Posljednjeg dana lova, Ruždu Kashodži i njegovim prijateljima osmijehnula se sreća - nekoliko gusaka, šljuka i kosića dobar su plijen za kraj skraćene lovne sezone na pernatu divljač.
I kao čovjek kome je lov zadovoljstvo, a ne komercijalni rad, Ruždo je zajedno sa prijateljima odlučio da isto veče organizuje druženje u kafani kod strica Suada-Suda Kashodže. Vrsni kulinar Osman-Mano Leskovac brzo se obreo u kuhinji kod Suda. Sve je bilo gotovo za manje od četiri sata.
"Kuvao sam je dva i po sata. Nakon toga, komade mesa složio sam u tepsiju, polio vodom u kojoj se divljač kuvala i dodao rižu i bijelo vino. Začinio sam sve to, ali bez crvenih začina", priča Mano dok u domaćinskoj atmosferi iznosi specijalitet na trpezu. Mano je dugogodišnji kuvar, radio je i u nekim ekskluzivnim restoranima, ali ne želi da otkrije zašto nije koristio crvene začine.
"Onda bi svi znali sve da spremaju. Mi bismo ostali bez posla" šaljivo kaže Mano. A za trpezom Ruždo, Enis, Duka, Nasko, Šazi i Keti - lovac do lovca. Prepričavaju se zgode, ali i nezgode iz lova, balsamovane uspomene i sjećanja opet žive, padaju dogovori za narednu lovnu sezonu…
Strast za lovom neponovljiva
Od ulova, kažu, nešto su ponijeli kućama, nešto dali prijateljima, a ostalo predali Manu “da se još jednom uvjere u njegovo umijeće”. Uglas ističu da je strast za lovom neponovljiva, kao što je i jednistven ugođaj kada se skupe nakon lovne sezone.
"Draž lova je i u druženju. Zadovoljstvo je loviti čak i po veoma hladnom vremenu, ali je druženje nakon toga nešto što nema cijenu", kaže Ruki dok ispija čašu vina.
"Draž lova je i u druženju. Zadovoljstvo je loviti čak i po veoma hladnom vremenu, ali je druženje nakon toga nešto što nema cijenu"
Za trpezom kod Suda uz Manovo umijeće, teško može bilo šta da fali čak i dokazanim gurmanima. Uz jelo i razne salate, na stolu su i Sudovo domaće crno i rakija, ekstra kvaliteta i jedno i drugo. Ipak, gazda budno motri da sve bude kako treba.
"Svaka čast Mano", dodaje Keti punih usta dok poteže hladno “nikšićko”.
Zbog lova došao čak iz Kine
U predahu, Enis Kasmić priča kako je zbog lova i druženja sa prijateljima i rođacima, došao čak iz daleke Kine.
"S obzirom na to da je lov već zabranjen, vraćam se u Kinu. Ne žalim što sam došao. Naprotiv, uživao sam kao što se i vidi" kaže Enis.
Ulcinj je, ne samo u Crnoj Gori nego u cijeloj Evropi, prepoznat kao vrlo frekventni koridor za jata pataka, gusaka, šljuka… Lovci kažu da ih u ovom broju odavno nije bilo.
"Vjerovatno je u pitanju hladno vrijeme" kažu oni.
Druženje uz jelo, piće i razgovor trajalo je do sitnih sati. Kućama su otišli svi zadovoljni - lovci zbog veličanstvene večeri i druženja, Mano gledajući lovce kako tamane njegov specijalitet sve dok tepsija nije zasjala prazna, a Sudo jer je uspješno održao čas iz domaćinstva. Ni potpisnik ovih redova nije imao zamjerki.
Odoh ja u kafanu, pa ti dođi
Ulcinjom još kruži anegdota iz vremena kada je Sudo otvorio kafanu prije desetak godina.
"Gdje si", pita izvjesni geometar prijatelja.
"Biću kod Suda za pet minuta", odgovara prijatelj.
Prođe više od 15 minuta, ali geometra još nema u kafani. Odjednom, opet telefon.
"Slušaj, evo očijukah ođe čekajući te na parkingu po ovoj hladnoći. Odoh ja u 'Palmu' preko puta, pa ti dođi", reče geometar prijatelju, koji je tada shvatio da ga je on sve vrijeme, zapravo, čekao ispred zgrade Osnovnog suda.
Bonus video:
