Penzionerka oboljela od dijabetesa, angine pektoris i čira na želucu kupila je prošlog mjeseca u privatnoj beogradskoj apoteci dvomjesečnu terapiju, koju su joj propisali crnogorski ljekari za oko 28 eura.
To bi je u Podgorici koštalo skoro 56.
Ona je samo jedna od mnogih starijih pacijenata koji u susjednoj Srbiji kupuju propisanu terapiju po duplo jeftinijim jeftinijim cijenama nego u Crnoj Gori.
Nadležni tvrde da su ljekovi u Srbiji i BiH u slobodnoj prodaji jeftiniji jer imaju veća tržišta i više lokalnih proizvođača koji su konkurencija. Poručuju da te dvije zemlje limitiraju cijene za ljekove koje se ne propisuju o trošku države, što nije u skladu sa EU Direktivom.
U Agenciji za ljekove i medicinska sredstva (Calims) kažu da u Crnoj Gori ne postoji odredba o limitiranju cijena u slobodnoj prodaji, kada građani plaćaju iz džepa, bez obzira na to da li je terapija na listi ili ne.
Tako su i pojedini ljekovi sa pozitivne liste, poput “monoprila” za liječenje visokog krvnog pritiska, skuplji kada ih građani u apotekama plaćaju iz džepa, bez ljekarskog recepta.
U Beograd po tablete
Tablete “glucophage XR”, koje piju dijabetičari, u crnogorskim apotekama se kupuju za 4,77 eura, a u srbijanskim za 2,59. Taj lijek ne nalazi se na osnovnoj ili doplatnoj listi. Isti je slučaj sa kapsulama “sabax”, protiv želudačne kiseline, čira na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, koje se u privatnim apotekama u Beogradu mogu kupiti za 2,29 eura, a u Podgorici za oko pet. “Preductal MR” tablete za liječenje angine pektoris pacijenti u susjednoj Srbiji kupuju za 6,20 eura, a u Crnoj Gori za čak 12.
Za ova tri lijeka ranije su utvrđene maksimalne cijene ljekova na veliko kod Calimsa, približno iste kao u Srbiji. Iz Calimsa, međutim, tvrde da se uprkos tome ne mogu limitirati cijene tih ljekova, jer se ne propisuju i izdaju na teret obaveznog zdravstvenog osiguranja.
“Zakon o ljekovima i Uredba o kriterijumima za formiranje maksimalnih cijena ljekova su usklađeni sa odgovarajućom Direktivom EU o transparetnosti mjera kojima se uređuje određivanje cijena ljekova za humanu upotrebu i njihovo uključivanje u nacionalne sisteme zdravstvenog osiguranja (89/105/EEZ), koja predviđa da se cijene mogu limitirati samo za one ljekove koje plaćaju državni fondovi”, piše u odgovoru Calimsa.
Iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili da li su građanima na raspolaganju terapijske paralele ova tri lijeka, istog sastava samo drugačijeg imena, koje se u apotekama izdaju na recept. Na osnovnoj i doplatnoj listi nema ljekova istog sastava kao “sabax” i “preductal MR”, dok ima lijeka “glucophage” protiv dijabetesa, bez produženog oslobađanja, od 100, 500 i 850 miligrama.
Na pitanje šta je razlog što su cijene ljekova u slobodnoj prodaji mnogo veće nego u regionu, iz Calimsa su kazali da je prednost zemalja iz okruženja, Srbije i BiH, prvenstveno veličina tržišta i prisutnost više lokalnih proizvođača koji su konkurentni sa cijenama.
“Dodatno, i Srbija i BiH trenutno limitiraju cijene i za ljekove koji se ne propisuju na teret sredstava nacionalnih fondova, što nije u skladu sa odredbom Direktive 89/105/EEZ, što je njihova nacionalna odluka”. Iz Calimsa su rekli i da u EU zemljama cijene ljekova koje država ne plaća nijesu limitirane, ali su približne ili iste, što je rezultat postojanja konkurencije uslovljene velikim brojem proizvođača na tržištu.
Jedna cijena za državu, druga za građane
I ljekovi u Crnoj Gori, koji se nalaze na pozitivnim listama i finansiraju iz budžeta, nerijetko mnogo više koštaju u crnogorskim apotekama u slobodnoj prodaji, što ukazuje na postojanje takozvanih “tenderskih i komercijalnih cijena”.
Tako lijek “monopril plus” koji se koristi protiv visokog krvnog pritiska, ne bi smio da košta više od 3,16 eura, kolika mu je utvrđena cijena kod Ministarstva zdravlja. Međutim, ta cijena važi samo kad država plaća jer, kada ga građani plaćaju iz džepa, košta četiri eura. I lijek “monopril” od 20 miligrama, koji je na osnovnoj listi i dobija se na recept, ima utvrđenu cijenu od 2,90 eura, ali se bez recepta kupuje za 3,70. Iz kompanije PharmaSwiss, koja je nosilac dozvole za ovaj lijek u Crnoj Gori, ranije nijesu odgovorili zašto je taj lijek skuplji u slobodnoj prodaji, na koji način mu je formirana komercijalna cijena i da li će je sniziti.
Iako u Calimsu tvrde da nema propisa kojim bi se limitirale cijene kada građani plaćaju ljekove sa liste iz džepa, Ministarstvo zdravlja krajem prošle godine zamolilo je veledrogerije da koriguju cijene…
“Ministarstvo zdravlja je u više navrata iskazalo zabrinutost usljed cijena ljekova u slobodnom prometu u Crnoj Gori u odnosu na cijenu istih ljekova na Listi ljekova kada je platilac Fond za zdravstveno osiguranje i takođe u odnosu na cijenu istih ljekova u prometu u susjednim zemljama. Ovim putem želimo sa vas obavijestimo da u potpunosti razumijemo slobodu utvrđivanja cijena za ljekove koji su u slobodnom prometu, a kada je takva politika cijena i tržišno opravdana. Molimo vas da ukoliko imate pojedine cijene koje se razlikuju kako smo već naveli, iste korigujete u najkraćem roku”, poručili su tada iz Vladinog resora.
Iz Ministarstva zdravlja su tada rekli da su uvjereni da će veledrogerije i nosioci dozvola za lijek imati razumijevanja, jer će taj resor, u slučaju nastavka postojanja dvostrukih i neprimjereno visokih cijena biti prinuđeno da o tome obavijesti Ministarstvo ekonomije i Agenciju za zaštitu konkurencije.
Cijene ljekova sa liste u slobodnoj prodaji nijesu snižene ni skoro godinu nakon molbe Ministarstva zdravlja.
Na listi oko 1.200 ljekova
Na pozitivnim listama Ministarstva zdravlja nalazi se oko 1.200 ljekova koje građani podižu uz recept u državnim i privatnim apotekama. Za te ljekove utvrđena je maksimalna cijena, na osnovu prosječne cijene u referentnim zemljama - Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji. Uredbom Vlade smanjena je cijena brojnih ljekova, koji su u Crnoj Gori bili do tri puta skuplji u odnosu na Srbiju. Ministarstvo, putem javnog poziva, pregovara o cijenama ljekova koji bi se našli na osnovnoj ili doplatnoj listi, uz mogućnost dodatnog snižavanja u odnosu na maksimalnu cijenu. Na doplatnoj listi su 94 lijeka, a za većinu njih građani doplaćuju iznos manji od jednog eura.
Kapi za oči tri puta skuplje
I kapi za oči “xalatan”, protiv glaukoma, u Crnoj Gori su tri puta skuplje nego u Srbiji. Pacijent kojem je očni ljekar nedavno propisao tu terapiju, lijek je u Beogradu kupio za manje od četiri eura, dok je u Podgorici koštao oko 12.
Bonus video:
