Predstavnici UNESCO-a, na samitu koji je u toku u Bakuu glavnom gradu Azerbedjžana, trebalo bi da odluče i o tome da li je izgradnjom autoputa devastirano korito rijeke Tare. Izgradnja ovog puta je najveći infrastrukturni projekt u istoriji Crne Gore.
Za sada je poznato da slična opasnost ne prijeti Nacionalnom parku Durmitor i području grada Kotora, koji, odlukom UNESCA (specijalizovana organizacija UN za obrazovanje, nauku i kulturu) ostaju na listi Svjetske kulturne baštine.
"Tara je devastirana"
Hoće li rijeku Taru i ubuduće krasiti neformalni epitet "suza Evrope"? Tako je često opisuju zbog njene kristalno čiste vode i jedinstvenosti kanjona, najdubljeg na svijetu poslije onog u Koloradu (USA).
"Tara je definitivno devastirana. Mi gotovo svakodnevno obilazimo i posmatramo teren. Smanjeno je korito na Mateševu za sigurno 50 metara. Ogromni nasipi su nasuti u rijeku" - bio je to najnoviji "raport" o tome u kakvom je stanju rijeka Tara, u lokalitetu gdje je u toku izgradnja prve faze autoputa Bar-Boljare, onako kako to vidi Aleksandar Perović iz ekološkog pokreta Ozon.
Podsjetimo, UNESCO eksperti koji su u novembru prošle godine obišli dio Tare, gdje se izvode radovi na autoputu, podnijeli su izvještaj u kome su konstatovali da je to područje "puno deponije i odloženog materijala", kao i da je jasno da će ostati vidljivi uticaji na okolinu i nakon okončanja izgradnje autoputa.
U tim konstatacijama su u organizaciji Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), koja je prva skrenula pažnju na to šta se dešava u koritu Tare, vidjeli potvrdu svog stava da je ono devastirano. Nadovezali su se i na izvještaje Evropske komisije i Evropskog parlamenta, koji su zahtijevali hitne mjere sanacije korita.
Sam ministar održivog razvoja i turizma u Vladi Crne Gore Pavle Radulović, pak, nije pesimističan u pogledu konačne ocjene UNESCO i njegove odluke da li korito Tare ostaje unutar područja zaštićenog programom "Čovjek i biosfera".
U izjavi za javnost, dvadesetak dana nakon prvog UNESCO izvještaja o stanju u koritu Tare, konstatovao je:
"U novembru sam tvrdio i sada tvrdim da korito Tare nije izmješteno, da Tara nije potpuno ugrožena i da se neće skinuti sa liste MAB (čovjek i biosfera). Niko nikad nije rekao da izgradnja autoputa nema uticaja na Taru. Tvrdili smo da je taj uticaj ograničen - lokalan, da je velika većina tih uticaja privremena, a da dio uticaja koji ostaju nemaju nikakvog efekta na zaštićene dijelove."
Snimci pokazuju drugačije
Da se ministrove opservacije oštro kose sa onim što je tvrdio MANS na osnovu svog dron snimka mjesta gdje kineski građevinari podižu most u sklopu budućeg autoputa, pokazala je na licu mjesta njegova rasprava sa novinarima o tome da li je izmješteno korito Tare na spornom lokalitetu. Zabilježeno uoči dolaska misije UNESCO u novembru prošle godine:
"A vi vidite da je izmješteno korito?", upitao je ministar novinara, koji je utvrdio kako se jasno vidi gdje je u jednom dijelu bilo korito, a gdje se nalazi sad, na šta je ministar Radulović ponovo reagovao:
"Da li je izmješteno korito ili je voda skrenuta do izgradnje stope mosta?"
"Ako je korito prvo na jednom, pa onda na drugom mjestu, to znači da je izmješteno", zaključio je novinar.
"Nije", odgovorio je ministar i dodao: " Ja ne vidim da se ovdje dešava bilo šta, što nije normalno za gradilište ovoga tipa."
Durmitor i Kotor ostaju na svjetskoj listi
Ipak, za sada iz Bakua su stigle dvije dobre vijesti za Crnu Goru.
Dok se čeka definitivna odluka UNESCO-a za Taru, ta međunarodna organizacija prije nekoliko dana na istom skupu u Bakuu odlučila je da Nacionalni park Durmitor i Prirodno i kulturno-istorijsko nasljeđe Kotora ostaju na listi Svjetske kulturne baštine.
To je dočekano sa olakšanjem, posebno kod onog dijela stručne javnosti koji je upozoravao na primjere devastacije prirodnog i kuluturno-istorijskog nasljeđa na ta dva lokaliteta. Među njima je istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov, koji je decenijama posvećen zaštiti kulturno-istorijskog blaga Crne Gore.
"Za mene je to stvarno sjajna vijest! Jer, doista, Kotor je bio na ivici opasnosti da bude ispisan iz Svjetske kulturne baštine. Tamo je došlo do veoma ozbiljnih devastacija novogradnjom. Za takav epilog smatram zaslužnim i državu i nevladine organizacije, pa čak i neke ugledne pojedince, koji su digli svoj glas da se to stanje normalizuje, da se upripodobi prema tim svjetskim standardima. Naravno, tu moram da pomenem i neke opozicione partije, koje su se itekako bile zauzele za očuvanje tog prostora", kaže Čilikov.
Opomena sa Ćehotine
A kako se uopšte došlo u situaciju da se pod UNESCO lupom nađu njena zaštićena područja i to u zemlji koja sa još prije 28 godina samoproglasila prvom ekološkom državom u svijetu?
Ekolog Aleksandar Perović ima svoje objašnjenje.
"Ekološka država je bila jedna sjajna ideja, koja je bila i preteča i današnjih ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija", podsjeća ekolog Aleksandar Petrović.
"Znači, mi smo imali nešto što niko nije imao na svijetu. Ali, naši donosioci odluka ne razumiju razvojni pravac ekološke države, ne razumiju koliko dobro treba da se upravlja zaštićenim prostorom i koliko to donosi benefita. Definitvno, razlog za to je što ljudi koji su na vlasti, ne samo da ne razumiju, nego nemaju ni osnovno znanje da upravljaju kako treba", uvjeren je Petrović.
Ekocid, urbicid, kulturocid, riječi su kojima se više nego ikad ranije od strane kritičke javnosti, civilnog sektora, kao i iz redova političke opozicije, opisuju primjeri devastacije prirodnih resursa i kulturno-istorijskog nasljeđa Crne Gore. To potvrđuje i posljednji incident pomora ribe u rijeci Ćehotini, zbog ispuštanja otrovnih materija iz termoelektrane u Pljevljima, na sjeveru Crne Gore.
Sagovornici RSE, međutim, skreću pažnju na, kako navode, probuđenu ekološku svijest crnogorskih građana.
"Ono što ja nikako ne mogu da shvatim, kako neki ljudi koji odlučuju, ne shvataju da je fabrika para upravo čista priroda i prirodni ambijent, a ne ove zgradurine sa stanovima od betona i metala. Ipak, imam utisak da kod ljudi koji odlučuju o sudbini razvoja Crne Gore, a posebno turizma, ne postoji ta svijest", navodi Čilikov.
Aleksandar Perović primjećuje, kako kaže, paradoks u kome ljudi koji rade za investitora, "treba da glume neku stručnu i nezavisnu javnost".
"To ne mogu. Jednom su uzeli novac i to moraju da opravdaju. Nažalost, mi smo jedini u civilnom sektoru jedina nezavisna javnost i trudimo se da pokupimo znanje i informacije od ljudi koji znaju o čemu pričaju i da to kanališemo putem medija. Ali ponavljam, nadam se, mali sistem može brzo da reaguje i da će se promijeniti stvari i nadam se da će doći novo vrijeme da ljudi koji stvarno znaju dođu na prava mjesta", zaključuje Petrović.
Bonus video:
