U Crnoj Gori postoji realna potreba za donošenjem novog zakona o slobodi vjeroispovijesti i crkvama i vjerskim zajednicama, budući da je aktuelni anahron i prevaziđen u mnogim odredbama, smatra koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP), Velibor Džomić.
On je kazao da dio odredaba Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine, koje se tiču slobode vjeroispovijesti, nijesu loše, ali većina jeste.
„Već godinama ukazujemo na činjenicu da je Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica od 1977. godine prevaziđen i anahrnon u mnogim odredbama“, kazao je Džomić.
„Dakle, postoji realna potreba za donošenjem novog zakona o slobodi vjeroispovijesti i crkvama i vjerskim zajednicama“, ocijenio je on.
U tom periodu su, navodi Džomić, donijeti evropski zakoni o lovu i ribolovu, o pticama i ribama, što je za pohvalu, ali nije donijet zakon o vjeri i vjernicima, crkvama i vjerskim zajednicama.
„Dakle, postoji realna potreba za donošenjem novog zakona o slobodi vjeroispovijesti i crkvama i vjerskim zajednicama“, ocijenio je on.
Na Vladi je
Džomić je naveo da bi nosilac tog projekta trebalo da bude crnogorska Vlada.
On smatra da, ukoliko postoji dobra volja za pravednim donošenjem održivog i primjenljivog zakona, onda i Vlada mora da učini određene važne korake upravo zbog toga što je riječ o osjetljivom pitanju.
„Novi zakon ne smije da donese veće probleme od ovih koji su sada, iz ideoloških i političkih razloga, stvoreni u Crnoj Gori“, pojasnio je Džomić.
Kako je kazao, gest dobre volje Vlade bi se ogledao u odustajanju od prakse da nacrt zakona pravi radna grupa u kojoj su isključivo predstavnici izvršne vlasti ili njoj bliski ljudi.
„Novi zakon ne smije da donese veće probleme od ovih koji su sada, iz ideoloških i političkih razloga, stvoreni u Crnoj Gori“, pojasnio je Džomić.
„Još mi nije poznato ime nijednog funkcionera ili državnog činovnika koji se ozbiljno bavi pozitivno-pravnim crkveno-državnim odnosima. Zakon se ne može donijeti na brzinu“, ocijenio je on
Džomić je podsjetio da se za usvajanje takvih zakona u pojedinim evropskim parlamentima traži dvotrećinska većina, što dovoljno pokazuje koliko je to osjetljiva materija. „U Crnoj Gori to nije slučaj, ali je nužna saglasnost i ozbiljnost“.
Bonus video:
