„Ovo su naše vječne kuće. Ono dolje na Talumu, to je za jedan dan. Dok Lim ne odnese. Na zemlji smo u prolazu“ – kaže vremešni Šućo Selimović, jedan od najstarijih i najuglednijih beranskih Roma, dok pripaljuje cigaretu „marlboro“, posmatrajući svoju novoizgrađenu grobnicu na romskom groblju, smještenom podalje od grada, na usamljenom i pustom Gradinskom polju.
Ovdje voli da provodi vrijeme, u hladovini borova. Sedamdeset i jedna mu je godina, i kaže da planira da poživi još samo dvije-tri, a onda da se preseli tu, kod supruge Arife i kćerke Jadranke.
Za svoju vječnu kuću on nije žalio novca. Priča kako je spomenik, sa dominantnim njegovim likom na mermeru, na sredini, između portreta supruge i kćerke, koštao blizu tri hiljade eura.
"Ima li ljepšeg mjesta i groblja od ovog našeg? Mnogo smo uložili da ga uredimo. Nijesmo žalili pare"
"Ima li ljepšeg mjesta i groblja od ovog našeg? Mnogo smo uložili da ga uredimo. Nijesmo žalili pare. Samo još da nam konačno neko asfaltira dio puta doovde. Ako bi mogla da se dovede struja i voda, da ga osvijetlimo i napravimo jednu česmu... – kaže Šućo.
Nije romsko groblje u Beranama bilo oduvijek ovdje. Nekada se nalazilo na Rudešu, ali, kada je pravljena fabrika celuloze i papira, neko je odlučio da groblje izmjesti i da Rome udalji što više od grada. Tada je locirano pet kilometara od njihovog naselja Donji Talum, pored starog puta za Andrijevicu.
"Vidite okolo. To je bilo ovako, šikara. Ali smo mi to sve uredili i sad imamo najljepše groblje", priča Šućo.
Opširnije u štampanom izdanju...
Bonus video:
