Za trgovca Murata na buvljaku u Tuzima, koji prodaje polovne CD plejere, usisivače, mikrotalasne peći, tostere, sokovnike, poslovanje je prosto – „neki rade, neki ne rade, a ako stigne da radi, tvoja sreća”.
Sve ima svoju cijenu i kupca, plejer je tri eura, a mikrotalasna 20 eura.
Roba je uglavnom izložena na platnu na zemlji, ima i improvizacije od lako sklopljivih elemenata, a prodavci ističu da je roba „čista” - nije ukradena.
Roba je uglavnom izložena na platnu na zemlji, ima i improvizacije od lako sklopljivih elemenata, a prodavci ističu da je roba „čista” - nije ukradena.
Slavko Adžović kaže da čisti podrume. Napravi se selekcija pronađenih stvari, odvoji metal i bakar… a ostalo na buvljak gdje važi deviza „nekome će valjati“
"Siromašno, ali pošteno", rekao je Adžović, dok pokazuje polovne punjače za mobilne telefone, torbice, par farmerica, usisivač...
Na skromnom izložbenom prostoru mušteriju sa 2 eura u džepu čeka knjiga, nekada sigurno i bestseler “Opštenarodna odbrana i društvena samozaštita“ od Josipa Broza Tita.
Dok se na jednom mjestu prodaje samo polovna odjeća, na drugom nudi se sve za dobrog haus majstora- čekići, ključevi... električne mašine.
Prodavci su istovremeno majstori, a popravljeno se prodaje vikendom na buvljaku.
"Far je tri eura, a kupac, ako se pojavi, u što niko ne sumnja, prepoznaće o kojem se modelu radi", kazao je taj prodavac.
"Robu nabavljamo tako što sugrađani dolaze kod nas, donose pokvarene brusilice, bušilice i slične alate, a mi nešto od toga popravimo a nešto se proda u djelovima. Ima i kompenzacije. Penzioneri, takođe, prodaju svoj alat. Vodi se računa od koga se kupujemo, jer se nudi i ukradena roba", upozorili su prodavci.
Bušilica marke „iskra“ koštala je 20 eura, manje bušilice od 5 do 10 eura, torba za alat na kojoj bijelim slovima piše „UNIOR“ bila je 3 eura. Trgovina se obavlja po principu „što više daš, ja zadovoljniji“, a far automobila nepoznate marke čekao je kupca.
"Far je tri eura, a kupac, ako se pojavi, u što niko ne sumnja, prepoznaće o kojem se modelu radi", kazao je taj prodavac.
Starija gospođa u crnini nudila je heklane garniture i žalila se da ništa nije prodala.
"Nijesam dolazila odavno. A i sada sam ... krijući od sina. Imam dosta ovog heklanog, čuči u kući i rekoh da prodam... ali ništa", kazala je žena.
Polovne patike koštale su 5, DVD Čaka Norisa „Oči u oči“ jedan euro, ručni sat „gucci“ 5, ključevi i tegovi za vagu po jedan, a istorijat lustera od 4 eura nije tajna – gazda je ugradio plafonjerke, kaže prodavačica na lošem srpskom jeziku.
Zvono za ovna, ili čaktar, je najskuplji predmet na buvljaku. Vlasnik ekskluzive je romske nacionalnosti, traži 50 eura, a ima i svoje razloge.
Zvono za ovna, ili čaktar, je najskuplji predmet na buvljaku. Vlasnik ekskluzive je romske nacionalnosti, traži 50 eura, a ima i svoje razloge.
"Nekada je jedna ovca koštala jedan čaktar. Ranije su i ljudi bili meraklije. Da je toga i sada, ne bi ...", kaže on više za sebe, dok pokušava da sastavi metalni lanac a djelovi padaju u prašinu.
Zvono je ručni rad, a kaiš od izrezane automobilske gume sa šarama sastavljen je komadom bakarne žice. Međutim, prodavac se ne predaje i nakon razmijenjenih informacija o bračnom statusu novinara, stvari su postale konkretne i ozbiljne.
"Ti treba da oženiš Ciganku. One su najbolje...", sugestivno se unosi u lice prodavac, dok se iznenađene komšije u glas raspituju za cijenu.
Međutim, pažnju su privukle tri „vjerne drugarice iz Hercegovačke ulice i sa korzoa“, koje su stidljivo, ispod glasa, diskretno našminkane, ispitivale prodavačicu koliko koštaju marame, i djevojka sa momkom, koja sa čuđenjem podiže sa zemlje ručni sat sa kožnim kaišem i u nevjerici stavlja ga na ruku.
"Nema bateriju", kaže starija žena u dimijama.
Posjetioci buvljaka svakako ne mogu napustiti pijacu bez iznenađenja i dobrog „cuga“ prašine. Kolekcija stripova, Politikin zabavnik iz 1977. godine, i „eks almanah“ broj 21 pronađeni su u kontejneru. Prodavačica Fjurija kaže da nema što da krije.
Posjetioci buvljaka svakako ne mogu napustiti pijacu bez iznenađenja i dobrog „cuga“ prašine. Kolekcija stripova, Politikin zabavnik iz 1977. godine, i „eks almanah“ broj 21 pronađeni su u kontejneru.
" ... Tako živimo od 1999. godine. Našli smo u kontejner. Neko je bacio.... U toku nedjelje sakupimo što možemo a vikendom na buvljak. Zaradimo 20-30 eura za hljeba", kaže Fjurija, napomenuvši da su stripovi 0,10-0,20 eura.
Poznavaoci prilika na buvljaku kažu da se polovne stvari nađu na prodaji i kada snaha „raskrsti“ sa svekrvom. U prilog toj tezi poslužiće podatak da su skupocjeni Vilerovi gobleni, bogato uramljeni na buvljaku u subotu ujutro, cijenjeni cijelih tri eura. Ponekad se na buvljaku nude i rijetke slike.
Vjerovatno nije slučajno da se na gotovo svakom koraku na buvljaku u Tuzima mogu pronaći knjige i brošure iz socijalističkog perioda. Lenjinova djela „Dva koraka naprijed dva koraka nazad“ i „Šta da se radi“, crvena boršura pod nazivom „Sedma sjednica CKCK Crne Gore“ sa srpom i čekićem u gornjem lijevom uglu, i vojna knjižica „Pravilo o maskiranju“, samo su dio ponude a sve po cijeni od jednog do dva eura. Ideje socijalizma još se mogu prodati, a komplet značaka šest republika i dvije pokrajine, i dvadesetak sa sličnom tematikom na starom jastučetu prodavao se za 30 eura.
Knjige „Tajna prepiska Čerčil-Staljin“ i „Trijumfalna kapija“ od Remarka koštale su po euro, a komlet djela Dostojevskog mogao se kupiti za dva eura.
Nude se i njemački šljemovi
Zarđali alat, pijuci, krst sa raspećem, rokovnik iz 2004. godine, faks aparat od šest eura, digitalni fotoaparati, bijele futrole za pištolj... , mlin za kafu je pet, časovnici na navijanje četiri eura, opanci, dječje igračke, posuđe, daljinski... kuhinjski elementi za 10-20 eura, fotelje od 15 eura, novčanica od 20 dinara iz SFRJ za 0,50 eura, mesingani svijećnjaci i diktafon sa kasetom na kojem je naljepnica jedne novinske kuće, komponente i tastature za kompjuter, bunde sa olinjalom dlakom „iz Njemačke“, satovi „cartie“, „breiling“, koji zaista izgledaju kao originali, i cijene se 50 eura, a između svega - dva šljema iz Prvog svetskog rata.
Vlado Šuković, penzioner, kaže da ih je pronašao na svojem imanju, kod stare kuće u Kolašinu i da koštaju po 15 eura.
Pohabane i iznošene vojničke cokule su 10 eura, maska tri, blijedo-sivomaslinaste bokserice 0,50 eura, opasači, stare cipele, i patike... krofne na tacni, gužva oko mesa na roštilju, kuvar u bijelom odijelu... i glas dječaka, koji odzvanja buvljakom: „ najbrži način... pogledajte gospodo...“.
"Prolazile su mnoge vojske kroz naše krajeve... Penzija je mala i evo deceniju radim sa polovnom robom. Skupljam i stari novac, medalje i grbove. Prijatelji donesu dosta toga. Šljemovi su zaista iz Prvog svjetskog rata", rekao je Šuković.
Kolega preko puta pokazuje metalnu rebrastu kutiju u obliku valjka, koju su nosili njemački vojnici u Drugom svjetskom ratu, a dobro očuvani ratni rekvizit cijeni 20 eura. Brojni su trgovci vojnom opremom iz novijeg perioda. Pohabane i iznošene vojničke cokule su 10 eura, maska tri, blijedo-sivomaslinaste bokserice 0,50 eura, opasači, stare cipele, i patike... krofne na tacni, gužva oko mesa na roštilju, kuvar u bijelom odijelu... i glas dječaka, koji odzvanja buvljakom: „ najbrži način... pogledajte gospodo...“.
Galerija
Bonus video:
