" Sa 19 godina sam otišao od kuće u Mađarsku i Rumuniju da igram rukomet, i tada sam počeo sa kockanjem. Do sada sam izgubio 20 hiljada eura, i uvijek razmišljam o tome šta sam mogao da uradim sa tim parama" počinje svoju ispovijest dvadesetdvogodišnji Podgoričanin iz organizacije “Herc MNE”.
" Kada mi dođe loš period, odem i sve izgubim ili dobijam pomalo. Onda izgubim sve što imam kod sebe, a nekad sam gubio i po 3-4 hiljade eura" priča mladi Podgoričanin.
Kaže da je porodica bila upoznata sa njegovim problemom, a da je on konstatno obećavao da više neće igrati, ali uzalud.
" Nekako sam srećan kad igram, taj osjećaj me jako privlači, volim tu akciju, taj adrenalin koji me uništio... Želim da više ne lažem sebe i završim sa kockanjem.
Nekako sam srećan kad igram, taj osjećaj me jako privlači, volim tu akciju, taj adrenalin koji me uništi
Ipak sam mlad, sem para, izgubio sam ugled, porodicu, prijatelje, karijeru, ambicije su nestale, par kilograma smršao, mama mi je na ljekovima, ali opet ima nade da se izvučem" kaže on.
Obratio se organizaciji ”Herc MNE”, i oni mu sad pomažu da nađe izlaz iz poroka.
Krene iz dosade, završi kobno
Predstavnica te organizacije, psihološkinja Tamara Tomović, kaže da su u današnje vrijeme kockarske igre usavršene i da se nude na raznim mjestima i u raznim oblicima.
" Nekada je kockanje vezivano za mračne i zadimljene prostorije, a danas je sve pod sjajem i pod iluzijom Las Vegasa podignuto na najviši mogući nivo.
Kockanje krene iz dosade i cilj je zabava
Nude nam se razne mogućnosti kockanja, čak i dok sjedimo zavaljeni u svoje fotelje, što znači da je kockanje preko malih ekrana ušlo direktno u naše domove" upozorava Tomović.
To dovodi, kaže ona, do učestalijeg igranja igara na sreću i povećanja broja kockara.
" Kockanje krene iz dosade i cilj je zabava, a završi se kobno" kaže Tomović.
Nema pouzdanih podataka o broju zavisnika
Specijalista neuropsihijatar u Specijalnoj bolnici “Dobrota”, dr Marina Roganović, kaže da, s obzirom na to da u Crnoj Gori ne postoji Registar psihijatrijskih bolesti, ne postoje pouzdani podaci o broju zavisnika od kocke.
" Smatra se da se od jedan do tri odsto odraslih u opštoj populaciji može klasifikovati u kockare. Po slobodnoj procjeni stručnjaka, razmjere ovog poremećaja su sve veće, a starosna granica početka je sve niža, te se kockanje javlja u ranom adolescentnom periodu" kaže Roganović, naglašavajući da je kockanje češće kod muškaraca.
Ona kaže da je najčešća starosna dob kockara od 35 do 54 godine, a kockanje se često javlja sa drugim zavisnostima i drugim psihičkim poremećajima.
" Kockanje i bolesti zavisnosti zajedno se javljaju u 25 do 65 odsto slučajeva, sa depresijom se javlja u 70-80 odsto hospitalnih pacijenata, a kod vanbolničkih 50-60 odsto. Između 10 i 20 odsto liječenih kockara pokušalo je samoubistvo" kaže dr Roganović.
Između 10 i 20 odsto liječenih kockara pokušalo je samoubistvo
Psihološkinja Tamara Tomović kaže da se problem kockanja može riješiti samo edukacijom i liječenjem.
- Kockar je u mraku i ruši sve pred sobom, počevši od porodice, zdravlja, do ugleda, a i kompletnog života. Roditelji i supruge kockara gotovo uvijek žive u zabludi - “kako došlo tako će i proći” , “to su te lude godine”, upozorava Tomović i dodaje da se od kockara ne može očekivati inicijativa za izlječenje, već tu odgovornost moraju preuzeti roditelji i supruge.
" Uloga porodice je značajna. Zbog problema u porodici, loše komunikacije, postojanja alkoholizma, narkomanije, kockanja,... može se javiti kockanje kod djeteta koje je zapostavljeno pa traži podršku na ulici, a kocka je dostupna, legalna, ako uzmemo u obzir igre na sreću, igre preko interneta..., masovna i privlačna" kaže dr Roganović.
Ona naglašava da ljudi postaju kockari i ako nemaju problema u porodici.
" Tada je potrebno da se porodica aktivira, na vrijeme prepozna problem kod svog člana, te da ga motiviše da traži stručnu pomoć. Porodica mora da liječenom članu da podršku, da prati liječenje i učestvuje zajedno sa stručnim timom u prevenciji povratka u bolest" kaže ona i zaključuje da je liječenje dugotrajno, ali može biti uspješno.
" Za ovaj period imali smo u prosjeku trideset poziva mjesečno na našem SOS telefonu, kao i tri hiljade posjeta na našem sajtu www.kockanje.me. Ostvarili smo saradnju sa srodnom organizacijom “Fond Herc” iz Srbije čije aktivnosti pratimo" kaže Tomović.
Zabavna im je jedino kocka
Tomović kaže da ako igrač kocka dva puta ili više od petnaest minuta sedmično, mora da shvati da nastaje problem kockanja i da će u 40 odsto slučajeva postati problematičan igrač.
" Njegovo ponašanje u igri nije slabost, osjećaj krivice i osjećaj propadanja, već se mora shvatiti kao proces postajanja ovisnika od kocke. Najefikasniji način za ostavljanje kocke je izbjegavanje iskušenja ili bolje rečeno, ne raspolagati novcem.
Treba samokontrolom izbjeći mjesta gdje je kockar uobičajeno igrao pa čak iako mu je želja za kockom jaka" poručuje Tomović.
Ona naglašava da kocka postaje problem onog trenutka kada nije samo jedna osoba ulog, već i porodica, kada se sav novac troši samo na kockanje i kada osim toga, ništa tu osobu ne zanima.
" To su prvi simptomi patološkog kockanja koje se nastavlja pozajmljivanjem novca ili uzimanjem na kamatu, povećanjem tih istih dugova i opet u isti začarani krug" kaže ona. Tomović ističe da se problem ne rješava vraćanjem dugova, jer je to veća stimulacija za kockara da opet počne da kocka, niti se problem rješava odvođenjem kockara u izolaciju.
Problem ostaje samo u porodici
Tomović upozorava da kockanje nije samo problem pojedinca i porodice, već i lokalne zajednice i cijelog društva.
" Pitanje je kako eliminisati problem kada je u igri ogroman novac koji se sliva u budžet i kojim država raspolaže na razne načine, kao i ta velika industrija u kojoj je zaposleno mnogo ljudi.
Dakle, država ima i štete i koristi, pri čemu je šteta indirektna i odložena, a korist neuporedivo veća i trenutna. Zbog toga u praksi, ovaj problem ipak ostaje samo u granicama pojedinca i njegove porodice" kaže ona.
Tomović kaže da NVO “Herc MNE” stoji na raspolaganju svim ljudima koji imaju problem zbog kockanja, a imaju i SOS telefon 068 636 117, na koji se mogu javiti, dobiti savjet i informisati o patološkom kockanju.
Bonus video:
