Za kupovinu vikendice na Žabljaku, pomoćnik direktora za Sektor kriminalističke policije Enis Baković, izdvojio je 15.000 eura, a taj novac nikada nije prijavljen Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK).
To pokazuje dokumentacija do koje je došao Istraživački centar Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).
Iako se u katastru samo on navodi kao vlasnik, Baković tvrdi da se radi o objektu koji je kupljen novcem više članova njegove porodice.
Enis Baković je u septembru 2015. godine zaključio kupoprodajni ugovor sa Jovom Ćetkovićem i ruskim državljaninom Olegom Pavlovim s kojim je stekao pravo vlasništva nad placem od 267 metara kvadratnih i dvoetažnom vikendicom od ukupno 58 kvadrata.
U ugovoru se konstatuje da je Baković vlasnicima već isplatio iznos od 15.000 eura, koliko je bila cijena nekretnine.
U notarskom zapisu, baš kao ni u kupoprodajnom ugovoru, nije konstatovano da se radi o nelegalno sagrađenom objektu i da u listu nepokretnosti postoji ubilježen teret po tom osnovu.
U godini kada je kupio tu nekretninu, Baković nije imao prijavljenu ušteđevinu, niti postoji dokaz da je kredit mogao biti izvor sredstava za njenu nabavku, jer Agencija nema podatke o njegovim kreditnim zaduženjima u tom periodu.
Isto se odnosi i na izvještaj za prethodnu, 2014. godinu, kada Baković nije prijavio bilo kakav novac koji je mogao poslužiti za kupovinu vikendice na Žabljaku.
U odgovoru na pitanja “Vijesti” u vezi sa porijeklom novca, iz Uprave policije saopšteno je da je “riječ porodičnoj vikendici koja se u katastru nepokretnosti vodi na ime Enisa Bakovića”.
“On je u kupovini ovog objekta učestvovao zajedno sa članovima porodice. Vikendica je kupljena za iznos od 15.000 eura i plaćena je iz sredstava stečenih od redovnih primanja članova porodice Baković”, saopšteno je iz Uprave policije.
Uvidom u izvještaje o prihodima i imovini koje je od 2009. godine do danas podnosio Enis Baković, vidi se da se radi o jednočlanom domaćinstvu, odnosno da je Baković u svom kartonu prijavljivao samo sopstvene prihode i imovinu, te da ne postoje drugi članovi njegove porodice koji pripadaju njegovom domaćinstvu u smislu Zakona o sprečavanju korupcije.
Ako se zaista radi o pomoći porodice, Enis Baković je morao pozajmicu ili poklon koje je dobio od njih prijaviti Agenciji za sprečavanje korupcije.
U odgovorima, koje je u ime Bakovića dostavio Tim za odnose sa javnošću UP, nije jasno u kojoj mjeri, osnosno sa koliko novca, je porodica navodno učestvovala u kupovini vikendice.
Vikendica se u katastru vodi samo na njega, pa nije moguće utvrditi da li Baković govori istinu, kao što i u slučaju “Rolex” nije moguće utvrditi da li je stvarno kupljen od rođaka i po kojoj cijeni ili su sredstva obezbijeđena iz nekih izvora koje Baković nije zvanično prijavio.
Kad nema objašnjenja, pomaže porodica
Iz MANS-a su više puta upozoravali da javni funkcioneri sve češće pribjegavaju ovakvim opravdanjima kada se u njihovim zvaničnim izvještajima nađe imovina koju nije moguće objasniti prihodima iz legalnih izvora.
Na isti način je i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, pravdao oko 17.000 eura kojima je pokrio minus na kreditnoj kartici Atlas banke, tvrdeći da je to umjesto njega uradio njegov sin, Blažo Đukanović.
Slično objašnjenje je imao i njegov i dalje zvanični sekretar Slavoljub Stijepović, koga tužilaštvo tereti za pranje novca u okviru istrage afere „Koverat“.
Stijepović je sticanje enormnih nekretnina od strane svoje kćerke i supruge pravdao poklonom rodbine iz inostranstva i nasljedstvom, iako u zvaničnim izvještajima o prihodu i imovini nema ni traga o tome.
Pomoć „šire porodice“ bila je presudna i za školovanje dvoje djece potpredsjednika Skupštine Crne Gore Branimira Gvozdenovića, koji je tako objasnio čak 300 hiljada eura koje je potrošio na to.
Bonus video:
