Zapuštenost i nebriga vidljivi su u skoro svakom dijelu Spomen-doma, zgrade koja je jedno od arhitektonskih oblježja centra Kolašina.
Buđ i fleke po zidovima, u kancelarijama plastične posude za skupljanje kiše koja probija mnogobrojne kosine od stakla i betona, na krovovima proniklo rastinje, u uglovima pokvarene grijalice i stari djelovi stolarije, na podu velikog hola lokve vode...
Nije riječ o napuštenoj i zaboravljenoj zgradi, već o objektu u kojem su decenijama kancelarije opštinske administracije, nekoliko političkih stranaka, SUBNOR, područna jedinica Uprave za nekretnine. Zbog toga, hodnicima tog objekata prolazi značajan broj Kolašinaca, ali i državnih funkcionera i stranih zvaničnika koji posjećuju čelnike lokalne vlasti.
Nekadašnji ponos grada, podignut kasnih 70-ih godina prošlog vijeka, u znak sjećanja na zasjedanja ZAVNO-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja), građen je po ideji slovenačkog arhitekte Marka Mušića. Do sada nije bilo načina niti novca da se spasi propadanje te ruinirane zgrade, iako je u svakom četvorogodišnjem razvojnom planu grada, tokom minulih decenija, to planirano.
Odgovorajući na pitanja “Vijesti”, prilikom nedavne posjete Kolašinu, ministar kulture Aleksandar Bogdanović rekao je da će, ipak, taj objekat, kao kulturno-istorijski somenik, biti predmet pažnje države. Nije mogao da precizira kada i u kojoj mjeri.
Dio kapitalnog budžeta naredne godine, pojasnio je Bogadanovć, biće predviđen za zgradu, koju je Opština odredila kao prioritetnu.
“Dobili smo informacije o statusu Spomen-doma. Naravno, Ministarstvo kulture će razmotriti sve opcije kada je riječ o mogućoj rekonstrukciji. No, dogovorili smo i da se Opština opredijeli je li prioritet ta ili zgrada u kojoj je 1943. gdoine konstituisan ZAVNO kao najveći zakonodavni organ Crne Gore. Spomen-dom je objekat koji je vrijedan pažnje i poštovanja“, kazao je on.
Ministar smatra da za tu zgradu treba napraviti projektnu dokumentaciju, a „možda i kroz neki oblik privatno-javnog partnerstva doći do najboljeg rješenja“.
To, podsjeća Bogdanović, omogućava i novi Zakon o zaštiti kulturnih dobara.
U starim strateškim planovima bila je predviđena rekonstrukcija velike kongresne sale u Spomen-domu sa 600 mjesta, koja je decenijama služi kao magacinski prostor. Da bi dobio novo ruho i služio prvobitnoj namjeni, procijenili su autori novijeg razvojnog plana, potrebno je tri milona eura.
“Postojeći objekti kulture imaju neadekvatnu opremljenost u smislu prezentovanja nematerijalnog kulturnog nasljeđa. Za kulturne događaje potrebna je audio i video oprema, rekviziti i oprema za izvođenje predstava. Takođe, potrebna je posebna oprema za čuvanje kulturno-istorijskog nasljeđa. Zgrada Spomen-doma je u veoma lošem stanju, krov prokišnjava, stolarija je dotrajala. Uz sve to, zgrada je krajnje energetski neefikasna”, navodi se u opisu projekta.
Prije nekoliko godina Spomen-dom je bio jedan od četiri projekta, „poslijeratnog graditeljskog nasljeđa sa potencijalnim scenarijom razvoja” koje je Crna Gora predstavila na venecijanskom Bijenalu arhitekture.
Planirali i da ruše zgradu koja se voli ili mrzi
Specifično arhitektonsko rješenje Spomen-doma oduvijek je izazivalo kontradiktorne impresije. Kolašinci kažu da je nemoguće biti ravnodušan prema izgledu te zgrade, pa ili je vole ili mrze. Neki od bivših lokalnih čelnika namjeravali su i da je ruše i, kako su objašnjavali, „vrate gradu dio parka u kojem je napravljena“.
Planovi Vlade i Opštine nekada su bili i da se, nakon rušenja, na tom mjestu gradi turističko-poslovni komplekst. Finansijska kriza je osujetila te planove, pa je objekat, neobičnog izgleda, ostao. Do početka 90-ih godina minulog vijeka za održavanje zgrade bila je zadužena država. U budžetu se nalazila stavka kojom su određena novčana sredstava bila opredijeljena za popravke, ali i nekoliko zaposlenih na njegovom održavanju.
Bonus video:
