Počela je da pristiže pomoć porodicama iz pivskog sela Brezna, koje su živjele u zgradi koja je u utorak oko 14 časova izgorjela u požaru.
Crveni krst Crne Gore obezbijedio je pomoć u vidu ćebadi, odjeće, čizama, higijenskih paketa, konzervirane hrane, a u saradnji sa kancelarijom UNHCR-a obezbijeđeno je po 20 kreveta i dušeka i devet šporeta na drva.
Opština Plužine obezbijedila je po 2.000 eura pomoći za devet porodica sa 26 članova koji su od utorka smješteni kod rođaka i komšija, dok je vlasnik kompanije “Fidija” iz Podgorice Joko Blagojević poslao pomoć u hrani.
Vojska je ponudila smještaj u danilovgradskoj kasarni, a i policija im se stavila na raspolaganje.
Stanari se plaše da će briga oko njih trajati samo dan-dva, a da će onda ostati zaboravljeni – bez krova nad glavom a i bez mogućnosti da sami novi obezbijede.
Oni koji im nude pomoć tvrde da se to neće dogoditi.
Bajagić u razgovoru sa mještanima
"U velikoj nesreći ima i sreće, pa tako niko nije povrijeđen. Svi su evakuisani kod rođaka i komšija. Tri porodice su prebačene u Plužine i Podgoricu, gdje će boraviti kod svoje djece, dok je preostalih šest smješteno u kuće u Breznima. Pored jednokratne pomoći od po dvije hiljade eura, lokalna uprava je obezbijedila i nešto hrane i najpotrebniju odjeću za djecu", kazao je predsjednik Opštine Plužine Mijuško Bajagić koga je ekipa “Vijesti” zatekla u Breznima dok je razgovarao sa stanarima.
Do požara, kako stanari vjeruju, došlo je zbog loših instalacija. Uviđaj koji je obavljen pokazaće da li su njihove sumnje opravdane.
U požaru je u potpunosti izgorio krov i potkrovlje gdje su bile smještene sobe, dok je prizemlje u nekoj mjeri očuvano mada se i tamo vidi garež, prisutna je vlaga, a i zidovi su popucali.
Najgore je prošao stan Radojke Blečić (76), gdje je i izbio požar. Njoj je vatra uništila i prizemlje i potkrovlje.
"Sve je ovo zbog instalacija. Uvijek smo imali problema sa strujom. Bila sam u kući kada je izbio plamen. Dokopala su me momčad i odnijeli me među se, ni živu ni mrtvu. Jedva su me povratili, a bolje bi bilo da nijesu", jedva suzdržavajući suze kazala je Radojka, dok je kupila iz snijega nešto sačuvane odjeće i nosila u baraku koja se nalazi preko puta izgorjele zgrade.
Olga Tufegdžić nije mogla da zadrži suze dok je razgrtala zgarište potkrovlja i pokazivala gdje se šta nalazilo od stvari koje su izgorjele.
Olga i Sava Tufegdžić
"Na gornjem spratu sve je uništeno, dok je dolje ponešto preteklo. Sve što možete da nam pomognete - pomozite. Samo da dobijemo krov nad glavom i ako može nekako da nam se struja priključi", apelovala je Olga, dok je njen suprug Sava sa uzdahom pričao kako su kroz prozor potkovlja uspjeli da izbace nešto malo stvari.
"Nas dvoje smo prespavali u kolibi, dok je sin noćio kod komšija. Nijesam oka sklopila od hladnoće. Vojska nam je dala ćebad, ali to nam nije mnogo pomoglo. Uvukla se hladnoća u kosti što od zime što od muke koja nas je snašla. Večeras ćemo negdje drugo prenoćiti, jer ako ostanemo u kolibi još jednu noć, završićemo u Brezoviku", kazala je Ogla.
Gavrilo Dubljević (70) je ispričao da nema dobro iskustvo sa vatrom - njemu je prije desetak godina izgorio jedan stan, a sada evo i drugi.
"Vatra me goni gdje god stignem. Jadi su ovo božiji. Kada sam vidio da gori zgrada, pokušao sam da dođem do gornjeg sprata jer sam tamo imao u maloj sobi sačuvano neko hiljadu eura za crne dane. Mislio sam, valjaće mi. I novac je progutala vatra. Ali dobro je, spasena je makar glava", kaže Dubljević koji je u garsonjeri živio zajedno sa suprugom.
Okolo zgrade nalazile su se pobacane stvari koje su komšije pokušale da spasu od plamena, dok se miris paljevine još uvijek osjećao.
Ljudi su prebirali po zgarištu tražeći ostatke, kako jedan stanar reče, izgorjelih uspomena.
Većina njih uveliko gazi šestu i sedmu deceniju.
Njima je, rekoše, izgorjelo dosta toga. Nadaju se ipak da šestoro djece neće zgradu u kojoj su do prije dva dana živjeli pamtiti samo po vatri.
Galerija
Bonus video:
