", kazao je Mirotić.
On je na vrhu Taraboša učesnicima pohoda govorio o bici za Skadar, ali i o predaji ključeva Skadra princu Danilu.
"Esad Paša Toptani, komandant odbrane Skadra 28. aprila 1913. godine predaje ključeve Skadra princu Danilu i kaže: “Možete misliti kako sam ožalošćen u ovom času kad čujem mili glas mrtvih koje ostvaljam u ovoj zemlji, ali uz sve to utješan sam što smo pobijeđeni od hrabrijeg neprijatelja, najjunačkijeg što ga ima na svijetu", pričao je na Tarabošu Mirotić i podsjećao na hrabre pretke.
"Konačno se pojavio dio populacije koji se vraća istoriji na pravi način, ne raspredajući šta je čije bilo u prošlosti, nego svojim prisustvom obilježavajući mjesta koja treba upamtiti, kao što je i ovo", kazao je Vujotić
Većini učesnika neko od predaka dao je život na ovom mjestu.
Jedan od njih je i Časlav Vujotić, čiji je predak Gajo stradao u danu najveće pogibije crnogorske vojske, 25. januara 1913. godine, na Bardanjolu.
Njega raduje što se konačno dio populacije vraća istoriji na pravi način.
"Konačno se pojavio dio populacije koji se vraća istoriji na pravi način, ne raspredajući šta je čije bilo u prošlosti, nego svojim prisustvom obilježavajući mjesta koja treba upamtiti, kao što je i ovo.
Ne bilo ga i ne ponovilo se, što ne znači da treba da ga zaboravimo. Ima još mnogo ovakvih mjesta, na koja Crnogorci odili nisu", kazao je Vujotić.
Neviđeno požrtvovanje
U Balkanskim ratovima knjaz Nikola je saznao kako velesile smatraju da će Skadar biti albanski, kad Turci budu protjerani.
Ne bi li ih preduhitrio konačnu odluku prije nego što Turci kapituliraju skupio je vojsku (narod) i poslao ih da "oslobode" Skadar od Turaka. Nema crnogorske familije koja nije ostavila krv tamo.
Za mušku populaciju države to je bilo više od desetkovanja, a pitanje je zašto su ginuli
Neviđeno požrtvovanje je malo poznato javnosti. Starci su skakali na bodljikave žice kako bi mrtvi štitili sinove koji su kretali iza njih. Skadar je poslije krvave borbe zauzet 23.aprila 1913. godine, ali stradalo je oko 10.000 crnogorskih boraca.
Za mušku populaciju države to je bilo više od desetkovanja, a pitanje je zašto su ginuli.
Grad su držali oko mjesec dana, a početkom maja napustili u ga pod pritiskom velikih sila. Bitka za Skadar, a posebno ratni uspon na Taraboš ostali su pojam neviđenog herojstva naših boraca.
Galerija
Bonus video:
