Nikšićanin Boško Roganović skoro 15 godina sakuplja uspomene i istoriju grada pod Trebjesom - najveća strast su mu stare razglednice Nikšića, ali se bavi i filatelijom, sakuplja knjige, fotografije, akcije i druga dokumenta.
Diplomirani ekonomista koji radi u Službi zaštite i spasavanja kolekcionar je i modela vatrogasnih kamiona i automobila. Sve to radi jer, kako kaže, voli Nikšić.
Zato je i bilo nekako logično, da zajedno sa nekoliko drugara, 2008. godine na Fejsbuku formira grupu “Ja volim Nikšić“.
“Počeo sam s vremena na vrijeme da objavljujem fotografije Nikšića iz raznih vremenskih perioda. Reakcije ljudi su bile više nego pozitivne, a posebno onih koji sada žive van Nikšića, kao i onih koji se dobro sjećaju perioda kada su nastale pojedine fotografije. Trudim se da gotovo svakodnevno, koliko mi druge obaveze dozvoljavaju, pronađem nešto što bi bilo interesatno da i drugi vide. Uglavnom te objave prate osnovne informacije iz koje je godine ili perioda koja fotografija, bez ikakvog nametanja mišljenja, zbog čega je to nekada izgledalo ljepše a danas ružnije, ili obratno. To je istorija i nju ne možemo da mijenjamo“, kaže Roganović.
Grupa je polako postajala sve brojnija i danas ima oko 4.000 članova. Njihovo je samo da “vole Nikšić“. Ostalo radi Boško – “kopa“ po arhivima, starim novinama, internetu, traga i objavljuje sve ono što je važno ili bi moglo da bude važno, što predstavlja prošlost grada.
“Uglavnom objavljujem fotografije, razglednice, skenirane fotografije iz knjiga, dnevnih novina koje su nekada izlazile, video i muzičke materijale. U poslednje vrijeme izbacim i fotografije iz dnevnih ili ilustrovanih listova koji su izlazili u periodu prije Drugog svjetskog rata. Danas je to umnogome olakšano jer postoje digitalne bibiloteke, a na meni je ‘samo’ da listam broj po broj i pronalazim sve što je vezano za Nikšić. To jeste mukotrpan rad, ali sve se to nekako nadoknadi kada se naiđe na tekst ili fotografiju koja je u vezi s Nikšićem“.
Raduje ga, kaže, što su njegovu želju da afirmiše rodni grad mnogi prepoznali, pa su ga obradovali, njemu najdražim poklonom – fotografijama i razglednicama, uz poruku da je on “najbolje mjesto za njihovo čuvanje”.
A on to opet nesebično podijeli kako bi članovi grupe, ali i ostali korisnici Fejsbuka, mogli da vide djelić istorije grada pod Trebjesom. “Poslednji od njih je Zoran Zečević od kojeg sam dobio 21 predratnu razglednicu/fotografiju Nikšića, zatim Dejan Luburić koji mi je poklonio veliki broj razglednica poslijeratnog Nikšića, Maksim Vujačić, Aleksandar Šime Dedović koji nažalost više nije sa nama“, počinje da nabraja Roganović i odustaje plašeći se da koga ne zaboravi.
Priznaje da ne broji lajkove ispod fotografija/razglednica koje objavi, ali da mnogo drži do komentara, posebno konstruktivnih koji su mu pomogli oko nekih dilema, čime su na dobitku bili i on i grupa, ali i Nikšić.
“Cilj mi je da kroz ovu grupu svi zajedno čuvamo sjećanje na prošla vremena. Vrlo česte su situacije da nakon objavljene fotografije dobijem privatnu poruku kako bih dostavio više podataka vezano za neku fotografiju i tu uvijek vrlo rado izađem u susret. Vrlo lijepu saradnju imam i sa svim nikšićkim novinarima i uvijek kada pišu neki tekst vezan za istoriju grada izađem im susret i pošaljem razglednicu iz svoje kolekcije kako bi se taj tekst upotpunio i sa fotografijom“. Boškove razglednice često su krasile i stranice „Vijesti“, a njegove razglednice često “isprovociraju“ znatiželjnog novinara da nastavi da traga za temom koju je on “načeo“.
“Pozajmljivao“ je razglednice i za razne izložbe, a kaže da mu je posebno drago što je Centru za konzervaciju i arheologiju sa Cetinja dao na uvid desetak razglednica Dvorca kralja Nikole koji treba da bude rekonstruisan, jer upravo takvi i slični primjeri pokazuju “kolika je moć razglednice kao svjedoka vremena“.
Planira novu izložbu i ilustrovanu monografiju grada
Prije tri godine, Bošku se ispunila velika želja – organizovana je njegova izložba više od 300 razglednica Nikšića, Šavnika, Žabljaka i Ostroga, a veliki broj sugrađana imao je priliku da sazna više o istoriji, kulturi i tradiciji.
“Prvi put u Nikšiću rađena je jedna takva izložba. Sjećam se da sam skoro 15 sati utrošio dok sve razglednice nijesam postavio na panoe. Posebno me radovala činjenica da je veliki broj ljudi posjetio ovu izložbu, što najbolje govori da se isplatilo čekati sve te godine da se to prikaže. Plan mi je da u skorije vrijeme ponovo organizujem izložbu u jednom sasvim drugačijem formatu jer se kolekcija uvećala“.
O broju razglednica ne voli da priča jer, kako ističe, na sakuplja ih zbog takmičenja već zbog želje da što bolje upozna svoj grad i sačuva uspomenu na prošla vremena.
“To je više kao neka priča koja nema kraja. Kada sam počinjao da se bavim ovim mislio sam da će to biti par komada i to je to. Međutim, mi kolekcionari smo poznati da smo uporni kada nešto počnemo da sakupljamo pa je tako bilo i u mom slučaju. Razglednica je sama po sebi značajan, autentičan i dokumentaran istorijski izvor, pa smatram da na ovakav način dajem najbolji doprinos da se stari Nikšić sačuva od zaborava“.
Nada se i da će uspjeti da realizuje cilj koji je postavio – kolekciju “prenese na papir“ i objavi bogatu ilustrovanu monografiju o tome kakav je Nikšić nekada bio.
Bonus video:
