Rođen na prelomu stoljeća, u vrijeme velikog industrijskog napretka, turbulencija i kriza, Međunarodni Dan žena nosio je u sebi korijene protesta i političkog aktivizma.
Ideja ostvarenja pune ravnopravnosti polova, oličena u obilježavanju 8. marta, danas sve više liči na komercijalni muški praznik tokom kojeg se prije svega praktije - džentlmenstvo.
Podaci istraživanja NVO Evropskog pokreta za Crnu Goru pokazuju da u crnogorskom društvu žene jesu diskriminisane, kao i da se nalaze kao ugrožena grupa odmah iza osoba sa invaliditetom i bolesnih ljudi.
Odgovornije u poslu, a plate im manje
“Svi poslovi nijesu jednako dostupni ženama i muškarcima, dok su neki predodređeni za žene . Na tim poslovima najčešće su diskriminisane i uslovima rada poput dvanaestočasovnog radnog vremena, nepoštovanja prekovremenih sati, praznika ili slobodnih vikenda. A iako imaju neophodne kvalifikacije, žene se često ne razmatraju prilikom angažovanje za neke poslove koji se percipiraju kao tipično muški”, navodi se u najnovijem istraživanju koje je naručio Evropski pokret.
prosječna bruto plata muškarca u martu 2010. godine iznosila je 740 eura, a žena 637 eura
Podaci pokazuju i da muškarci u Crnoj Gori češće aktivno traže posao jer žene preuzimaju “tradicionalno ženske uloge”.
“Ukoliko žena u toku rada ostane u drugom stanju, poslodavac nalazi način da joj prekine radni odnos... Najčešće diskriminisane žene u pogledu radnih prava su žene slabe ekonomske moći (samohrane majke, žene u porodicama u kojima ostali članovi porodica ne rade, žene sa bolesnom djecom i sl.). Žene u takvim situacijama prihvataju i trpe poslove sa vrlo nepovoljnim uslovima rada (bez ugovora, na crno, kratkoročni ugovori, minimalne plate, dvije - tri smjene...)”, rezultati su istraživanja.
Muškarci i žene nijesu ravnopravni ni kada je u pitanju obavljanje rukovodećih funkcija, jer se na poziciji direktora, menadžera, ministara većinom nalaze pripadnici “jačeg pola”.
“Poslodavci, nezavisno od sektora, radije zapošljavaju žene na pozicije najbliže rukovodećim a koje zahtjevaju odgovornost, preciznost, organizovanost, strateški pristup, analitičke sposobnosti, predanost poslu, odgovornost i smatraju da su se žene pokazale uspješnijim od muškaraca”, pokazuju nedavno objavljeni podaci.
A osim toga što muškarci većinom obavljaju rukovodeće funkcije, postoje razlike i u platama između muškaraca i žena. Tako su prihodi žena na nivou 86 odsto u odnosu na prihode muškaraca - prosječna bruto plata muškarca u martu 2010. godine iznosila je 740 eura, a žena 637 eura.
Od prošlog vijeka se nije mnogo odmaklo
Ipak, predsjednica Skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Nada Drobnjak smatra da Međunarodni dan žena, iz poštovanja prema vjekovima dugoj borbi žena da ravnopravno sa muškarcima učestvuju u društvu, treba slaviti.
“Naša je obaveza da činimo vidljivim napore i uspjehe žena koje su živjele prije nas, da se ne uspavamo na njihovim lovorikama... A još u prošlom vijeku na ovim prostorima žena nije mogla da raspolaže vlastitom imovinom, da odlučuje o rađanju...”, kaže Drobnjak.
Prema njenim riječima, sva danas podrazumijevajuća ženska ljudska prava izvojevale su hrabre žene, a 8. mart podsjeća da se i nove generacije žena moraju angažovati.
“Dosta se radi na ovom polju, a naravno da ima još dosta prostora za djelovanje ali se ne smiju zanemarivati postignuti rezultati”, tvrdi ona.
S druge strane, za Istraživača kršenja ljudskih prava Aleksandra Zekovića licemjerno je u postojećoj crnogorskoj društvenoj, ekonomskoj i političkoj stvarnosti obilježavati 8. mart.
“Objektivno stanje ne može ublažiti retorika koja dominira današnjim danom. Svaka žena u Crnoj Gori je svjesna svog istinskog položaja i perspektive. Priča o ostvarenom napretku nema mnogo smisla. Dovoljno je uzeti u obzir ekonomski položaj žena i njihovu svakodnevnu diskriminaciju na tržištu rada, kao i njihov položaj u marginalizovanim grupama”, tvrdi Zeković.
On je “Vijestima” kazao da Crna Gora postepeno usvaja određene evropske standarde, ali da nema prakse.
“Tome ne doprinose ni evropske kompanije koje zauzimaju ključno mjesto na našem tržištu i primjenjuju pristupe zbog kojih bi, u matičnim zemljama, plaćale višemilionsku kompenzaciju zbog diskriminacije. Mlade žene koje planiraju djecu u izuzetno su teškom položaju na tržištu rada. Položaj žena srednje i starije generacije je posebno težak. Poslodavci ne biraju načina da ih se riješe ili da zaobiđu njihovo zapošljavanje”, kazao je Zeković.
Patrijarhat kao ideologija
Za Natašu Nelević iz NVO NOVA Centar za feminističku kulturu, analiza bilo kojeg medijskog priloga o tzv. uspješnoj ženi, pokazuje koliko su usađeni stereotipi i predrasude.
“Žena se osjeća pozvanom da putem medija saopšti zajednici da njena karijera nikako ne dovodi u pitanje ulogu majke i domaćice. Čak i da je dobila Nobelovu nagradu za fiziku ili književnost, ona će morati da kaže nešto o svom kuvanju, o svojoj brizi o djeci. Svi znamo da to nije tačno, da nije moguće peći kolače i praviti velike karijere, da je ta žena sigurno na neki drugi način uredila svoj privatni život, želimo da saznamo kako je to uradila, ali nam ona to neće reći, jer zajednica od nje očekuje da kaže upravo ono što je rekla”, tvrdi Nelević.
I aktivistkinje NVO ANIMA zatražile su od crnogorske političke elite i institucija sistema veću angažovanost u borbi za rodnu ravnopravnost
Za nju, patrijarhat kao ideologija i patrijarhalna kultura kao njen instrument neprestano regenerišu predstavu o ženi kao “biću koje je prirodom predodređeno za brigu o domu i porodici”, i to zato što je u interesu patrijarhalne zajednice da ženske resurse tamo usmjeri i time oslobodi muškarca za nadmetanje u javnoj sferi.
“U tom pravcu se socijalizuje cijela zajednica. Tako se socijalizuju i žene još od djetinjstva. Tako dolazimo u situaciju kakvu danas imamo u Crnoj Gori - da govorimo o tome da žene "same neće da napreduju", da je to što su žene usmjerene na porodicu stvar "kulture" i "običaja" i da pri tom o toj "kulturi" govorimo kao o nekakvom fatumu, nečemu pred čim smo nemoćni”, tvrdi ona.
Ona je kazala da političke elite imaju na raspolaganju resurse koji mogu biti iskorišteni za kreiranje drugačijih predstava o ženama, kao i mogućnost uticaja na neke medije
“Svi ti resursi mogu, još kako, biti stavljeni u pogon radi konstruisanja drugačije predstave o ulozi žene. Ako se u Crnoj Gori to ne radi, onda to – nešto znači. A može značiti samo jedno - da političke elite nisu zainteresovane za politiku rodne ravnopravnosti”, tvrdi Nelević.
I aktivistkinje NVO ANIMA zatražile su od crnogorske političke elite i institucija sistema veću angažovanost u borbi za rodnu ravnopravnost.
“Oslobađanje žena može biti jedino djelo samih žena, a samo nezavisna i emancipovana žena može reći ne patrijarhatu, nasilju, seksizmu, eksploataciji, ratu, kriminalu, fašizmu, korupciji, poslušnosti i siromaštvu. Zahtjeve koje je postavio feministički pokret kao i socijalistkinje i internacionaliskinje s početka prošlog vijeka ni nakon 100 godina nisu do kraja ispunjeni. Zahtijevamo od institucija države da zaustave diskriminaciju i obespravljenost žena, feminizaciju bijede i siromaštva i da odlučno krenu u borbu protiv korupcije i kriminala”, poruka je aktivistkinja ANIME pred ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana žena.
Bonus video:
