Rekonstrukcija pruge Nikšić-Podgorica, koja obuhvata i renoviranje željezničkih stanica i ukrsnica, donijela je nevolje porodicama koje su godinama živjele u staničnim zgradama koristeći službene stanove.
Jedna od tih porodica su Janjuševići koji od 1972. godine žive u službenom stanu u stanici Ostrog. Zbog rekonstrukcije pruge i željezničke stanice petočlana porodica Janjušević mora da se iseli. Gdje, ni oni ne znaju.
„Moj pokojni otac Ljubomir, koji je radio kao otpravnik vozova, dobio je 1972. godine na korišćenje službeni stan u staničnoj zgradi u Ostrogu. Sada treba da se selimo radi rekonstrukcije staničnih zgrada. Iselili bismo mi da imamo gdje. Ovako, ostaćemo dok ne dođe policija da izbaci stvari i nas. Mi ćemo ovdje razapeti šator i u njemu ćemo živjeti dok izdržimo“, kaže Ratko koji radi kao manevrista u stanici Nikšić.
Sin i otac u Željeznici proveli 60 godina
Ratkov otac je 41 godinu radio u Željeznici, a on skoro 20. Od avgusta prošle godine Ratko je radnik AD „Montecargo“ dijelu nastalom usitnjavanjem nekada jedinstvenog preduzeća.
„Željeznica kaže da nema nikakvu obavezu prema nama, da im je žao, da me shvataju i razumiju, ali da moramo da se iselimo. Tačno je da je stan službeni, ali ako ja za 20 godina rada u Željeznici, na najtežim poslovima, nijesam zaslužio krov nad glavom onda valjda jeste moj pokojni otac koji je u ovoj firmi radio 41 godinu“, drhtavim glasom kaže Ratko, koji u stanici Ostrog živi sa majkom, suprugom i dvoje maloljetne djece.
Obraćali su se on i majka Željeznici tražeći prvo stan, a kasnije plac i kredit, koji bi vratili. Ni jednom njihovom zahtjevu nije udovoljeno. Umjesto toga dobijali su „opomene“ i zahtjeve da se moraju iseliti, a kako to nijesu uradili, sve je stiglo i do suda koji je presudio u korist Željeznice.
„Ne tražim ja nikakve vile, samo prostor koji mogu nazvati domom i gdje moja porodica i ja možemo da živimo. Ocu se 41 godinu odbijalo za stambeni fond. Ništa nije dobio od Željeznice, ni stan, ni kredit. Umjesto toga izbacuju nas napolje, a otac i ja smo 60 godina proveli u Željeznici“, komentariše Ratko ispred zgrade na kojoj su radovi već uveliko počeli.
Majka Cvijeta je u tom stanu rodila Ratka i njegovu sestru, dobila dvoje unučadi. Mnogo lijepih uspomena je, kaže, veže za tu kamenu zgradu.
„Teško mi pada da sada moram da ostanem bez krova nad glavom, ali se nadam da će dobri ljudi pomoći da do toga ne dođe. Rekli su nam da je ovo naš doživotni stan i da nas niko ne može istjerati dok mi sami ne izađemo odavde. Muža su mi mrtvog penzionisali. Otišao je 8. juna 1993. godine na godišnji odmor, a umro je 20. juna od infarkta. Da nije bio na odmoru, umro bi pored voza“, kršeći ruke priča Cvijeta.
Janjuševići su odlučili da se žale na odluku suda da moraju da se isele, pisaće i ministru saobraćaja Andriji Lomparu, poslanicima u Skupštini.
„Pitaćemo sve njih da li je preduzeće, ako ne pravno, a onda moralno, obavezno da nam obezbijedi smještaj ili treba da ostanemo na ova tri kolosijeka. Mlad sam i ja bih se, da sam samac, i mogao nekako snaći. Ali gdje će majka koja je bolesna, i djeca“, pita se Ratko.
Stanica Ostrog
Stan korišten uz prećutnu saglasnost
Predsjednik Odbora direktora Željezničke infrastrukture mr Zarija Franović dostavio je na uvid „Vijestima“ kompletnu dokumentaciju vezanu za problem porodice Janjušević.
„Nesporno je da je Ljubomir Janjušević sa porodicom koristio službeni stan u stanici Ostrog bez bilo kakve dokumentacije, a uz prećutnu saglasnost pravnih prethodnika JPŽ i ŽCG AD Podgorica. On nije posjedovao dokumentaciju na osnovu koje bi se mogla kvalifikovati zakonitost korišćenja za stanovanje dijela stanične zgrade u Ostrogu, što je i bio razlog da se njegovoj supruzi, koja je nastavila da koristi službeni stan bez pravnog osnova, uputi dopis za iseljenje iz tog stana“, objašnjava Franović.
ŽICG je u junu 2009. godine uputio dopis porodici Janjušević u kome ih obavještava da su u toku radovi na remontu i elektrifikaciji pruge Nikšić-Podgorica i da će morati, kada se za to steknu neodložni uslovi, da isele iz stana.
Galerija
Bonus video:
