Nekadašnji brendovi cetinjske privrede, „Obodovi” frižideri i „Košutina” obuća , već godinama se, umjesto u blistavim izlozima prodavnica, mogu vidjeti još u ponekoj memljivoj kući ili prašnjavom magacinu... O njihovim redizajniranim i u korak sa novim tehnologijima nasljednicima, više ne sanjaju ni Cetinjani koji su u halama dviju fabrika zarađivali hlijeb, ali ni Vlada koja je tom gradu, kako obećava, pripremila kulturni bum.
„Cetinje-grad kulture 2010-2013.” formalni je slogan Ministarstva kulture pod kojim ono namjerava da sa 20-ak miliona eura vrati stari sjaj crnogorskoj prijestonici.
Planove imaju još nekoliko vladinih resora, te Senat prijestonice, ali se oni uglavnom, uz još nekoliko stotina hiljada eura ili više, svode na isto – rekonstrukcija zgrada, vodovoda, preseljenje državnih institucija iz glavnog grada, organizovanje okruglih stolova...
Na pitanja „Pod lupom“ o tome šta će učiniti kako bi se Cetinje ekonomski oporavilo jedino je iz lokalne uprave stigao odgovor koji sadrži podatak o „investicionoj destinaciji“.
Priča o „Obodu” i skuvanoj žabi
Status Cetinja je prethodnih godina uglavnom bio u simboličkoj ravni, jer vladajuće strukture nijesu željele da ekonomski prosperitet ovog grada bude srazmjeran njegovom značaju kao istorijskog središta crnogorskog naroda.
Ono je tako postalo svojevrstan fenomen, jer njegovi žitelji imaju jedinstvenu priliku da se svakog jutra okupljaju na raskrsnici sa koje kreću na posao: u pravcu Podgorice, ili Budve. Oni u svom gradu nemaju posla, jer cetinjska privreda odavno više ne postoji.
Silaznom putanjom Cetinje je krenulo pred kraj 80-ih. "Na vlast dolaze mali, nesposobni partijski aparatčici, a grad se nastoji držati pod neprestanim strogim partijsko-policijskim nadzorom", kaže jedan od najaktivnijih učesnika tadašnjih zbivanja na Cetinju, koji je postavio i retoričko pitanje, na koje je sam odgovorio: "Ko u tom trenutku razmišlja o privredi, o gradskim preduzećima? Važno je bilo zauzeti Dubrovnik."
Priča o EI “Obod” podsjeća na priču o skuvanoj žabi. Ni ona, pošto je stavljena u hladnu vodu koja je naknadno postepeno zagrijavana, nije shvatila da joj neko radi o glavi.
Priča o EI “Obod” podsjeća na priču o skuvanoj žabi. Ni ona, pošto je stavljena u hladnu vodu koja je naknadno postepeno zagrijavana, nije shvatila da joj neko radi o glavi.
Radnici su ostali bez posla, ali su zato oni, koji su u različitim periodima rukovodili cetinjskim firmama, do danas dospjeli na važne položaje.
Jedan iz mnoštva direktora “Oboda”, Momčilo Dapčević je ljeta '92. rekao kako "ne vidi vrijeme koje bi moglo da spriječi 'Obod' da bude solidna firma primjerena svjetskom tržištu".
Samo pola godine kasnije njegov nasljednik Branko Vujović koji je avanzovao do ministra ekonomije i direktora Agencije za nadzor osiguiranja, je utvrdio da je "vrijednost 'Obodove' imovine toliko velika da je radnici ne mogu otkupiti akcijama".
On je imao, kako je zabilježeno, i emotivne izlive: "Mene, kao Cetinjanina, boli muka 'Obodovih' radnika, muka njegovih porodica, muka radnika i građana Cetinja!"
On je imao, kako je zabilježeno, i emotivne izlive: "Mene, kao Cetinjanina, boli muka 'Obodovih' radnika, muka njegovih porodica, muka radnika i građana Cetinja!"
Da li ga još boli nije bilo moguće provjeriti, jer šef DRI ne odgovara na telefonske pozive „Pod lupom“.
Međutim, Branko Vujović i bivši gradonačelnik Cetinja Milovan-Milo Janković za vrijeme čijeg mandata je, kako je objavio „Monitor”, kreditna zaduženost grada porasla sa pola na 2,5 miliona eura, u Senatu prijestonice prave plan preporoda grada.
On podrazumjeva „vraćanje sjedišta“ Ustavnog suda, parlamenta Crne Gore, Istorijskog instituta, Rektorata Univerziteta, nekoliko ministarstava....te okrugli sto ...
„Mi smo samo savjetodavno tijelo,“ kaže predsjednik Senata na pitanje „Pod lupom” šta sada može da učini za Cetinje a nije bio u prilici kao gradonačelnik.
Janković priznaje da je Cetinje opština sa najviše nezaposlenih i kaže: “Mi smo insistirali i predlagali da se prostorije novog 'Oboda' daju privatnicima i otvore nova preduzeća, ali je država odlučila da gradu vrati status duhovnog i kulturnog centra“.
Za dug koji je ostavio bivši gradonačelnik kaže da „svaka uprava nastavlja gdje je stala prethodna, te da je i on naslijedio dugove za neisplaćene plate, doprinose, hipoteku nad Sportskim centrom od 1,2 miliona“.
Istorija propadanja
EI “Obod”, koji predstavlja simbol propasti cetinjske privrede, je zbog nedostatka repromaterijala prekinuo proizvodnju prije 11 godina. Radnici su zatim štrajkovali zbog neisplaćenih plata, odobren je kredit fabrici, onda su radnici opet protestovali...
Tvrdili su i da imaju dokaze, među kojima i izvještaje finansijske policije, MUP-a i Privrednog suda da je 300.000 eura nezakonito podijeljeno. Optužili su direktore i kolege iz sindikata da su međusobno dijelili pare i poslovne prostore...
“Obod” je dotučen novembra 2008. godine, kada je nakon propalog tendera za privatizaciju, proglašen stečaj.
„Nije u nadležnosti Sindikata da otkriva takve postupke već državnih institucija, tako da mi nemamo podatke o tim slučajevima - ako ih je i bilo,” izjavila je za “Pod lupom” povjerenica USSCG Sandra Obradović.
“Obod” je dotučen novembra 2008. godine, kada je nakon propalog tendera za privatizaciju, proglašen stečaj.
“Cetinjska privreda je bila jedna od žrtava tranzicionog perioda u Crnoj Gori, prije svega što su tu bili instalirani veliki industrijski sistemi koji su bili u državnom vlasništvu i nisu mogli odgovoriti izazovima novih uslova na tržištu,“ objašnjeno je za „Pod lupom” u pisanom odgovoru iz Ministarstva ekonomije, a isto objašnjenje imaju gradonačelnik Aleksandar Bogdanović i Branko Vujović.
„Jedina šansa je bila u programu restrukturiranja koji je podrazumijevao, između ostalog, i značajno smanjenje broja radnika. Ali njega nije prihvatio sindikat sa istrajavanjem u zahtjevu: „Radićemo svi ili niko. To je i bio razlog mog odlaska iz Oboda,” rezimirao je za “Pod lupom” Branko Vujović.
Fabrika, kako je naveo u odgovorima za „Pod lupom“ cetinjski gradonačelnik, sada raspolaže sa 130.000 kvadrata zemljišta i u većinskom je vlasništvu Vlade i državnih fondova.
Ljepše je s kulturom
Među žrtvama tranzicije je i Industrija modne obuće “Košuta”, koja je 1996. ušla u stečaj a pet godina kasnije formirno je novo preduzeće “Montenegro Modern Shoes” AD, koje je zakupilo njene kapacitete, među kojima i poslovne prostore na atraktivnim lokacijama u Beogradu.
Proizvodnja sa novim partnerom, italijanskom firmom “MGPL”, je počela u jesen 2002., a već septembra 2004. bord direktora MMS zbog neispunjavanja ugovornih obaveza raskida ugovor.
Juna 2006. potpisan je kupoprodajni ugovor sa Miletom Brajkovićem koji je bio jedini kandidat na gotovo pola godine produženom tenderu.
Vlada i lokalna administracija se sada nadaju u performanse Marine Abramović i „jedinu pravu j savremenu umjetničku galeriju u Crnoj Gori“ koja će biti u prostorijama ugašenog “Trgoprometa”.
I najstariji crnogorski autoprevoznik “Bojana” je, nakon više od 50 godina, prestao sa radom 1. jula 1998, a krajem 2001. godine otišao u stečaj. Stečajni upravnik je ponudio imovinu na licitaciji po početnoj cijeni od 852.680 eura, a poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja ona je prodata za 500.000 DOO Lipa iz Cetinja.
Cetinjska privreda je prije 11 godina brojala 4.700 zaposlenih, kad je na teritoriji opštine živjelo oko 18.000 stanovnika. Prema podacima sa ovogodišnjeg popisa, sada u opštini živi 16,757 stanovnika, a po statistici Zavoda za zapošljavanje majska stopa nezaposlenosti je 18,41 odsto.
Vlada i lokalna administracija se sada nadaju u performanse Marine Abramović i „jedinu pravu j savremenu umjetničku galeriju u Crnoj Gori“ koja će biti u prostorijama ugašenog “Trgoprometa”. Očekuju, kako su objasnili, i da će preseljenje državnih institucija povećati broj zaposlenih Cetinjana.
Do tada, pred cetinjskim Osnovnim sudom, kako je saopšteno, radna prava pokušava da zaštiti 35 bivših radnika- najviše (30) iz „Oboda“, dvoje iz “Košute” i tri radnika iz „Trgoprometa“.
Galerija
Bonus video:
