Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje „1. jun“ u Podgorici pohađa 105 djece sa posebnim obrazovnim potrebama, saopštio je direktor te ustanove Željko Darmanović i dodao da nedostatak defektologa otežava rad, ali da to rješavaju dobrom organizacijom.
Darmanović je rekao da je broj učenika u neznatnom porastu u odnosu na prošlu godinu kada ih je bilo 101.
„Uglavnom su variranja broja učenika jako mala posljednjih godina. Ali se uočava manji broj učenika u odnosu na prije deset godina, a to se posebno odnosi na djecu koja su smještena u internatu“, rekao je Darmanović agenciji MINA.
U internatu boravi 15 djece koja nijesu iz Podgorica a, prema riječima Darmaovića, na smještaju ih je manje jer se sada uglavnom školuju u mjestu boravka.
On je naveo da je nakon rekonstrukcije škole kroz projekat energetske efikasnosti uz saglasnost ministarstava ekonomije i prosvjete prostor u kome djeca borave znatno prijatniji.
Darmanović je, na pitanje zbog čega je sve veći broj djece koja pohađa inkluzivna odjeljenja u osnovnim školama nego resursne centre, rekao da se više radi o povećanoj svjesnosti roditelja i lokalne zajednice o postojanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, nego o postojanju predrasuda.
„Roditelji se lakše opredjeljuju za škole u svom mjestu boravka, i postoji veća otvorenost redovnih škola za upis takvih učenika. To je razlog većeg broja djece u redovnim školama nego u Resursnom centru“, naveo je Darmanović.
On smatra da ne postoje predrasude ni prema Resursnom centru, s obzirom na broj djece koja pohađaju individualne tretmane u toj ustanovi.
Darmanović je kao prednosti Resursnog centra naveo manji broj djece u odjeljenju i kontinurani rad defektologa koji čine nastavno osoblje.
„Osim toga, omogućen je individualni rad sa logopedom, psihomotornim reedukatorom,psihologom najmanje jednom nedjeljno, djeca imaju mogućnost korišćenja usluga produženog boravka“, kazao je Darmanović i dodao da za veći broj učenika obezbjeđuju prevoz od kuće do škole i nazad.
Kako je istakao, Reursni centar ne zaostaje u vannastavnim aktivnostima u odnosu na druge obrazovne ustanove, i učestvuje u različitim manifestacijama.
„Ne može se govoriti o prednosti Resursnog centra nad redovnom školom i obratno, već je više pitanje potreba konkretnog djeteta i koja ustanova može bolje odgovoriti na te potrebe, pa u skladu sa tim treba planirati i obrazovno-vaspitni rad sa djetetom“, objasnio je Darmanović.
On je rekao da sarađuju sa predškolskim i školskim ustanovama, kako u vidu zajedničkih aktivnosti i druženja, kao i da su posebno orijentisani na pružanje podrške djeci sa posebnim obrazovnim potrebama u redovnim školama i vrtićima u vidu individualnih tretmana defektologa, logopeda, psihomotornog reedukatora i psihologa.
„Trenutno je takav vid podrške omogućen za 33 djece iz redovnih škola i 42 djece iz predškolskih ustanova“, kazao je Darmanović i dodao da se podrška ogleda i u savjetodavnom radu sa nastavnicima i pripremanju prilagođenog materijala za rad.
Najveća teškoća u radu Resursnog centra, prema njegovim riječima, je manji broj defektologa nego što je potreba.
„U pojedinim odjeljenjima je zbog specifičnosti potreba djece neophodna i dodatna podrška u vidu asistenata, što trenutno predstavlja teškoću u organizaciji rada«, dodao je Darmanović.
Darmanović je istakao da problem nedostaka stručnog kadra da za sada rješavaju dobrom organizacijom.
Bonus video:
