Žalim za Kotorom od prije pet, 10 ili 20 godina. Krajem jeseni sam šetao uveče Starim gradom u kome gotovo da nije bilo nikoga osim upeglanih konobara u praznim, sada uglavnom luksuznim restoranima - što je slika koja postaje uobičajena za Kotor van sezone“.
Dušan Varda, režiser i predsjednik Upravnog odbora barskog Mediteranskog centra za ekološki monitoring (MedCEM), ovako opisuje drevni grad u kojem je, kako kaže, sada sve prilagođeno kruzing turizmu.
Kotor se našao na trećem mjestu na Mediteranu po posjeti kruzera - ispred njega su samo Venecija i Dubrovnik. Prihodi od te turističke grane čine značajan dio prihoda opštine. Preciznih podataka nema, ali procjena lokalne Turističke organizacije je da gost sa kruzera u Kotoru prosječno potroši 40 eura. Vlasti, kako se čini, izgleda vide dalje od profita i ne žele da se bave drugom stranom medalje, uticajem kruzera na osjetljivu biosferu Kotorskog zaliva - zaključak je istraživanja Beogradske istraživačke mreže (BIRN) i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Stručnjaci i aktivisti za zaštitu životne sredine, u razgovoru za BIRN/CIN-CG ocjenjuju da će Crna Gora morati što prije da izradi studije i procjene uticaja kruzera na životnu sredinu, dodatno reguliše njihovo prisustvo u Boki Kotorskoj i odredi djelove u kojima je zabranjeno sidrenje, kako bi sačuvala zalivski živi svijet.
Evropski eksperti preporučuju da se u zalivu odrede zone u kojima bi svaka ljudska aktivnost trebalo da bude najstrože zabranjena.
Razvijene zemlje su, objašnjava Varda za BIRN/CIN-CG, odavno uvidjele greške u turizmu, te su kruzeri protjerani iz gotovo svih zaštićenih područja u moru (MPA – Marine Protected Areas).
„U slučaju Kotora, prvi uslov bi bio da se ograniči broj dozvola za uplovljavanje i posjeta kruzera. To su uradili u Dubrovniku, mislim da je realno da se takva odluka uskoro donese i u Crnoj Gori.
Nije neophodno da se desi opšti kolaps prirodnih i gradskih kapaciteta da bi neko zaključio da se moraju uvesti ograničenja. Problem u Crnoj Gori je što se turizam uglavnom razvija stihijski“, zaključuje on.
Veliki broj brodova - ogroman pritisak na zaliv
Sa oko dvije hiljade kruzera koji su u prethodnih pet godina uplovili u Kotor, unutar gradskih zidina slilo se više od dva miliona putnika. I dok prema procjenama iz studije Hrvoja Carića i Pitera Makelvorta, („Uticaj kruzing turizma na životnu sredinu – Pogled sa Jadranskog mora”, 2014) udio kruzing turizma u svijetu ne prelazi dva odsto ukupne turističke industrije, podaci Agencije za zaštitu životne sredine, govore da se to u Crnoj Gori kreće uglavnom uzlaznom putanjom, od četiri odsto u 2007. do 29 odsto u 2016. godini.
Pritisci kruzing i jahting turizma na živi svijet Bokokotorskog zaliva nijesu valjano analizirani, potvrđeno nam je iz kotorskog Instituta za biologiju mora. Prema riječima višeg naučnog saradnika ove ustanove dr Vesne Mačić, „monitoring koji sprovodi Agencija za zaštitu životne sredine nije dovoljan“.
Na pitanje BIRN/CIN-CG, da li je Agencija za zaštitu životne sredine do sada radila analize različitih pritisaka, prije svega kruzing turizma na biodiverzitet Kotorskog zaliva, iz ove ustanove odgovorili su da su „konstatovani potencijalni pritisci, ali da detaljnije analize nijesu rađene“.
Moguće probleme za okolinu ova Agencija obradila je u „Informaciji o stanju životne sredine za 2016. godinu“, ali tek kroz uopštenu ocjenu da su „moguća zagađenja mora otpadnim vodama, čvrstim otpadom, zagađenjem vazduha (primarno zakiseljavajućim materijama) i bukom“. Kao najveće potencijalne prijetnje za zaliv izdvojili su moguće „havarije broda, što bi moglo imati šire posljedice s obzirom na velike količine goriva koje takvi brodovi sadrže“.
Posebno opterećenje dešava se kada je više kruzera istovremeno usidreno. Prema podacima Luke Kotor, u više navrata su istovremeno bila su usidrena čak tri kruzera, koja tu u prosjeku borave oko 12 sati. I dok nadležni počinju da se pitaju na koji način prisustvo velikog broja kruzera u malom zalivu utiče na živi svijet, kao početna tačka za istraživanje tih uticaja može poslužiti studija o morskom biodiverzitetu na području Kotorsko-Risanskog zaliva iz 2014. godine. Ona je realizovana u saradnji Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) i Regionalnog akcionog centra za posebna zaštićena područja i zaštitu biodiverziteta Mediterana (RAC/SPA), i u njoj se navodi da prisustvo kruzera u Zalivu predstavlja ogromnu opasnost.
U studiji je primijećeno da su brodovi najčešće usidreni u istočnom dijelu zaliva, u neposrednoj blizini Kotora, te da „prisustvo ogromnih kruzera u zalivu ima uticaj kako na mali ribolov, jer sijeku i uništavaju ribarske mreže duž svoje rute, tako i na morsko okruženje zbog čišćenja plovila i ispuštanja otpadnih voda“. Preporuka eksperata je jasna: dodatno regulisati prisustvo kruzera u zalivu i odrediti dijelove u kojima je zabranjeno sidrenje.
Regulisanjem sidrenja u Kotorskom zalivu zaštitile bi se neprocjenjivo važne livade morske cvjetnice (Posidonia oceanica) i takođe zaštićene morske trave latinskog naziva Cymodocea nodosa. I dok je, prema riječima dr Mačić, morska cvjetnica, koja je svjetskim i evropskim zakonima zaštićena kao prioritetno stanište Mediterana i najveći proizvođač za more dragocjenog ugljendioksida, u djelimičnoj, Cymodocea nodosa je u velikoj regresiji.
Značaj ovih livada prepoznat je i u pomenutom RAC/SPA izvještaju. Dobrota je tom studijom prepoznata kao jedina tačka u zalivu sa kolonijama morske cvjetnice, ali i sada skoro istrijebljene školjke periske (Pinna nobilis), dok Verige igraju izuzetno važnu ulogu u spajanju Kotorskog zaliva sa ostatkom Boke i otvorenim morem, a imaju i veoma bogatu floru na dnu. Ovo su, prema preporukama evropskih stručnjaka, zone u kojima bi svaka ljudska aktivnost trebalo da bude najstrože zabranjena.
Zagađenje gore od kolone kamiona
Zagađenje vazduha nije ništa manja opasnost po ekologiju država koje privlače veliki broj kruzera. Naučnik Ross Klain koji proučava kruzing turizam, procjenjuje da se samo jednim pristajanjem kruzera u luku u vazduh emituje više zagađenja nego što to učine dvije hiljade automobila i kamiona za cijelu godinu.
Posebno su ugroženi morski sisari. Organizacija koja se bavi zaštitom malih kitova u Baltičkom moru, sjeveroistočnom Atlantiku, Irskom moru i Sjevernom moru (ASCOBANS) 2009. godine, kako navode Carić i Makelvort, zaključila je da se niskofrekventna buka u moru od 1950. u narednih šest decenija svake dekade dvostruko povećavala. Buka posebno negativan uticaj ima na morske životinje kojima je sluh primarno čulo za orijentaciju i komunikaciju.
Studija manjeg obima, izrađena u Hrvatskoj, pokazala je da pojedine vrste delfina, frustrirane bukom koju proizvode brodovi, sve manje vremena provode u potrazi za hranom i pareći se, dok se sve više osamljuju i izbjegavaju bilo kakav kontakt.
Takvu analizu bi, apeluje Mačić, „što prije trebalo raditi u Kotorskom zalivu zato što je podvodna buka postala vrlo intenzivna i frekventna“. Iako priznaje da za to nema čvrste dokaze, Mačić kaže da je iz razgovora sa stručnjacima koji proučavaju morske kornjače, a „znajući situaciju u zalivu“, zaključila „da su slučajevi kada su ove vrste ‘napadale’ plivače izazvane djelimično, ako ne i prije svega, zbog velike buke pod morem i gužve na samoj površini“.
Problem koji u ovim studijama nije na adekvatan način obrađen, a izuzetno je značajan, jeste emisija organskog, neorganskog i čvrstog otpada sa kruzera.
Mačić vjeruje kako je teško utvrditi da li je neki otpad u more dospio sa kruzera ili sa obale. Američka Agencija za zaštitu životne sredine još ranije je ukazala na alarmantan podatak – procijenjena količina proizvodnje otpada na kruzerima dnevno je između 2,6 i 3,5 kilograma po osobi.
Problematično je i to što otpad skladišten na kruzerima sadrži i opasnu smješu sredstava za čišćenje, boje i medicinskog otpada. Organski otpad na Mediteranu je strogo zabranjeno ispuštati u području od 15 nautičkih milja od obale ali to je izuzetno teško kontrolisati konstatuju Carić i Mackelworth u pomenutoj studiji.
Dodatni problem tokom ljetnjih mjeseci u Bokokotorskom zalivu, predstavljaju i visoka temperatura mora, vrijeme bez vjetra i cirkulacije vode, te višestruko povećanje količine organskog otpada usljed prosječno tri do pet puta povećanog broja stanovnika uz obalu. Tome, navodi se u izvještaju Agencije za zaštitu životne sredine za 2009. godinu, ide u prilog i činjenica da je za zamjenu cjelokupne količine vodene mase u Bokokotorskom zalivu potrebno čak 100 godina.
Kada se razmišlja o rješavanju problema otpada u Zalivu, treba imati u vidu i podatak da čak i Dubrovnik, kao jedna od najrazvijenijih luka za prijem kruzera na Jadranu, kako konstatuju Carić i Makelvort, ima veoma nerazvijen sistem i slab monitoring emisije štetnih materija sa kruzera.
Balastne vode donose nove stanovnike
Međunarodna pomorska organizacija (IMO) iz Ženeve je 2013. godine prepoznala da takozvane balastne vode predstavljaju jedan od najvećih ekoloških rizika u svijetu. Veliki brodovi poput teretnih i kruzera, koriste ove vode kako bi osigurali stabilnost i upravljivost tokom plovidbe.
Uzimaju se najčešće u jednoj luci, a ispuštaju u sljedećoj. Prema procjenama biologa, kubni metar balastnih voda može sadržati i do deset hiljada morskih organizama.
Iako je negativan uticaj balastnih voda na morski ekosistem prepoznat kao realan, ne postoje studije koje detaljnije obrađuju ovaj problem. Procjena uticaja nema ni u Crnoj Gori.
U Hrvatskoj je, međutim, 2006. godine urađena analiza koja je pokazala da je oko dva i po miliona tona balastnih voda ispušteno u more, pri čemu je u ekosistem uvedeno 113 vrsta morskih organizama, od kojih 61 do tada nije bila prisutna, dok su 52 proširile svoje stanište zbog klimatskih promjena.
Najveći broj destruktivnih vrsta, kako se ističe u studiji Carića i Makelvorta, koje ugrožavaju domaće organizme, u hrvatski dio Jadranskog mora donijeli su brodovi kroz balastne vode. Posebno opasna po biodiverzitet Jadrana je invazivna crvena alga (Womersleylla setacea). Invazivne vrste, naime, zbog nedostatka prirodnih neprijatelja počinju nekontrolisano da se razmnožavaju na novom području, i tako suzbijaju i uništavaju autohtone vrste u tom staništu.
„Nemoguće je napraviti balans između masovnog turizma i zaštite prirode. Jedno se mora podrediti drugome. Nažalost, u Crnoj Gori vlada fascinacija masovnim turizmom i brojkama koje rastu, a niko ne priča o kvalitetu i održivosti turizma na duge staze“, primjećuje Varda.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine poručuju da se „uvođenjem ekosistemskog pristupa Barselonske konvencije i usklađivanjem monitoring programa praćenja stanja morskog ekosistema sa istim i budućim zahtjevima Direktive o morskoj strategiji, očekuje sprovođenje detaljnijih analiza uzroka i pritisaka u odnosu na konstatovano stanje“.
Kada se mogu očekivati prva detaljnija istraživanja pritisaka kruzera na bogati i živopisni svijet Kotorskog zaliva, ostaje nejasno.
U fokusu reaktivne misije Uneskovog Međunarodnog savjeta za spomenike i spomenička područja (ICOMOS- International Council for Monuments and Sites), nakon posjete Kotoru u oktobru prošle godine, bila je pretjerana urbanizacija na području Kotorskog zaliva, a kruzeri su bili tema 2017. godine. Imajući u vidu da nije samo kulturno-istorijsko već i prirodno područje Kotora pod zaštitom Uneska, kao i da postoje planovi da se određeni djelovi Zaliva zbog specifičnosti živog svijeta stave pod posebnu zaštitu, ICOMOS je u dokumentu pod nazivom „Venecijanska utvrđenja između 15. i 17. vijeka na području Italije, Hrvatske i Crne Gore“ eksplicitno kao prijetnju po zaštićeno područje Kotora naveo „veliki broj kruzera i teretnih brodova koji vrše pritisak“ na Kotor.
O kruzerima je prošle godine za njemački poslovni nedjeljnik Wirtschaftswoche (WiWo) govorila i Mechtild Rössler, direktorka Uneska za kulturnu baštinu. Ona je u članku „Ko plaća za rast kruzing turizma” ocijenila da „kruzeri nanose štetu mjestima na kojima zarađuju”.
Zbog toga, kako prenosi hrvatski Index.hr. Rössler. apeluje na vlasnike kruzera da više ulože u očuvanje kulturne baštine, ali i da razviju brodove koji će manje zagađivati okolinu.
(Ne)zaštićena morska područja
Crna Gora, Bosna i Hercegovina, San Marino i Vatikan jedine su mediteranske zemlje koje nemaju zaštićeno nijedno morsko područje. Crna Gora je, doduše, jedina od njih deklarisana kao „ekološka država”.
To će morati da se promijeni do zatvaranja poglavlja 27 o ekologiji jer je, prema evropskim propisima, nužno da se zaštiti barem jedno morsko područje. Zaštićena područja u moru su širom svijeta decenijama prepoznata kao najefikasniji način za očuvanje morskog ekosistema i sprovođenje svih mjera zaštite i konzervacije mora i obale, kaže Dušan Varda.
Agencija za zaštitu prirode i životne sredine uradila je studiju izvodljivosti za buduće morsko zaštićeno područje Platamuni 2015. godine, u kojoj se napominje da je prošle godine pokrenut projekat „Promocija upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i obalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore“, u vrijednosti od milion i 799 hiljada dolara, koji će se finansirati iz Globalnog fonda za životnu sredinu (GEF), a realizovaće ga UNEP-ova kancelarija (program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu), iz Beča u saradnji sa crnogorskim Ministarstvom održivog razvoja i turizma.
„Već deceniju traju pripreme. Sudeći prema planovima, možemo se nadati da ćemo za manje od tri godine imati proglašena prva zaštićena područja u moru u okolini ostrva Katič ispred Petrovca, od Platamuna prema zalivu Trašte, u okolini Ratca i Žukotrlice, Starog Ulcinja i Valdanosa“, napominje Varda.
„Princeze“ od 330 metara
Najveći kruzeri koji su do sada uplovili u Kotorski zaliv su mega kruzer „Majestic Princess“, dug 330 i visok 68 metara, od 144.216 bruto registarskih tona, te „Royal Princess“, koji je dug 330 i visok 66 metara, sa 141.000 bruto registarskih tona. Broj putnika koji mogu da se ukrcaju na ove kruzere prelazi tri i po hiljade, svaki prima i po nešto manje od hiljadu i po članova posade.
Boravak ovih velikih brodova u Kotorskom zalivu nije vezan samo za turističku sezonu. Prema podacima Luke Kotor, u ovaj grad stižu tokom cijele godine. Kruzeri Regina della Pace, Artemis i Athena tradicionalno otvaraju sezonu kruzing turizma, budući da su prvi koji pristižu u Kotorski zaliv (od 2013. do danas u kotorsku luku uplovljavaju između 1. i 4. januara), ali je najčešće i zatvaraju, i to uglavnom 31. decembra.
Samo četiri pritužbe
Uprkos četvorocifrenom broju kruzera koji su uplovili u Kotorski zaliv, Uprava pomorske sigurnosti je dobila svega četiri pritužbe prilikom prolazaka i boravka. Prvenstveno su se odnosile na eventualna zagađenja mora koja su kruzeri počinili.
Iako brojni snimci na društvenim mrežama svjedoče o zamućenom moru oko kruzera, naši sagovornici vjeruju da nije riječ o opasnom otpadu, već najvjerovatnije o mulju koji su podigli motori ili povlačenje sidara po dnu, jer kruzeri uglavnom dolaze iz zemalja u kojima su takve stvari nedopustive.
Međutim, podatke o tome koliko je kruzera do sada iz bilo kog razloga sankcionisano za vrijeme boravka u Bokokotorskom zalivu i šta su najčešći povodi za određivanje sankcija, od Lučke kapetanije Kotor, Inspekcije sigurnosti i bezbjednosti Kotor, i Ministarstva saobraćaja i pomorstva, nismo dobili ni nakon duže od pola godine.
Bonus video:
