Osoblje Psihijatrijske bolnice u Kotoru prinuđeno je da pacijente koji su počinili krivična djela, smješta na odjeljenja u kojima borave regularni pacijenti, jer nema dovoljno kreveta.
Iako je kapacitet sudskog odjeljenja Psihijatrijske bolnice 21 krevet, u toj ustanovi trenutno boravi tri puta više pacijenata - čak 63 osobe, kojima je izrečena sudska mjera obaveznog liječenja.
Na listi čekanja su još 32 pacijenta.
Na ovom odjeljenju, jedinom u Crnoj Gori te vrste, tretiraju se osobe sa izrečenim sudskim mjerama obaveznog psihijatrijskog liječenja, oni kojima je obustavljen krivični postupak i nijesu izrečene pravne sankcije, već zaštitna mjera liječenja, jer su krivična djela počinili u stanju neuračunljivosti zbog psihijatrijske bolesti.
Načelnica sudskog odjeljenja dr Tanja Mijatović-Papić, kazala je da se zbog takve situacije, silom prilika, pacijenti koji su počinioci krivičnih djela moraju smještati na ostala odjeljenja, na kojima borave regularni pacijenti.
Snalaze se
“S obzirom da se primjenjuje potpuno isti tretman liječenja, sa otprilike istim efektima primijenjenje terapije, to se značajno ne odražava na njihovo funkcionisanje, niti u odnosu sa drugim pacijentima, niti u odnosu na osoblje. Jednostavno, prinuđeni smo da u okviru svojih mogućnosti sprovedemo tu nekakvu trijažu, pa tako one koji su u višem riziku, smještamo na sudsko odjeljenje, a ona lica koja su u nekoj malo boljoj remisiji, smještamo na druga odjeljenja”, kazala je “Vijestima” Papić-Mijatović.
Od ukupnog broja, dva pacijenta su žene koje su smještene na akutnom ženskom odjeljenju, a ima oko desetak pacijenata koji su u stanju neuračunljivosti počinili teško krivično djelo ubistvo.
Dr Papić-Mijatović rekla je da trenutno imaju nekoliko pacijenata čiji bi tretman zahtijevao visoke mjere obezbjeđenja i da su ostali pacijenti, uz redovnu terpiju, u “solidnom stanju”.
Najduža lista čekanja je na odjeljenju za liječenje bolesti zavisnosti, koje ima kapacitet devet kreveta.
Ni osoblja nema dovoljno
Jedan od problema, kako tvrdi načelnica, sa kojim se susreću na tom odjeljenju je nedovoljan broj osoblja.
“Imamo jednog smjenskog tehničara i jednog ljekara, a optimalno je da bude jedan zaposleni po jednom pacijentu. U nekim zemljema, na primjer Norveškoj, na jednog pacijenta 'ide' pet tehničara. I kod njih nema obezbjeđenja, jer im nije potrebno, imaju dovoljan broj ljudi koji će da reaguje i zbrine pacijenta u nekim rizičnim situacijama.
Sudija za prekršaje, na osnovu jedne prekršajne prijave zbog nasilja u porodici, samo na osnovu jednog vještačenja u toku prekršajnog postupka može da izrekne mjeru liječenja. Tako da imamo konstantan priliv novih pacijenata koje ne možemo smjestiti
Ona je istakla da u proteklih pet godina, od kada je formirano sudsko odjeljenje, nije bilo pacijenata prema kojima je okončana i obustavljena mjera obaveznog liječenja, da nije bilo recidiva krivičnog djela, odnosno da su isti pacijenti zbog istog krivičnog djela ponovo upućivani na liječenje.
“Recidivi se najčešće dešavaju kod krivičnih djela pljačke, razbojništva, nasilja u porodici koje je u visokoj korelaciji sa duševnim bolestima i sa alkoholizmom i narkomanijom. To je i u posljednje vrijeme u porastu. Imamo jednu novinu koja nam stvara veliki pritisak, a to je da sada sudija za prekršaje, na osnovu jedne prekršajne prijave zbog nasilja u porodici, samo na osnovu jednog vještačenja u toku prekršajnog postupka može da izrekne mjeru liječenja. Tako da imamo konstantan priliv novih pacijenata koje ne možemo smjestiti. Zbog toga na listi čekanja imamo 32 pacijenta”, kazala je Papić-Mijatović.
Predlažu državi da nova bolnica bude u ZIKS-u
Papić-Mijatović je kazala da je rukovodstvo Psihijatrijske bolnice nadležnima predložilo da, u okviru te ustanove, ostane sudsko odjeljenje, sa sadašnjim brojem osoblja i kapacitetom pacijenata, ali da se isključivo bave psihijatrijskim posmatranjem i vještačenjem.
“Lica bi ostajala onoliko dugo koliko je potrebno da se izvrši vještačenje, i bila bi upućivana u drugu ustanovu, koja bi bila oformljena za prihvat osoba sa izrečenom sudskom mjerom liječenja. Smatramo da bi takva ustanova trebalo da se nalazi u okviru ZIKS-a ili u njegovoj blizini”, kazala je načelnica klinike.
Ona je obrazložila da tretman tih osoba nema vremensku determinantu i da obično tretman traje dugo, minimalno tri godine.
“Što je sa stanovišta psihijatrijske prakse vanredno dug period hospitalizacije. Osim toga, različite kategorije pacijenata iziskuju i posebne mjere obezbjeđenja, a naša ustanova posebno ne može tu funkciju da ispuni. Zatim, blizina Podgorice, odnosno Kliničkog centra obezbijedila bi pristup medicinskom kadru potrebnom za praćenje stanja i liječenje ovih osoba. Kapacitet te ustanove, sa kapacitetom našeg sudskog odjeljenja, prema našem mišljenju, zadovoljio bi sve potrebe”, kazala je Papić-Mijatović.
Galerija
Bonus video:
