Sakupljanje amblema, ordenja, značaka, činova, stonih zastavica, majica, maketa vozila, svečanih uniformi, šljemova i vatrogasnih monografija - hobi je Pljevljaka Jasmina Tutundžića već desetak godina.
Tridesetogodišnjak, zasposlen kao vatrogasac u Službi zaštite Opštine Pljevlja, bogatu kolekciju vatrogasnih, vojnih i policijskih suvenira, svakodnevno dopunjuje novim, koje dobija ili razmjenjuje sa kolegama širom svijeta.
Kaže da je jedan od dvojice vatrogasca u Crnoj Gori koji pokušava da na taj način od zaborava sačuva predmete, opremu i brojne druge stvari koje svjedoče o radu vatrogasaca širom svijeta.
Priča da u kolekciji ima više od 540 amblema, šezdesetak ordenja, na desetine maketa vatrogasnih vozila, 200 znački raznih vatrogasnih društava sa područja bivše Jugoslavije...
“Hobijem sam počeo slučajno da se bavim. Prve suvenire sam nabavio iz Slovenije. Poslao mi ih je kolega sa kojim sam se dopisivao putem društvenih mreža. U početku sam to radio iz zabave, a danas je hobi prešao u strast“.
Tutundžić kaže da je ljubav prema zanatu naslijedio od oca koji je takođe radio kao vatrogasac.
Jedno vrijeme sa roditeljima je živio u zgradi u kojoj je smještena vatrogasna služba, a svakodnevno druženje sa pljevaljskim vatrogascima umnogome je odredilo njegov životni put.
Razne značke i ordenjePrije nego što je postao profesionalac, Tutundžić je radio kao dobrovoljac pri vatrogasnoj službi u Pljevljima.
“Cio život sam bio vezan za vatrogasnu službu. Čini mi se da ni jedan drugi posao ne bih znao raditi osim biti vatrogasac“.
Namjerava da sakupi vatrogasne suvenire i svih država svijeta, a veliki broj njih već krase zidove njegove sobe.
Posjeduje suvenire iz BiH. Srbije, Makedonije, Francuske, Španije, Italije, Venecuele, Poljske, Njemačke, Holandije. Mađarske, Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, a najbrojniji su iz Hrvatske, Slovenije i SAD.
“Amblemi se obično nose na grudima ili ramenu. Mnoge službe u svijetu to imaju. U Crnoj Gori samo nekoliko Opština, uključujući i pljevaljsku, imaju svoje ambleme. Naši vatrogasci, za razliku od mnogih država u svijetu i okruženju, nemaju činove, niti svečane uniforme, što treba ponovo uvesti“.
Tutundžić podjseća da su vatrogasci u vrijeme bivše Jugoslavije imali svečane uniforme.
Neke od njih čuva u svojoj bogatoj kolekciji, kao i svečane uniforme holandskih i turskih vatrogasaca.
“Teško bih se odrekao svoje kolekcije, s obzirom na to koliko sam vremena i truda uložio da sve ovo sakupi.Možda ću jednog dana, kada ne budem više mogao da se bavim sakupljanjem vatrogasnih suvenira, svoju vrijednu kolekciju pokloniti Službi zaštite”.
Dio kolekcijeJasmin kaže da je zahvaljujući hobiju putovao u Francusku, Hrvatsku, Sloveniju, Njemačku, Srbiju, gdje je upoznao kolege kolekcionare sa kojima sarađuje.
Ističe da je posredstvom društvenih mreža u kontaktu sa brojnim kolegama širom svijeta.
Pljevlja baštine vatrogasnu tradiciju dužu od vijeka
Tutundžić kaže da je prvo vatrogasno društvo u Pljevljima formirano prije više od sto godina, za vrijeme Austrougarske vladavine, i da je funkcionisalo na dobrovoljnoj osnovi.
“Društvo je nastalo iz nužde jer je vatra često zahvatala pljevaljske drvene dućane grijane mangalom. Zbog toga su članovi prvog vatrogasnog društva bili većinom pljevaljske zanatlije. Vatrogasno društvo je radilo sa prekidima, a ponovo je formirano 1933. Društvo je imalo 73 člana koji su mahom bili zanatlije i radnici do 35 godina starosti. Drugi svjetski rat je prekinuo djelovanje ovog društva, ali je ono oživljelo odmah po oslobođenju, odlukom Narodnog odbora sreza Pljevalja 1946. Tada je počelo rad sa 24 člana.
U nedostatku opreme, vatrogasci su gasili požare praktično goloruki, običnim kantama za vodu. Organizovaniji rad počinje 1948. kada se i obezbjeđuju sredstva za nabavku osnovne vatrogasne opreme - motornih pumpi, crijeva...
Vatrogasna jedinica tada je brojala više od 100 članova, uglavnom radnika”, istakao je Tutundžić.
Prva vatrogasna kola kapaciteta 1.500 litara vode nabavljena su 1952. godine, navodi on.
Bonus video:
