Teško bolesna Nada Raičević (58) živi na rubu šume u zaseoku Brkčkovine, kod BIjelog Polja, u potpuno oronuloj kućici, bez kuhinje, kupatila, a posljednjih skoro mjesec i bez struje.
Za “Vijesti” priča da nema nikakva primanja i da je do 2007. radila u konfekciji “Jedinstvo”, ali je od privatizacije je na Birou rada.
Tvrdi da kao nezaposlena ne dobija ni 70 eura, jer je umjesto 25 imala 24 godine staža.
Kaže da joj je za nekoliko godina umrlo pet članova porodice i da već sedam godina živi sama u kući od čatme.
Kćerka, koju jedino ima, udata je u Srbiji.
Kuća prokišnjava na sve strane, a Raičevićeva kaže da je prinuđena da se kupa u banjici.
“Evo ovaj lonac što vidiš na šporetu mi je sve. To mi je i mašina za veš, i za suđe, to su mi bojler i kupatilo, perem kosu i sudove. Vodu imam samo vani i, šta ću, moram sve ovako”.
Najbliže komšije su udaljene oko 500 metara od nje.
Priča da je život u šumi nekako podnosila sve dok je 23. oktobra nisu isključili struju, zbog duga koji se, kako kaže, vodio na pokojnog brata.
Tvrdi da je pokušala je da razgovara sa predstavnicima CEDIS-a, ali da su joj svi objasnili da ne mogu ništa da učine.
Objasnila je da joj je struja prvi put isključena 2014. godine, ali da se tada nezakonito priključila i nastavila da plaća struju do avgusta, kada više nije imala novca.
“Pokušavala sam da objasnim da to nije moj dug, ali niko nije želio ni da me sasluša”.
Priča da se zbog teške situacije obraćala Centru za socijalni rad ali da ni od toga nije bilo ništa. Propao je, tvrdi, i pokušaj da se obrati predsjedniku Opštine Petru Smoloviću.
“U holu Opštine sam se raspitala kako mogu da dođem do predsjednika. Umjesto toga, dobila sam neke papire sa stavkama koje se odnose na Biro rada, moja primanja i potvrdu iz Centra za socijalni rad”.
Kaže da je do prije šest godina njegovala nepokretnu i slijepu majku i da se u međuvremenu i sama teško razboljela.
“Imam jednu vrstu tumora... i to nisam mogla da operišem zbog nemogućnosti i lošeg srca”.
Pored svih nevolja koje su je snašle, kuća stara blizu sedam i po decenija je pred urušavanjem.
“Rušenje čatmare koja prokišnjava na sve strane prije par godina su spriječili komšije i rođaci, postavljanjem greda sa donjeg sprata. Kuća kisne sva ko rešeto. Da se gore propenjete na tavan da vidite, gore su mi sve kante i banjice, znači ja nemam šta, samo strepim kad će se ova kuća srušiti na mene. Strepim za unučad kad mi dođu”, da jedva stižem da sakupljam.
Iz Opštine su “Vijestima” odgovorili da u zvaničnoj evidenciji nema zahtjeva za prijem na razgovor kod predsjednika, kao ni u evidenciji Kancelarije za dječju i socijalnu pomoć.
“Na godišnjem nivou ova kancelarija primi više od 500 zahtjeva za pomoć i uputi ih na nadležnu komisiju, koja u većini slučajeva kada su ispunjene zakonski preduslovi pozitivno odgovori na zahtjeve za jednokrnu novčanu pomoć. Među njima nije bio zahtjev gospođe Raičević”.
Ističu da su mogućnosti Opštine ograničene i podsjećaju da je u konkretnom slučaju nadležan Centar za socijalni rad.
Svi koji žele da pomognu Nadi mogu to da učine uplatom novca kod Crnogorske komercijalne banke, na broj žiro-računa koji 510240596228502007.
Bonus video:
