Kada su pčele u pitanju postavljeni su neobični rekordi u svijetu po kojima su ljudi ušli u Ginisovu knjigu rekorda.
Mark Bjankanjelo, američki dreser pčela, je 1998. godine na sebi nosio odijelo od 350.000 pčela u ukupnoj težini od 43 kilograma.
Pčelar iz Grčke Argyriou Koskou je 2006. godine postao ginisovac – njegove pčele su izgradile i napunile najteži ram sa medom od 10,02 kilograma.
Dr Norman Gari, apikulturista (naučnik za pčele) je rekorder u držanju najvećeg broja pčela u ustima, 109, u trajanju od 10 sekundi.
Ovih dana Rade Durutović, bivši novinar „Politike“, porijeklom iz Brezana, iz Pive, sprema se da postavi rekord u najvećoj košnici na svijetu.
Košnica koju je napravio od džever javora i koja se u selu vidi sa svih strana visoka je 10,20 metara, prečnika 75 centimetara, a u zemlji je ukopana metar i po.
Košnica od džever javora visoka je 10,20 metara, prečnika 75 centimetara
„Prije 15 godina sam počeo da se bavim pčelarstvom i da držim najbolji soj pčela na svijetu – durmitorske pčele. Razmišljao sam kako su te pčele opstale u ovoj surovoj klimi kada nije bilo modernih košnica koje ja sada imam.
Razmišljajući i lutajući ovom šumom sa sinom Vladimirom, između planine Njegoš i Ljeljenijeh dola naišli smo na ovu grdosiju od džever javora, staru nekoliko stotina godina, koja je bila zdrava i šuplja od vrha do dna.
Tada sam odlučio da to bude novi dom za pčele“ priča Rade, dok pokazuje košnicu sa kojom se sprema da „napadne“ Ginisa.
Trebalo je džever javor, težine oko šest tona, prenijeti u dvorište. Rade je angažovao dizalicu koja je prenijela drvo koje je u zemlju ukopao metar i po, vezao ga sajlama i ankerima, napravio krov od slame koji namjerava da glazira bezbojnim brodskim lakom i tako mu da dugovječnost, a prošle sedmice uselio je i stanare.
U poslu mu je pomogao stolar i pčelar Dragomir Niković.
"Pribojavao sam se da će pčele, kada ih prebacim iz najmodernijih LR košnica sa tri nastavka, odbiti prirodno stanište"
„Oko košnice napravio sam kamenu potkovicu i spojio porodične simbole – sin voli konje, a ja pčele. Iz drveta smo izbacili čitavu trulež i unutra ubacili smrčino drvo koja je sa rogljevima i na kome pčele mogu da zidaju saće.
Krov sam istestirao prošle godine kada je bila žestoka zima. Pribojavao sam se da će pčele, kada ih prebacim iz najmodernijih LR košnica sa tri nastavka, odbiti prirodno stanište.
Međutim, to se nije dogodilo i nastanio sam najjače, najsuperiornije i najmnogobrojnije društvo koje imam od oko 50.000 do 60.000 jedinki“ kaže Durutović.
Durmitorske pčele - crnogorski fenomen
Na košnici je napravio tri otvora kako bi mogao da kontroliše kako napreduje njeno punjenje medom, ali i da povremeno uzme malo „božanske hrane“, da se on i prijatelji zaslade.
Ne namjerava da od pčela „ukrade“ previše meda jer želi da za tri do pet godina, što zavisi od paše, dobije košnicu punu meda. Možda tada krene i u neko novo obaranje Ginisa.
„Durmitorske pčele su jedan od crnogorskih fenomena. Drugi fenomen su durmitorske ovce koje imaju vunu, mlijeko i meso, kakve nemaju ni jedne ovce. A durmitorske žene su neviđen svjetski fenomen.
To je neviđena persona koja je bila oslonac porodici i najbolja i najsigurnija vojnička komora na svijetu koja nikada nije zakasnila i koja je odavde nosila brašnjenik vojnicima na Drini, Bregalnici, Mojkovcu, Fundini.
Ona je temelj koji ovaj reljef kultiviše i uzdiže“, sa osmijehom je rekao Rade.
Ponosan je on na košnicu, ali i na roditeljsko imanje koje godinama kultiviše i vraća mu zaboravljeni izgled
Ponosan je na košnicu, ali i na roditeljsko imanje koje godinama kultiviše i vraća mu zaboravljeni izgled, na vikendicu koju pravi i čiji donji sprat namjerava da pretvori u muzej domaće radinosti.
Džever javor kao suvo zlato
Nekada je pivski kraj bio pun džever javora, rijetkog drveta boje voska koji je akustične vrijednosti idealan za obradu i izradu mnogih instrumenata, od gusala, preko violine, do gitare i klavira. Ovaj javor u sebi duže zadržava zvuk, ima bolju rezonancu i veću “gustinu” drvne mase u odnosu na običan javor.
“Ovo drvo je, nažalost, u izumiranju. Ovdje ga je prije Drugog svjetskog rata, na prostoru između Bundosa i Latičnog, bilo dosta. Firma ’Ombla’ je 1936. napravila put ne zato da bi povezala durmitorska sela, već da bi došla do šumskog resursa i do džever javora,“ kaže Rade, i dodaje da je tržišna vrijednost džever javora velika.
Pominje se cijena od desetak hiljada eura.
Kamen iz doba jure
Rade u svom dvorištu ima još jedan kuriozitet – najstariji kamen na zemljinoj kugli.
“Na lokalitetu Žive pronašao sam kamen iz doba jure. Nosio sam ga na Rudarsko-geološki fakultet u Beogradu koji su utvrdili njegovu starost i od njega namjeravam da ispred vikendice napravim guvno. U njemu je prikovan ostao i gmizavac iz tog perioda“, kaže Rade, dok pokazuje obrise gmizavca.
Galerija
Bonus video:
