Tačno u podne, u Ulici Novaka Ramova, u centru Nikšića, otvaraju se vrata Narodne kuhinje, a Aleksandra Božović sa osmijehom dočekuje sugrađane loše materijalne situacije.
Uz obrok, spremljen s ljubavlju i pažnjom, tu je i stisak ruke - da znaju da nijesu sami.
“Dobro je što Narodna kuhinja postoji, jer zahvaljujući njoj imamo jedan siguran obrok i znamo da nećemo biti gladni. Ali, nije dobro što smo prinuđeni da od Narodne kuhinje tražimo milostinju”, kazao je jedan korisnik dok je u redu čekao svoje sljedovanje.
A na meniju toga dana, zahvaljujući vrijednim domaćicama, ali i donacijama manastira Zagrađe i porodice Nenezić, bilo je svega – popeci, teletina, pileći paprikaš, pita, čokoladne krofne.
“Nekada imaju po dva-tri jela pa mogu da biraju, nekada bude samo jedan obrok. Trudimo se da obroci budu ukusni, zdravi i obilni, pravi domaćinski. Trudimo se i da ispoštujemo naše sugrađane koji su islamske vjeriospovijesti i da pripremimo jela po njihovom ukusu”, kaže Aleksandra koja kuva volonterski i na to je posebno ponosna. Pomaže joj pomoćna radnica Zorica Perunović za koju je jedna nikšićka kompanija obezbijedila platu, a nedavno su angažovali i djevojku koja vodi računa o higijeni. Radi tri sata dnevno i, zahvaljujući donatorima, ima obezbijeđenu zaradu.
“Nina (Konstantina Vojinović) i ja volontiramo i to nam uopšte ne pada teško. Najveća plata koja se može dobiti su njihovi osmijesi i sreća i činjenica da su siti. Mislila sam da sam mnogo jaka osoba, a kada sam ovdje počela da radim vidjela sam da nijesam. Toliko tužnih priča ima da ne možete da ostanete ravnodušni. Ima tu desetak porodica koje su u jako teškoj situaciji - da bih im dala od mog života samo da budu srećni. Najveći kompliment mi je kada kažu da su siti i kada me blagosiljaju”, kaže “narodna” kuvarica. Za dva i po mjeseca od kako rade, spremili su oko 7.500 obroka. A Aleksandra kaže da je vjerovala da će ih biti mnogo manje. “Prvog dana kada smo krenuli imali smo 59 obroka. Nadala sam se da nemamo toliko ljudi kojima je potrebna Narodna kuhinja, da ćemo se zaustaviti na stotinu obroka. Nažalost, sve ih je više. Imamo trenutno 186 korisnika, a dolaze gotovo svakodnevno novi korisnici. I juče smo dobili novog korisnika. Dokle će spisak ići - ne znam, ali mislim da nemamo kapacitet za više od 200 korisnika. Vjerovala sam u početku da će ova priča kratko trajati i da će biti mali broj ljudi. Sada ne mogu ni da mislim o tome. Sigurna sam da treba veća kuhinja sa još većim kapacitetom”, kaže Aleksandra. Kuhinja ima jedan šporet, nekoliko velikih šerpi i mnogo ljubavi i požrtvovanja.
Korisnici su mahom iz socijalno ugroženih porodica, a ima i starih i bolesnih koji nijesu u mogućnosti da kuvaju.
Onima koji zbog zdravstvene situacije nijesu u mogućnosti da dođu - hrana se dostavlja. Takvih je dvadesetak.
“Imamo ljudi koji uzimaju obrok za dva dana jer ne mogu da dođu svaki dan. Stariji su, pa im izađemo u susret i damo ih različita jela za dva dana. Što se dostave tiče, riječ je o starim ljudima, samcima koji imaju više od 80 godina, pojedini su slabo pokretni. Stalno je različit jelovnik i od kako smo počeli samo smo dva jela ponovili”. Narodna kuhinja radi svakog dana, osim nedjelje, a obroci se preuzimaju od 12 do 13 sati.
Projekat Narodne kuhinje vrijedan je oko 46 hiljada eura.
Probudili humanost, pa hrana stiže sa svih strana
Narodna kuhinja je zahvaljujući NVO “Izvor života” i Konstantini Maraš otvorena 22. jula.
Od Opštine su besplatno dobili prostor koji su, zahvaljujući donacijama, renovirali i opremili, Opština plaća i račune za električnu energiju, a privrednici grada pod Trebjesom, ali i iz drugih gradova Crne Gore, obezbijedili su hranu. Sve je veći broj i pojedinaca koji doniraju hranu.
“Zahvalna sam kompanijama koje nam doniraju hranu. Zadovoljna sam i što sve veći broj građana donira. Čak su nas posjetili i najmlađi sugrađani, učenici osnovnih škola ‘Olga Golović’ i ‘Luka Simonović’, i pokazali kako mali znaju da budu veliki”, kazala je Vojinović.
Bonus video:
