Istraživanje koje je sprovelo nikšićko Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju (UZPD) pokazalo je da građani nemaju ništa protiv da im osoba sa invaliditetom (OSI) bude komšija, kolega na poslu ili bliski prijatelj, ili da ne bi baš voljeli da im OSI bude član uže porodice, da uči njihovo dijete ili da bude predsjednik države.
U istraživanju, koje je sprovedeno u okviru projekta "Zajedno do boljeg položaja lica sa invaliditetom" koji je realizovalo pomenuto Udruženje u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, učestvovalo je 100 građana, a rezultate ankete predstavio je Vojin Striković.
Javne površine i institucije su, smatra više od dvije trećine ispitanika, u manjoj mjeri prilagođene OSI, dok je skoro polovina njih u manjoj ili većoj mjeri upoznata sa zakonskim aktima i pravnim normama kojima se zabranjuje svaki vid diskriminacije osoba sa invaliditetom. Upravo je diskriminacija, smatra Jana Mićunović, članica UZPD-a, najveći problem sa kojim se suočavaju osobe sa invaliditetom.
„Ja tokom školovanja nijesam bila izložena diskriminaciji, ali to je problem sa kojim se suočavaju mnoge osobe sa invaliditetom. Pored dikriminacije, tu je i nedostatak posla jer poslodavci nemaju razumijevanja za osobe sa invaliditetom, kao i pristupačnost na radnim mjestima, a posebno u Nikšiću, koja nije na zadovoljavajućem nivou. Poslodavci moraju znati da imaju korist kod zapošljavanja OSI“, istakla je Mićunović.
Istraživanje je sprovedeno i među osobama sa invaliditetom i od njih 30 čak 22 je odgovorilo da se osjeća diskriminisano u odnosu na druge članove društvene zajednice. Predstavljajući rezultate istraživanja koje je sprovedeno sa OSI, Ivana Mihailović, je kazala da su 22 ispitanika odgovorila da su osobe sa intelektualnim smetnjama u najvećoj mjeri diskriminisane. Na drugom mjestu su osobe sa fizičkim, a zatim lica sa senzornim smetnjama.
„Na pitanje kako najčešće reaguju pripadnici društvene zajednice, sa kojima ispitanici ostvaruju komunikaciju ili se nalaze u neposrednom okruženju, kada ih vide ili ostvare kontakt sa njima najčešći odgovor je bio da ih drugi ljudi uglavnom sažaljevaju. Često im se rugaju, bježe od njih, gledaju ih čudno. Nerijetko ih pitaju šta im se desilo, zbog čega su bolesni”, kazala je Mihailović.
Oblasti u kojoj OSI vide najviše problema u ostvarivanju prava su zapošljavanje i napredovanje na poslu, socijalna i zdravstvena zaštita, obrazovanje, dostupnost prilaza institucijama i saobraćaju, učešće u sportskim, rekreativnim i kulturnim manifestacijama, pristup informacijama i učešće u komunikacijskim procesima i korištenje javnih površina i institucija.
Ispitanici, kako osobe sa invaliditetom tako i one bez invaliditeta, smatraju da NVO sektor i Centar za socijalni rad, najviše doprinose ostvarivanju, promociji i poboljšavanju statusa i prava OSI, dok je doprinos građana i policije, prema njihovom mišljenju, najmanji.
“Osobe sa invaliditetom se smatraju najugroženijom grupom po pitanju ostvarivanja svojih elementarnih potreba i prava. Drugo mjesto zauzimaju osobe homoseksualne orjentacije“, kazala je Mihailović.
Miluša Cica Žugić, koordinatorka projekta, kazala je da su sprovedena istraživanja, koja su pored pomenute dvije grupe, obuhvatila i 15 roditelja lica sa invaliditetom, isto toliko poslodavaca i deset predstavnika NVO koje se bave ovom problematikom, pokazala da je u odnosu na prije deset godina, kada je sprovedeno slićno istražovanje, došlo do pomaka u skoro svim oblastima, ali da ima još dosta prostora za napredovanje. Posebno u oblasti zdravstvene zaštite.
„Prije deset godina naš grad je bio potpuno nepristupačan za osobe za invaliditetom u svakom pogledu. Danas imamo pozitivne pomake na tom polju. Naravno, treba raditi još mnogo toga, ali u svakom slučaju postoje vidljivi pomaci. Postoje neke službe podrške za osobe sa invaliditetom kojih ranije nije bilo. Osobe sa invaliditetom su mnogo vidljive, ima ih na svakom koraku, posebno u obrazovanju, zdravstvena zaštita je mnogo bolje prilagođena nego što je bila prije deset godina. Svi ti pomaci jesu dobri, ali moraju biti mnogo bolji“, poručila je Žugić.
Tokom projekta, koji je sa realizacijom počeo u januaru i trajao je sedam mjeseci, OSI su imale stručnu pomoć psihologa, logopeda i fizioterapeuta, organizovan je seminar za predstavnike institucija i štampana je brošura o pravima osoba sa invaliditetom, gdje su predstavljeni rezultati istraživanja o njihovom položaju u društvu i načini ophođenja prema njima.
Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju je osnovano 1991.godine, ima oko 260 članova, među kojima su djeca, omladina i odrasli članovi sa invaliditetom. Više od 60. njih redovno koristi usluge Udruženja, a ostali su obhvaćeni raznim projektnim i drugim aktivnostima.
Bonus video:
