Demencija je gubitak ličnosti i pamćenja, stanje u kome se brišu sjećanja, zaboravljaju imena i lica...
Stručnjaci upozoravaju da sve češće pogađa stariju populaciju, a trećina oboljilih nesposobna je za samostalni život. Demencija jednostavno izbacuje ljude iz sopstvenih života, a dramatično utiče i na porodicu.
Povećanje broja dementnih, stručnjaci objašnjavaju starenjem populacije.
"Bolest se odlikuje progresivnim intelektualnim propadanjem koje dovodi oboljelu osobu do nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih društvenih, etičkih, moralnih i radnih obaveza, te predstavljaju strepnju kako za starije osobe, tako i za članove njihovih porodica", rekla je dr Čukić.
Jedna trećina dementnih, rekla je, nije sposobna za samostalni život i u posljednjoj fazi bolesti zahtijeva doživotni smještaj u odgovarajuću ustanovu zdravstvenog i socijalnog staranja.
Povećanje broja dementnih, stručnjaci objašnjavaju starenjem populacije.
"Svjetska populacija produženjem prosječnog ljudskog vijeka i sve nižim stopama nataliteta kontinuirano stari, pa postajemo svjesni veličine zdravstvenog problema, koja postaje prijetnja ljudima sadašnjice i javnom zdravstvu savremenih društvenih zajednica”, kazala je dr Čukić.
Bolest često ostaje u krugu porodice
Direktorka Gerontološkog društva Crne Gore Dijana Vujović, kazala je da se suočavamo i sa fenomenom “starenja starih”, odnosno povećanja broja ljudi koji žive duže od 80 godina i kod kojih su bolesti demencije učestalije.
"Osoba često ne zna šta se sa njom dešava, i to traži mnogo razumijevanja”.
“Mi čak i ne znamo koliko ima dementnih, jer u sistemu zdravstva ne postoje registri, eveidencije oboljelih od ove bolesti”, kazala je Vujović.
Bolest često, kazala je, ostaje u krugu porodice, a nije jednostavno brinuti o osobi koja pati od demencije.
“Ljudi uglavnom ne razumiju kako da se odnose prema oboljelom. Dementna osoba se otežano orijentiše, pamti, govori, prepoznaje lica i predmete... Zaboravlja šta je upravo čula, dolazi do toga da najbliže osobe ne budu prepoznate. Oboljeli mogu biti sumljičavi, agresivni, jer ne prepoznaju okolinu, ne znaju što treba da rade. Osoba često ne zna šta se sa njom dešava, i to traži mnogo razumijevanja”, objasnila je Vujović.
u svijetu više od 30 miliona dementnih
U liječenju oboljenja se koriste neuroprotektivne supstance, antioksidansi, inhibitori holinesteraze i druge.
Ona je rekla da su osobe sa velikim prethodnim znanjem i različitim interesima manje dementne u starijem uzrastu, što pokazuje svakodnevna medicinska praksa.
“Svakodnevna fizička aktivnost u trajanju od najmanje pola sata, izbjegavanje pušenja, ishrana namirnicama bogatim vitaminsko-mineralnim sastojcima, kao i primjena drugih mjera zdravog načina života povoljno utiče na održavanje normalnih, mentalnih i kongitivnih funkcija”, rekla je ona.
U liječenju oboljenja se koriste neuroprotektivne supstance, antioksidansi, inhibitori holinesteraze i druge.
“Osnivni princip u terapiji je započinjanje liječenja malim dozama, uz postepeno povećanje i permanentno praćenje neželjenih efekata, jer se može dobiti paradoksalni odgovor, što rezultuje pogoršanjem kliničke slike”, kazala je dr Čukić, i naglasila da je pojava neželjenih dejstava ljekova česta zbog oslabljenog metabolizma mozga.
Procjenjuje se da danas u svijetu ima više od 30 miliona dementnih, a stručnjaci upozoravaju da će se broj dementnih osoba 2030. godine popeti na 66 miliona, a 2050. premašće 115 miliona.
Njega starih veoma stresna
Direktorka Gerontološkog društva je kazala da je njega starih vrlo naporna i izaziva stres.
“Kognitivne ili fizičke poteškoće su značajan faktor rizika za nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje nad starim osobama, jer se nivo stresa negovatelja povećava s pogoršanjem zdravstevog stanja ostarjele osobe”, kazala je Vujović.
Zato Gerontološko društvo organizuje i sprovodi obuke Efikasne komunikacije sa starim osobama, za medicinsko i nemedicinsko osoblje koje je u svakodnevnom i direktnom kontaktu sa tom populacijom.
“Posebnu pažnju posvećujemo komunikaciji sa dementnim korisnicima. Cilj je unapređenje znanja i vještina, neopodnih za komunikaciju sa starima, ali i povećanje profesionalne i etičke senzibilisanosti za specifičnosti i potrebe starih, što posebno nedostaje medicinskom i nemedicinskom osoblju”, kazala je Vujović.
Bonus video:
