Nema nikoga , ništa se ne radi na ovom hotelu, kako li se zvaše, "As",valjda tako. Ovo ovako stoji već dvije godine, stalno prođem, kroz ovaj tunel i sa plaže u Perazića dolu uzmem neki kamen, jer nešto gradim kod mene kući u Petrovcu.
Tu se svašta istovaralo, ima dosta toga građevinskog otpada koji su godinama donosili sa raznih gradilišta – počinje priču Petrovčanin Dragomir Vojinović, koji svakoga dana prođe kroz urušeni i razrovani pješački tunel koji vodi od Petrovca do nekada najljepše uvale na primorju - Perazića dola.
Ogromne stijene koje su se sa litice obrušile, gotovo su zatrpale tunel, jednu od nekada najprometnijih pješakih staza, omiljenih za brojne turiste koji su do prije deceniju redovno uživali šetajući ovom uvalom.
"Živim u Petrovcu pola vijeka, ugostitelj sam, radio sam u nekadašnjem hotelu „4. jul“. Dolazile su nam razne sportske ekipe, gosti iz cijele Evrope i redovno su prolazili ovim tunelom do Perazića dola, gdje je takođe vrvjelo od gostiju. Tunel je bio osvijetljen, umiven, milina da čovjek prođe. Sada nema ni gostiju, ni šetača. Ljeti prođu tuda neki gosti, neki putnici namjernici. Ovdje u Dolu sve je napušteno, tunel je neosvijetljen, bube, gmizavci. Pošto vjerujem u boga, svakoga dana gledam u ovu stijenu kako će pasti sa brda. Nema dana da ne padne neki kamen. Uopšte nije bezbjedno. A ljudi i dalje prolaze" priča Vojinović, dok sa ramena u kolica spušta poveći kamen koji je pronašao na razrovanoj, nekada lijepoj kamenitoj plaži.
"Eno vidite one ostatke nekadašnje lučice. Tu mi je nekada bila privezana barka. Oni su nasipali plažu da je prošire, ali čudna je ćud prirode sve to što su nasuli polako odnosi" kaže Vojinović i sjetuje:
"Pazite se, odmaknite se od litice".
"Kada su rušili brdo da bi proširivali plažu stavljali su eksploziv, zato je cijeli teren rastresit i stalno se obrušava" posavjetovao je ekipu „Vijesti“, srednjovječni Petrovčanin dok se polako gubio u zamračeni tunel.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
