Hrana koja sadrži genetski modifikovane organizme (GMO) danas je vrlo aktuelna tema koja zbog mnogih nepoznanica podstiče brojne rasprave, ali u našoj zemlji se malo zna o genetičkom inženjeringu i genetski modifikovanim usjevima. Nadležni tvrde da u Crnoj Gori GMO hrane nema „ni u prometu ni u proizvodnji“, ali sagovornik „Vijesti“, inženjer agronomije Svetozar Radonjić tvrdi suprotno.
Radonjić
Njegove sumnje, koje, kako sam ističe, ne može potkrijepiti dokazima, odnose se najviše na jeftino meso koje uvozimo, uvozni paradajz i razne prerađevine. Crnogorci su, ističe, veliki potrošači mesa i paradajza, te imamo razvijenu mesnu industriju, ali čuvena njeguška pršuta koja se sada proizvodi nije ni nalik nekadašnjoj.
"Ako ubacimo u paradajz gen meduze, to možda za laike izgleda kao velika nauka, ali za stručnjake moga profila to je najveća glupost. Ukoliko ubacimo u paradajz nešto što će mu omogućiti da iz, na primjer, Turske stigne zelen, a usput pocrveni, mi u stvari jedemo zeleni paradajz, koji je otrovan jer sadrži solamin", tvrdi Radonjić.
Ističući da ne može sa sigurnošću tvrditi ko i sa kojim namjerama uvozi paradajz u Crnu Goru, Radonjić podsjeća da su za vrijeme kada je bio direktor „Kooperacije - Agrokombinata 13. jul”, razvili moćnu poljoprivrednu proizvodnju, kada se turizam nije mogao zamisliti bez paradajza iz Zete, Malesije i Bjelopavlića.
Zabraniti uvoz paradajza
"Tad smo gajili domaći zetski jabučar, grbaljski paradajz, novosadski jabučar, a danas imamo paradajz, koji je, iako ne mogu dokazati, 100 odsto genetski promijenjen. Paradajz iz uvoza može da izdrži i po 15 dana, a domaći propada poslije tri dana. Po svakom zakonu, treba zabraniti uvoz paradajza", ističe Radonjić.
Na pijaci ne možemo prodati domaći paradajz, jer su megamarketi uspjeli da navedu potrošače da je taj proizvod bolji
"Na pijaci ne možemo prodati domaći paradajz, jer su megamarketi uspjeli da navedu potrošače da je taj proizvod bolji. Velikim marketima se ne isplati da prodaju domaći proizvod, kada ga mogu jeftino uvoziti. Nijedna država i vlada koja brine, ne samo o zdravlju nego i o ekonomiji, ne bi dozvolila da to uđe na tržište i da nam remeti zdravlje", rekao je Radonjić.
"Neprirodna" pršuta
Dok je bio direktor mesne industrije “Agrokombinata”, za proizvodnju njeguške pršute rukovodio se standardima poznatog bečkog profesora Adameca, kojega je u Crnu Goru doveo kralj Nikola.
"Da bi se njeguška pršuta proizvela po tim standardima, mora se dobiti od svinje koja se gaji u najbližem okruženju, a mi danas njegušku pršutu dobijamo ko zna otkud. Svinja mora da se kreće, a ne da se drži u kavezima, jer čim je stavite u kavez doživljava stres. Hormon stresa se ne može razoriti temperaturom, već se prenosi iz hrane na čovjeka", objašnjava Radonjić.
On tvrdi da se danas ne poštuje ni to da se svinja mora hraniti iz okruženja u kojem živi, da u ishrani ne smije biti više od 40 odsto kukuruza i da se mora toviti najmanje godinu, što danas za posljedicu ima proizvodnju “neprirodne” pršute.
Mijenjaju se biljke, životinje, prehrambeni proizvodi
Koordinatorka za naučnoistraživačku djelatnost na Institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, dr Mirjana Milošević, objasnila je da biotehnologija ili bioinženjering (biološki inženjering) predstavlja primjenu principa inženjeringa na polju biologije i medicine, te da i proizvođači hrane mogu da koriste nove biotehnologije za proizvodnju novih proizvoda sa poželjnim karakteristikama.
"Primjenom metoda biotehnologije biljke mogu da dobiju nove karakteristike kao što su otpornost na bolesti, sušu, kod životinja se mogu dobiti posnija mesa, uopšteno gledano prehrambeni proizvodi mogu biti poboljšanog ukusa i nutritivnih svojstava", kazala je Milošević.
Obaveza proizvođača prema potrošaču je da ga obavijesti da li hrana koja se plasira na tržište sadrži GMO ili ne
Ističući da je obaveza proizvođača prema potrošaču da ga obavijesti da li hrana koja se plasira na tržište sadrži GMO ili ne, Milošević je kazala da se za ustanovljivanje prisustva GMO u sjemenu, biljkama, sastojcima hrane, gotovim prehrambenim proizvodima i ostalim komercijalnim robama koriste različite kategorije analitičkih metoda.
"Jedna od najčešće primjenjivanih je reakcija lančane polimerizacije (PCR), koja se zasniva na otkrivanju promjena u genetičkom materijalu. Alternativa PCR metodi je serološki ELISA test, koji otkriva prisustvo stranih proteina koji se uvijek javljaju kod GMO biljaka", kazala je Milošević.
Mala država, slaba odbrana
Radonjić smatra da Crna Gora, kao mala država, nema odgovarajuću odbranu od uvoza GMO hrane, jer nema ni odgovarajući institut, laboratoriju ni stručnjaka, a ni političke volje da na svojim granicama zabrani uvoz takve hrane.
"Ne čine državu samo policija,vojska i banka nego i instituti, stručnjaci i ljudi. Mi nemamo u ovoj državi kome da se obratimo kako bismo provjerili da li je nešto genetski promijenjeno ili ne, te je najbitnije da se otvori laboratorija za to, jer od ljudskog zdravlja ništa nije preče", istakao je Radonjić.
Ne čine državu samo policija,vojska i banka nego i instituti, stručnjaci i ljudi. Mi nemamo u ovoj državi kome da se obratimo kako bismo provjerili da li je nešto genetski promijenjeno ili ne
"Proizvodi iz zemalja koje su označene kao proizvođači GMO mora pratiti uvjerenje da proizvod nema genetskih modifikacija. U skladu sa analizom rizika, bez obzira na postojanje uvjerenja, vrše se i dodatna ispitivanja", kazala je Prljević.
Kako naša država nema laboratoriju za ispitivanje GMO, ona pojašnjava da se uzorci šalju u laboratorije koje su za te poslove ovlašćene u zemljama u regionu. Fitosanitarni inspektori, kako je kazala, vrše kontrole prilikom uvoza, a u skladu sa analizom rizika vrše i uzorkovanje.
"U skladu sa poslovima Fitosanitarne uprave i nadležnostima iz posebnih zakona koje uprava sprovodi, u Crnoj Gori nema proizvoda od GMO ni u prometu ni u proizvodnji. Do sada nijesmo dobili nijedan zahtjev za odobravanje bilo kog proizvoda od GMO, što znači da je lista odobrenih proizvoda od GMO prazna, odnosno zabranjeno je stavljanje u promet tih proizvoda", kazala je Prljević.
Iz Veterinarske uprave, koja je zadužena za kontrolu u unutrašnjem i spoljnotrgovinskom prometu hrane životinjskog porijekla i hrane za životinje, kratko je odgovoreno da od osnivanja uprave nije stigao nijedan zahtjev za uvoz genetski modifikovane hrane u Crnu Goru.
Zakon ne propisuje totalnu zabranu GMO
Oblast GMO u Crnoj Gori je, kako je istakla Prljević, pravno uređena od 2001. godine Zakonom o genetički modifikovanim organizmima SRJ, koji je bio veoma strog u cilju sprečavanja kontakta GMO sa spoljnom sredinom. Upotreba, promet ili proizvodnja GMO bez dozvole nadležnog organa tretirana je zakonom kao krivično djelo i bila je predviđena kazna zatvora.
Ona je podsjetila da je parlament usvojio Zakon o genetički modifikovanim organizmima 2008. godine, koji je propisao upravljanje GMO, a ne totalnu zabranu.
"Zakonom su usvojene pravne tekovine EU iz oblasti GMO, a potpuno usaglašavanje sa EU legislativom biće obezbijeđeno usvajanjem podzakonskih akata", kazala je Prljević. Osim zakona, tu oblast dodatno regulišu i Zakon o bezbjednosti hrane i Kartagena protokol i BCH, odnosno međunarodni mehanizam za razmjenu informacija o biološkoj bezbjednosti.
Vlada je krajem prošle godine prihvatila Predlog za učlanjivanje Crne Gore u Međunarodni centar za genetički inženjering i biotehnologiju.
Alergije, otpornost na antibiotike...
Doktorka Milošević ističe da hrana dobijena primjenom genetičkog inženjeringa izaziva brojne kontroverze oko neizvjesnih efekata koje može imati njihova dugoročna primjena na ljude i lanac ishrane.
"Rizik od GM biljaka može se uslovno grupisati kao rizik po čovjeka i njegovo zdravlje, rizik za okruženje i rizik za narušavanje tradicionalnog načina proizvodnje hrane", kazala je ona. Rizik po čovjekovo zdravlje se, kako objašnjava, manifestuje kroz pojavu alergija, rezistentnosti na antibiotike zbog unošenja strane, do sada nepoznate DNK u organizam hranom. Imuni sistem, kako naglašava, pogrešno identifikuje alergene, u ovom slučaju “novu DNK - novi protein” kao supstancu “neprijatelja” i stvara antitijela koja ubacuje u krvotok.
"Ova antitijela se vezuju za alergen i stimulišu specijalizovane ćelije imunog sistema da proizvedu supstance koje izazivaju upalu. Rezultat je tipična alergijska reakcija. U ekstremnim slučajevima to može dovesti do opasnoti po život, anafilaktičkog šoka", kazala je Milošević. Jedan od pokazatelja da je rizik po okruženje višestruk, je izumiranje leptira, izmjena gena između biljaka i korova, rezistentnost na antibiotike i vezivanje proteina iz GM biljaka u zemljištu.
"GMO imaju značajan uticaj na ekologiju, tako što se mogu umnožavati i proširiti u prirodnoj biljnoj flori. GM biljke mogu da se gaje mimo obradivih površina, pogotovo kada su u pitanju drvenaste i hortikulturne biljke. U nekim slučajevima polen sa gajenih GM biljaka može biti prenijet kilometrima daleko vjetrom prije nego što oplodi biljku. To može dovesti do neželjenog ukrštanja", objasnila je Milošević.
Ona je istakla da genetički modifikovani organizmi mogu dovesti i do narušavanja ekonomije u nerazvijenim zemljama.
Ljudska čula bolja od laboratorije
Radonjić preporučuje potrošačima da vjeruju svojim čulima i da se prilikom kupovine ne rukovode Internetom, oglasima i reklamama.
"Nema bolje laboratorije od ljudskih čula. Međutim, GMO hrana ruši našu sposobnost prepoznavanja kvaliteta hrane. Kvalitet brašna koje dobijamo je veoma loš, te apelujem na potrošače da smanje potrošnju bijelog hljeba. EU se brani od soje, koju genetski promijenjenu imamo u okruženju, a kukuruz koji stiže van Evrope je genetski promijenjen", smatra on.
Radonjić napominje da za robu odgovara proizvođač, te da na deklaraciji mora pisati šta je unutra, jer je krivično djelo ako je deklaracija lažna.
Kratkorični profit, dugoročne posljedice
Jedina prednost GMO hrane je, smatra Radonjić, što donosi veliki profit, a Crna Gora, kao zemlja sa najviše poljoprivrednih površina po glavi stanovnika u Evropi i sedma po najviše neobrađenih površina, pruža izvanrednu šansu nekome od tajkuna da se obogati preko noći.
"Ipak, čudan smo mi narod. Nijedan proizvođač neće dozvoliti nijednom tajkunu da na njegovoj zemlji gaji GMO hranu. Hoće je kupiti, ali mu zemlju dati neće", smatra agronom.
Radonjić GMO hranu naziva „đavoljom rabotom“, jer kada kapital uđe u proizvodnju hrane postaje veoma opasan.
"Čovjek ne može pobijediti prirodu. Sve što se radi protiv nje, mora se odraziti na život ljudi. Postoji jedna indijanska poslovica “Sve što se desi Zemlji, desiće se i sinovima Zemlje“, odnosno sve što radimo prirodi desiće se nama. Obistinile su se moje prognoze iz 1989. da ćemo imati obilje hrane, a da ćemo biti gladni, jer nećemo smjeti da je jedemo", smatra Radonjić.
Iz tog razloga su on i nekoliko stručnjaka formirali projekat za očuvanje genetskih resursa starih sjemena, žitarica, krompira i paradajza „Save“, kojim su do sada “sačuvali” kukuruz „kolumboć“, kukuruz iz Cuca, paradajz iz Grblja i zatrijebački krompir, koji siju u Bjelopavlićima, Bijelom Polju, Malesiji.
Bonus video:
