Kompanija CRBC, kao i investotor auto-puta, kontinuirano su i dugo meta, uglavnom, zlonamjernih napada i nerazumijevanja.
To tvrdi pravnik u kineskoj kompaniji CRBC Kolašinac Božidar Pižurica, osvrćući se na prijave civilnog sektora za ugrožavanje prirode na gradilištu auto-puta.
Prema njegovim riječima, „deponije i zemljani nasipi koji se konstantno pominju napravljeni su uz pisani zahtjev, odnosno, saglasnost mještana“.
Mještani su, objašnjava pravnik kompanije CRBC, željeli da se nasipanje obavi „kako bi zaštitili svoja imanja od poplava“.
Pižurica je, kako kaže, kao zaposleni u toj kompaniji, želio da građanima objasni vrstu radova i odnos izvođača prema Tari. Drugi predstavnici CRBC to, tvrdi, ne mogu „zbog komplikovanih internih procedura“.
Prema njegovim riječima, propusta, prilikom relizacije projekta auto- puta svakako ima, „međutim, ima ih u svakom poslu, pa i onom najobičnijem“. On borcima za očuvanje životne sredine zamjera što, kako kaže, do sada osim snimaka i kritika nijesu ponudili nijedno rješenje za ono što zovu problemima, odnosno, devastacijom rijeke.
„Napadi bez bilo kakvog rješenja ili stručnog objašnjenja, a što je najvažnije definitivno bez utemeljenja bez razloga kvare ugled i reputaciju jedne ozbiljne poslovne firme kakva jeste firma koja izvodi radove, koja će naći način da iste zaštiti zakonski legalnim, sudskim putem“, kaže pravnik u kineskoj kompaniji.
Prema njegovim riječima, izvođač radova, pa i sami vlasnici imanja, svakodnevno trpe posljedice i predmet su pokretanja raznih postupaka pred inspekcijama i sudovima.
„S pravom su vlasnici imanja pored rijeke Drcke, gdje, prema njihovom zahtjevu, izvođač, nasipa i uređuje parcele, prije prije nekoliko dana, pitali pitali predstavnike nadležne organe gdje su bili kad im je rijeka svake godine po dva puta plavila kuće i objekte i nosila imanja. Konačno, nije riječ o bilo kakvim deponijama već o uređenju prostora, ta izvođači i vlasnici imanja posjeduju urednu dokumentaciju vezanu za te radove. Zakon dozvoljava svakome da slobodno raspolaže privatnom imovinom. Pravo svojine je neograničeno pravo“, tvrdi on.
Pižurica podsjeća i da je zbog opasnosti od poplava, građena obaloutvrda u dijelu gdje Tara protiče obodom Kolašina. Podsjeća i da postoji rješenje o privremenoj mjeri koju je donio Osnovni sud u Kolašinu da se napravi nasip na određenoj privatnoj imovini kako bi ista bila zaštićena od poplava.
On tvrdi da je CRBC bio prinuđen da odbije veliki broj molbi i zahtjeva lokalnih mještana da se obavi produbljivanje korita Tare ili nasipanje imanja uz rijeku, koja su morala biti odbijena „jer na tim djelovima ne postoje vodna saglasnost i dozvole za regulaciju korita“. Pižurica podsjeća kakvo je bilo stanje na rijeci prije početka radova na auto-putu.
Podsjeća na poplave ranijih godina, kada su stradala imanja uz rijeku, a ponekad vodostaj dosezao do krova nekih kuća, koje su bile bliže Tari. Tvrdi, i da zna za nekoliko deponija smeća i građevinskog otpada uz rijeku, kao i na činjenicu da kanalizacioni odvodi brojnih stambenih objekata završavaju u Tari.
„Znam da je jedne godine most na području Kolašina miniran da bi protekla voda, jer je bacano smeće napravilo toliku branu da je začepilo cijeli propust. Prije dolaska početka radova na auto-putu, vidio sam mnogo mrtve ribe, ubijene strujom ili eksplozivnim sredstvima u toj rijeci“. Mi ribolovci smo sve češće odlazili na druge rijeke, dok smo Taru zvali ’’mrtva rijeka’’. Koliko je koncesionara izmijenilo cijela područja rijeke Tare vadeći pijesak i šljunak?”, podsjeća pravnik CRBC.
Prema riječima, povodom takve devastacije Tare nikada se nije oglasila nijedna NVO, niti je napravljen ijedan snimak.
Ne može most lebdjeti u vazduhu
Pižurica podsjeća da je petlja Mateševo smještena na lijevoj obali rijeke Tare gledano uzvodno ii gradi se, nasipanjem velike količine materijala, visne 15 metara u odnosu na nivo rijeke.
„Petlja je smještena uz obalu rijeke, odnosno da korito rijeke nije bilo gdje izmještano. Prema projektu mora se uraditi određena regulacija korita. Korito se mora produbiti, uraditi stabilizacija kosina i utvrđivanje rječne obale kako rijeka kad nabuja ne bi plavila“. Gradilište Tara 2 je, podsjeća on, most, a “stupovi mosta treba da budu učvršćeni u tlu i ne mogu lebdjeti u vazduhu“. Brojni radovi neophodni za izgradnju mosta, tvrdi, ne mogu se obavljati u vodi.
„Zato se obavljaju radovi ‘pomjeranja’ rječnog korita, odnosno voda se privremeno skreće sa prvobitne putanje kako bi se završili radovi, a nakon toga se vraća u svoje staro korito. Prema tome lako je objasniti da se korito rijeke Tare ne izmješta i ne pravi se bilo kakvo novo korito kojim će rijeka teći“, objašnjava pravnik kompanije CRBC.
Nadzor angažovan od strane investitora, tvrdi Pižurica, savjesno i odgovorno obavlja svoj posao i svakodnevno obilazi sve lokacije koje se tiču izvođenja radova.
Bonus video:
