Mirovna vijeća u Rožajama postoje vjekovima, a kako je njihova djelotvornost mnogo puta dokazana, vjerovatno jedinstveno u Crnoj Gori funkcionišu i danas.
Jedan od starijih mirovnjaka, sedamdesetjednogodišnji Hajruš Ledinić je umijeće mirenja zavađenih strana naslijedio ili naučio od oca.
Čovjek mora imati afiniteta i biti cijenjen u porodici i društvu. Ako ne zna da nađe opravdanje za neki postupak, odnosno da ublaži greške onome ko je okrivljen, onda ne može da radi taj posao
Mirovno vijeće okuplja ugledne ljude, njih tridesetak. Pored autoriteta i osjećaja za pravdu oni moraju imati i mnogo mudrosti i strpljenja. Uz višesatna dnevna pregovaranja sa zavađenim stranama, neki pokušaji mirenja traju i godinama, rijetko decenijama.
"U mirovnim vijećima je gotovo najviše nas penzionera koji nemamo drugih obaveza osim da učestvujemo u razrješavanju problema drugih ljudi. Mi teško odustajemo od nauma, pa u velikom procentu uspijevamo da obavimo posao. Čovjek mora imati afiniteta i biti cijenjen u porodici i društvu. Ako ne zna da nađe opravdanje za neki postupak, odnosno da ublaži greške onome ko je okrivljen, onda ne može da radi taj posao", kaže Ledinić.
Cijena za prolivenu krv
Sjeća se prošlogodišnjeg slučaja u naselju Koljenu kada je čovjek pregazio dijete.
"Više od 20 puta smo insistirali na pomirenju. Samo svjesni, dobri i mudri ljudi mogu da pristanu na pomirenje kada su u pitanju najteži gubici. Tako je bilo i u ovom slučaju. Kada smo „presjekli“ (ugovorili) cijenu od 25.000 eura, Dedeići su Hotima poklonili svaki cent, govoreći da ne žele ništa da naplaćuju, već su krv poklonili nama, mirovnim ljudima. To je bio jedan od najuglednijih mirova jer je skup bio 'skuplji' nego da se rodio još jedan član porodice. Miru je prisustvovalo 70 Dedeića i 40 Hota, i na to smo jako ponosni", rekao je Ledinić.
Često me pojedinci pitaju šta je krv, a ja kažem da nam život daje i uzima Bog, a krv koja se prospe treba da se naplati. 'Cijenu' ugovaraju mirovnjaci tokom pregovora sa obje strane, naročito oštećenom
"Dešavalo se da u jednoj kući padne po tri krvi. Kako se to ne bi nastavljalo, u cijelu priču se uključivalo mirovno vijeće. Često me pojedinci pitaju šta je krv, a ja kažem da nam život daje i uzima Bog, a krv koja se prospe treba da se naplati. 'Cijenu' ugovaraju mirovnjaci tokom pregovora sa obje strane, naročito oštećenom. Glasamo i vijećamo o određenoj cijeni", rekao je Ledinić.
On pamti i ranije mirove koji su se prenosili s koljena na koljeno.
"U jednom slučaju je glavom platilo sedmoro ljudi. Svađa je izbila kada je umro muž, a suprugu je domovina (muževljeva familija) htjela da uda za njenog djevera, a porodica za nekog drugog. Ona je htjela da se preuda za djevera. Kada je otac došao po nju, muževljeva familija ga je ubila. U vatrenom obračunu je stradalo još šest ljudi. Nevjesta je umalo izbjegla smrt", sjeća se Ledinić.
Između te dvije porodice svađe su izbijale svake godine. Kada su vidjeli da ne sluti na dobro i da osveta neće prestati, mirovni ljudi su se „umiješali“ i obje porodice su na kraju pristale na mir. On je postignut nakon 36 godina.
Posreduju i među supružnicima
Mirovnjaci nerijetko mire i bračne drugove.
"Nekada njihovi problemi ne djeluju strašno, ali narušavaju bračnu zajednicu zbog čega je neophodno djelovati. U jednoj od mirovnih misija smo uspjeli da riješimo problem alkoholizma koji je prijetio da upropasti porodicu. Žena je napustila toga čovjeka i mi smo otišli i garantovali joj opstanak u porodici. Prije nego što smo otišli, mi smo razgovarali sa njim i zaprijetili mu čak i sudom. Pristao je i mi smo ih kasnije više puta obilazili i nadgledali njihov zajednički život. Oni su i sada zajedno", kazao je Ledinić.
On smatra da su ovo suluda vremena u kojima su mnoge vrijednosti poremećene. Vjeruje da su ljudski fitilji sve kraći, pa poziva i mlade ljude koji imaju bračne krize da se obrate mirovnjacima
"Djelovali smo čak i tokom brakorazvodnih parnica. Uspijevali smo da ih izmirimo i ti ljudi su nam danas zahvalni. Žive u miru i već odgajaju unučad", rekao je Ledinić.
On smatra da su ovo suluda vremena u kojima su mnoge vrijednosti poremećene. Vjeruje da su ljudski fitilji sve kraći, pa poziva i mlade ljude koji imaju bračne krize da se obrate mirovnjacima. Jer „ponekad problem bolje prepoznaju i riješe oni koji nisu direktno u njega uključeni“.
"Ako se, pak, ne obrate, a imaju djecu, mi smo dužni da se sami umiješamo da pokušamo da ih pomirimo. U više takvih slučajeva smo uspjeli igrajući na kartu da je 'bolje manji problem preskočiti nego zlo čekati'. To je i jedna od naših parola", rekao je Ledinić.
Djeluju van Rožaja
Aktivnosti rožajskog mirovnog vijeća se ne završavaju samo na teritoriji te opštine. Djeluju i u drugim opštinama, čak i državama.
"Pretprošle godine smo obavili težak posao kada je profesor iz Kosovske Mitrovice poginuo u sudaru sa jednim Rožajcem koji je vozio kamion. Profesoru, koji, čuo sam, nikada nije pio, su javili da je poslije pet kćeri dobio sina.
Od radosti se napio i krenuo da posjeti suprugu u bolnici kada je udario u kamion i poginuo na licu mjesta. Porodica našeg sugrađanina nas je angažovala, iako nije bio kriv, da pođemo na sahranu. Ljudi su imali razumijevanja i primili su nas lijepo. Kasnije su posjetili i vozača kamiona u bolnici u Kosovskoj Mitrovici", ispričao je Ledinić.
Poznavaoci rožajskih prilika ističu da se u tom gradu mnoge stvari rješavaju po principu mirovnjaka. Tako se utiče i na političke, socijalne i druge prilike. Mnogi ljudi se pomire prije početka sudskih procesa, a neke stvari se na taj način i zataškaju.
"To je mač sa dvije oštrice jer se krivci ponekad izvuku bez kazne. Ipak, ne može se izostaviti višestruka korist postojanja mirovnih vijeća zbog čega se mnogo toga drži pod kontrolom, a često spriječe i veće posljedice", kazao je “Vijestima” jedan ugledni Rožajac.
Nerazumni loše prolaze
Mir se ne poklanja lako, „to mogu samo dobri i razumni“. Ako neće porodici ubice, oni mir poklanjaju ljudima koji su došli da ih mire.
"Dešava se da tražimo mir i od nerazumnih, pa se dešava da takvi ljudi naprave još veći problem, pa se potom kaju što nijesu poslušali nas. Takve primjere mi prepričavamo kada dođemo u neku porodicu da tražimo mir", rekao je Ledinić.
Slično se dogodilo u Tutinu kada je došlo do svađe između dvije porodice iz različitih sela.
"Čovjek iz jednog sela je otišao da posjeti prijatelja koji je došao iz inostranstva u selo Žirče. Zadržao se kod njega i popio, a kada se vraćao poginuo je. Rodbina pokojnika je optužila porodicu u kojoj je pio da su krivi za njegovu smrt. Sa teškom mukom smo uspjeli da iznudimo mir uz novčanu nadoknadu od 25.000 eura", rekao je Ledinić.
Nakon godinu došlo je do nenamjernog ubistva kada se dijete iz porodice koja je platila mir klizalo i sankama naletjelo na konjsku zapregu koju je usmjeravao brat poginulog.
"Na licu mjesta je poginulo. Otac dječaka je bio razuman i shvatio je sudbinu, pa čak nije htio da uzme ni centa od te familije", sjeća se Ledinić.
Bonus video:
