Povodom Dana izbjeglica u Kampu 2 na Koniku Inicijativa mladih za ljudska prava dijelila je humanitarne pakete izbjeglicama koji su smješteni u tom naselju, a uglavnom su sa Kosova.
Stanje u kojem se nalaze izbjeglice u Kampu 2 je alarmantno jer većina živi na ivici egzistencije.
Pored toga što nemaju elementarne uslove za život, nedostatak hrane, ali i uslova za održavanje higijene, izbjeglice smještene u Kampu ne mogu lako doći ni do dokumenata koja bi im omogućila lakšu integraciju u crnogorsko društvo.
"U Đakovici su mi ubili sina, ovdje ne mogu do dokumenata, nemam zdravstvenu knjižicu, ličnu kartu, nemam ništa"
"Vidite kakav je život ovdje. Jedan paket nam ništa ne znači, ovo za mene nije pomoć. Mnogi od njih su došli danas ovdje da se slikaju i tako pokažu kao da misle na nas, a u stvari za izbjeglice su proteklih 12 godina jako malo uradili.
Prava pomoć za sve nas bi bila da nam omoguće dobijanje regularnih dokumenata, da zakonske prepreke koje su za sve nas ogromna barijera promjene i omoguće i nama i našoj djeci da se uključimo život ovdje u Crnoj Gori ili da se vratimo kući.
U Đakovici su mi ubili sina, ovdje ne mogu do dokumenata, nemam zdravstvenu knjižicu, ličnu kartu, nemam ništa. O poslu mogu samo da sanjam", kaže izbjeglica iz Đakovice Bajram Beljuli.
"Nismo ovdje zbog Evropske unije"
Problemi koji tište izbjeglice dobro su poznati svima, ombudsmanu Šućku Bakoviću, poslanici SNP Snežani Jonica, Milanu Radoviću, koordinatoru za ljudska prava u Inicijativi mladih za ljudska prava.
"Niko od nas ne želi da dođe u njihovu situaciju koja je zaista teška i veoma složena"
"Niko od nas ne želi da dođe u njihovu situaciju koja je zaista teška i veoma složena. Njihov problem se treba rješavati kroz institucije, a država je nekim svojim zakonskim rješenjima dodatno zakomplikovala njihov život.
Nismo ovdje došli zbog Evropske unije, iako je ona od nas tražila da hitno rješimo problem izbjeglica, već zbog ovih ljudi koji trebaju našu pomoć i mi želimo da pomognemo i kroz zakone, ali i druge načine", objasnila je Jonica.
Kojziju: Ne treba mi paket
Razočarane izbjeglice sa Konika pokušavale su da iskoriste Dan izbjeglica i da makar na trenutak dođu do nekog od “važnijih članova crnogorskog društva” i iznesu im svoje probleme. Zbog toga i ne čude učestala pitanja postavljana i novinarima: Ko je ovdje glavni?
"Meni ne treba paket već dokumenti da mogu da živim i boravim u Crnoj Gori i ne skrivam se na ulici od policije. Ovdje sam već 12 godina i još uvijek nijesam ostvario ni najosnovnija ljudska prava. Plaćam kiriju, a imam devetoro djece. Neka idu u vrtić, neka u školu, a ni knjige nemaju.
Mnogi od nas ne mogu da prijave mjesto boravka i zbog toga ni humanitarnu pomoć ne mogu da dobiju. Sjete nas se na ovako neke važne datume, dođu, slikaju se i odu. Ponašaju se kao da prave reklamni spot za TV, a mi nemamo ni struje u 21. vijeku", rezigniran je svojom situacijom Gazemon Kojziju.
Bonus video:
