Zbog prijetnji i nasilja koji su mu upućivani samo zato što je gej, Zdravko Cimbaljević je Crnu Goru napustio prije šest godina.
Od 2013. živi i radi u Kanadi, gdje je, kako je ispričao “Vijestima”, pitanje njegove seksualne orijentacije sasvim sporedno.
Kaže da je na poslu cijenjen zbog toga kako radi, i da u svakodnevnom životu, bez osuđivanja sredine, drugima slobodno predstavlja emotivnog partnera.
Zdravko je u Crnoj Gori godinama zastupao prava LGBTIQ zajednice, dugo bio prepoznat i kao jedini javno deklarisan gej. Ocjenjujući da nadležne institucije ne čine ništa ili ne mnogo kako bi sankcionisale nasilje i zločin iz mržnje prema LGBT osobama, 10. septembra 2013. podnio je ostavku na poziciju izvršnog direktora LGBT Foruma Progres, prve LGBT grupe u Crnoj Gori.
Da pomaže u širenju mržnje i nasilja, u obraćanju javnosti, otvoreno je optužio državno tužilaštvo.
U autorskom tekstu u zborniku radova “Bezbjednost i osnovna prava: Dimenzije i perspektive sigurnosti LGBT osoba” iz 2016. godine, podsjetio je na dešavanja sa prvog prajda u Budvi, kada su, kako je naveo, “u homofobičnim društvima tužioci neposredno prisutni na rizičnim javnim okupljanjima LGBT zajednice”.
“Preko hiljadu građana pokušalo je da linčuje tačno 120 učesnika prve crnogorske Povorke ponosa. Njih svega 32 je procesuirano zbog remećenja javnog reda i mira. Niko od njih krivično nije procesuiran. Niko nije procesuiran ni zbog napada i otvorenih prijetnji tokom evakuacije u gradskoj marini kao ni zbog napada, nakon izvršene evakuacije, u Bečićima”, napisao je tada.
U to vrijeme, navodi Cimbaljević, “nijedna crnogorska institucija nije po službenoj dužnosti ili po sopstvenoj inicijativi reagovala zbog ponižavajućeg tretmana i diskriminacije LGBT osoba”.
“Svi skupa dozvolili su povredu ravnopravnosti i širenje govora mržnje i netrpeljivosti”, napisao je on.
Nakon Povorke u Budvi, LGBT Forum Progres je zbog nasilja i govora mržnje podnio 201 prijavu protiv 222 osobe.
Zdravko kaže da je 2013. dobio 109 prijetnji smrću, dvije najave otmice, 11 prijetnji prebijanja, 51 slučaj vrijeđanja i omalovažavanja - zato što je gej.
Napada je manje, ali je više prijetnji
Šest godina kasnije, broj ozbiljnijih napada na LGBTIQ osobe u Crnoj Gori je manji, ali su govor i širenje mržnje putem društvenim mreža i dalje prisutni, čak i u porastu. Da je tako, smatra i Cimbaljević, a to je ocjena i sa nedavno održane debate o nasilju nad LGBTIQ osobama koju je organizovala NVO 35 mm.
Sa te debate, Blanka Radošević-Marović iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava poručila je da država mora naći mehanizme, čak i represivne, kako bi spriječila dalje širenje govora mržnje...
Zdravko, koji sa odlaskom u Kanadu nije prestao da prati dešavanja u Crnoj Gori, šest godina kasnije ocjenjuje da LGBTIQ zajednica jeste vidljivija, da je prisutan i veći broj organizacija, aktivista... Posebno je ponosan na transrodne osobe.
“Jer mi je drago da aktivisti/kinie više nisu osobe koje se samoindetifikuju kao gej u Crnoj Gori. Nedavni izlazak transrodnih osoba u javnost i njihove priče o rodnom identitetu dokaz su da se nešto mijenja”, kaže on.
Do promjena je, uvjeren je, došlo upravo jer su pojedinci iz zajednice javno govorili o svojim iskustvima, svjesni da bi to moglo da ima određene posljedice po njihove živote.
“Iz ličnog iskustva znam koliko to može da bude teško, komplikovano, sa puno pomiješanih emocija i straha. Zato mislim da se nešto promijenilo od kada sam ja napustio Crnu Goru”, kaže on, ali dodaje i da se, uprkos promjenama u zajednici, ne može govoriti i o promjenama u životima običnih građana.
“To je druga priča. Vlada i pravosudni sistem treba mnogo toga da urade da pomogne civilnom sektoru da edukuju građane, generacije djece u obrazovnom sistemu i ozbiljnije shvati svoju ulogu u ovom procesu”, dodaje Zdravko, uvjeren da bi Crna Gora stereotipe trebalo da ruši i kroz formalno obrazovanje.
Kazao je i da bi čvrst stav i spremnost države i sudstva da rade na sprečavanju i iskorjenjivanju diskriminacije na svim nivoima, pa i prema LGBTIQ osobama, zapravo značili slobodu za sve građane.
Aktivista jednom, aktivista uvijek
Sa dolaskom u Kanadu, gdje je prije šest godina dobio azil, Cimbaljević nije prestao da se bavi zaštitom ljudskim prava.
“Nastavio sam sa aktivizmom koji je malo drugačiji nego u Crnoj Gori, ali su principi i suština borbe ostali isti - zaštita ljudskih prava manjina i marginaliziranih osoba po bilo kojem osnovu. Od kada sam došao u Kanadu bavim se lokalnim, ali i međunarodnim zalaganjem za ljudska prava”, rekao je on.
Životno i profesionalno iskustvo, pomogli su mu da razumije kroz kakve prepreke, probleme, diskriminaciju i nasilje prolaze osobe koje su primorane da traže zaštitu od drugih država.
“Aktivno se bavim zalaganjem prava LGBTIQ azilanata sa svih strana svijeta koji dolaze u Kanadu, ili bi željeli da dođu. Pomažem im kroz proces, pratim slučajeve, i prisutan sam na saslušanja u kanadskom imigracionom odboru, gdje me nekad pozovu i kao svjedoka, zbog znanja koje posjedujem kao aktivista”, kaže Zdravko.
Za šest godina života u Kanadi, kako je rekao, razvio se i privatno i profesionalno više nego što je mogao za sve godine života u Crnoj Gori.
“Ovo je zemlja sa mnogo šansi. Ono što mislim da je falilo u Crnoj Gori, ne samo za mene, već i za mnogo ljudi i generacija, jesu prilike da se osjećaju vrijednim u svojoj zajednici, samostalni, da nam se omogući da budemo ono što jesmo, želimo i osjećamo”, poručuje Cimbaljević.
A manje važna nije ni sloboda koju kao gej u Kanadi osjeća u privatnom životu: “Našao sam ljubav (bez straha) i srećan sam, prihvaćen sam sa svim manama i vrlinama”.
Cimbaljević danas radi kao menadžer za kanadsku vladu i nada se da će kroz međunarodni i diplomatski rad u budućnosti biti u poziciji da pomaže različitim marginalizovanim kategorijama…
Bonus video:
