Cetinjanin Stojan Jelić, šezdesetdvogodišnji penzioner iz Šantićeve ulice, već nekoliko godina izdržava svoju porodicu tako što obavlja razne fizičke poslove. Iako kalendarski zima još nije došla, u crnogorskoj prijestonici jutra su veoma hladna. Međutim, to ne smeta Stojanu.
Za njega penzionerski dan ne znači šetnju sa prijateljima, ispijanje čaja u nekoj poznatoj cetinjskoj kafani ili partiju šaha. Svoja penzionerska jutra ove zime počinje tako što sječe drva. Ali ne svoja, već komšije ili nekog sugrađanina za novac koji mu je potreban da prehrani porodicu.
"Jednostavno, ne mogu da živim od penzije od 300 eura. Prinuđen sam da fizikališem. Da bih zaradio pet ili 10 eura, sječem i ubacujem drva, kopam kanale, ma radim sve fizičke poslove koji mi se ponude da bih mogao da izdržavam porodicu i djeci stvorim osnovne uslove za život", priča Jelić.
A Stojan mora da brine o četvoročalnoj porodici. Kad je otišao u penziju u njegovom domu bilo ih je šestoro. U međuvremenu udale su se dvije kćeri. I čitavog života živjeli su kao podstanari.
"Godinama smo morali da plaćamo kiriju. Onda smo od Skupštine opštine dobili na korišćenje malu kuću od 38 kvadrata u Šantićevoj ulici na Cetinju. Nije lako živjeti u tako malom prostoru, ali je još teže kada znate da ni to nije vaše", kaže Jelić. A Stankova porodica izdržava se samo od njegove penzije i vanredne zarade, jer žena mu je već 10 godina na birou, a djeca ne rade.
"Mlađa ćerka uči u Podgorici, i svaki dan putuje u školu. A starija, koja je završila Filozofski fakultet u Nikšiću, samo po potrebi na određeno dobije posao u cetinjskoj Gimnaziji. Zato sam ja taj koji mora da izdržava porodicu", nastavalja priču sagovornik “Vijesti”. Međutim, kako kaže, on nije jedini penzioner na Cetinju, koji tako živi.
"Prošetajte cetinsjkim ulicama, i siguran sam da ćete vidjeti mnogo ljudi kao ja, pa i starijih koji obavljaju ovakve poslove. Znate, ja sam još i mlađi penzioner, a imate ljude koji su mnogo stariji, i koji su ugroženiji nego ja, jer nijesu fizički sposobni da izađu iz kuće, a kamoli da nešto rade. A njihova primanja su tako mala da im se divim kako su uopšte u pameti, a ne kako preživljavaju", kaže Jelić.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
