Malinari sa sjevera neće pristati na cijenu od 1,1 eura po kilogramu. Oni su poručili i nadležnima, ali i hladnjačarima da cijena, bez premija, ne smije biti niža od 1,2 centa, jer bi u suprotnom, svako bavljenje tim poslom bilo besmisleno i neisplativo.
Konačna cijena maline biće poznata danas, nakon što svoju ponudu daju hladnjačari iz Rožaja. Ranije su hladnjačari iz Bijelog Polja ponudili otkupnu cijenu od 95 centi, na šta malinari nisu pristali.
Nakon pregovora u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja u petak, hladnjačari su povisili cijenu na 1,1 euro po kilogramu, a bjelopoljska lokalna uprava ranije se izjasnila da će subvencionisati malinare sa 10 centi po ubranom kilogramu, kako bi prevazišli tešku situaciju u kojoj su se malinari našli neposredno prije berbe.
Ministarstvo je obavijestilo malinare da će razmotriti finansijsku pomoć, ukoliko malinari sa hladnjačarima ne postignu minimalno isplativu cijenu.
Predsjednik Udruženja “Malina Polimlja” Andrija Delić je podsjetio da je cijena proizvodnje jednog kilograma po hektaru 75 centi, dok su troškovi branja dodatnih 45 centi.
“To znači da bi bili na nuli, cijena ne smije biti niža od 1,2 eura. Sve preko toga je naša zarada”, kazao je on, napominjući da ista računica važi i za male površine, jer mnogi ne računaju dnevnice i vrijeme svojih članova porodice, provedenih u malinjaku.
Isto mišljenje dijele i malinari Vukoman Žujović, Sead Hodžić,Neđeljko Jeremić, Vuk Radović i Rifat Beganović....
Bjelopoljski hladnjačari ranije su cijenu od 0,95 centi ponudili nakon sastanka sa predstavnicima Opštine, na šta malinari Udruženja nisu pristali, jer po tome ispada da bi radili samo za hladnjačare.
Malinari ističu da bi kompletan rod trebalo da ostane u Crnoj Gori u vidu prerađenih proizvoda, a ne da se izvozi sirovina, a potom uvoze gotovi proizvodi, često i nižeg kvaliteta.
Žujović je kazao da je jedini način da se malinarima isplati gajenje da postoji neposredna veza između njih i potrošača, kako ne bi, kao svih ovih godina, dolazilo do problema sa otkupom i to u vrjeme kada su svi malinari prezauzeti branjem.
“Posljednje tri godine stalno smo u minusu. Možemo da shvatimo da je loše bilo prošle godine, jer je maline bilo mnogo svuda u Evropi, a slično je bilo i u Srbiji, a i roba je bila slabijeg kvaliteta. I mi možemo da pretrpimo i godinu, dvije u minusu, ali već treću godinu smo prinuđeni ili da ugasimo malinjake, da ih počupamo, jer ne možemo dalje da fukcionišemo, nemamo sredstava”, kazao je ranije ”Vijestima” Delić.
Zbog svih problema, sve je veći broj poljoprivrednika koji se odlučuju za neku drugu granu, najviše njih je otišlo u jagodare, a neki su krenuli sa sadnjom paprike.
Malinari su za razliku od prošle, kada su zbog problema oko otkupa prosuli više stotina kilograma maline ispred zgrade Opštine Bijelo Polje, ove godine izuzetno zadovoljni saradnjom i predlogom čelnika Opštine da bi trebalo kupiti liniju za dalju proizvodnju, odnosno finalnu proizvodnji, tipa džemovi, marmelade ili sokovi.
Hladnjačari, koje su ranije kontaktirale “Vijesti”, nisu željele da pričaju o tom problemu.
Veća zarada berača nego proizvođača malina
Malinari kažu da najveći broj uzgajivača gaji maline na površini do 40 ari.
“Primjera radi, površinu od 20 ari može da obrađuje četvoročlana porodica, bez plaćanja dodatne radne snage. Sa te površine mogu da uberu prosječno dvije tone maline, koje, ako bi otkupna cijena bila 1,1 eura, vrijede 2.200 eura, a njihove dnevnice za jedan dan su ukupno 92 eura, što za 30 dana berbe iznosi 2.760 eura. To znači da bi ta četvoročlana porodica bilo gdje da ode da bere maline za dnevnicu, zaradila 560 eura više nego što vrijedi malina sa njihove plantaže, ne računajući đubrivo, sredstva za zaštitu, vezivanje i okopavanje van sezone.
Nevjerovatno je da bi, po ovoj prostoj računici, ta četovoročlana porodica više zaradila berući maline samo za jedan mjesec radeći kod nekog drugog na malinjaku, nego uzgajajući svoju malinu”.
Bonus video:
