Sekana Peković, iz nikšićkog naselja Trudbenik, trenutno je u bolnici, a kada izađe dočekaće je hladna prostorija jer je Elektroprivreda u kolektivnom smještaju pomenutog naselja isključila zajedničku potrošnju koja je njenom bratu sa kojim živi, i još 16 porodica, bila jedini izvor električne energije. U trošnim barakama koje prokišnjavaju i u kojima se osjeti i najmanji dašak vjetra, žive socijalno ugrožene porodice a mali broj njih je, zbog lošeg zdravstvenog stanja, radno sposoban.
„Živim sa bolesnom majkom i bolesnom sestrom. Sestra ima pet teških oboljenja, lošeg je zdravlja i kada bude izašla iz bolnice čeka je hladna prostorija. Teško je i ovako, ali do sad se nekako i moglo, a sada nikako“, kaže Sekanin brat, Zdravko.
Njegov komšija Rajo Kontić objašnjava da su problemi nastali prije šest godina kada su im zbog neplaćanja električne energije istu isključili, ali ostavili zajedničku potrošnju pa su se nekako snalazili. Sada su ostali i bez te „iskre“ svjetlosti.
„Išli smo od predjednika opštine, preko ministarstava do Evropske unije. Tada su nam obećali da će nam izaći u susret, ali ništa od toga nije bilo. Došli su prije dvije godine, makli nam satove i rekli da prekidaju svaku saradnju sa nama. Ostavili su samo zajedničku potrošnju za hodnik, kupatilo i ulaz u barake. Sada su, bez ikakve najave, i to isključili“, kaže Rajo.
Potrudila se Elektroprivreda, kaže on, da na najljepši način djeci iz njihovog naselja „čestita“ početak drugog polugodišta, a onima koji slave, Savindan.
„Oni sprečavaju djecu da imaju normalan život i praktično da idu u školu jer ne mogu da se spreme, da uče. Ovdje ima starih, bolesnih, nemoćnih. Dosta se bolesti stvorilo od kada smo doselili ovdje, što od zagađenja vazduha, jer je Željezara preko puta, što od nemaštine. Kada djetetu nemaš osnovna sredstva za život bolest je neminovna. Da smo imali da plaćamo struju ne bi dospjeli ovdje gdje smo, ali ne možemo ni da se prehranimo a ne da plaćamo struju. Kažu da je zakon za sve isti, a meni se čini da nije. Imaju svoj zakon koji sprovode, kako njima valja. Mi smo izgleda u svome gradu izbjeglice“, kaže Kontić koji živi sa suprugom i troje djece, od kojih je dvoje maloljetno.
Njemu je prije dvije godine izgorio stan, ako se smještaj u tim barakama i može nazvati stanom, i kompletno pokućstvo.
Tanja Nebrigić ima šestoro djece, od kojih je troje maloljetno, a sin koji ima 16 godina je bolestan.
„Pošla sam sinu za terapiju, kad zovu da su isključili zajedničku struju. Navikla sam da čistim ulaze, pazim starije, da se mučim, jer kada nastane problem sa djetetom koliko god se čovjek osjećao bolesno mora imati snage da izdrži sav taj teret. U avgustu sam se obratila lokalnoj upravi, ostavila broj telefona i molila da mi makar daju samo jednu prostoriju zbog sina, ali ništa. Kada kiša pada postavljaju se lavori, barake su hladne, drva nekada ima, a nekada ne. Trpjela sam do zadnjeg, ali više se ne može. Zašto nas ne pogleda neko i nađe neki način i za nas“, apelovala je Nebrigić kojoj je suprug preminuo prije dvije godine.
Barake u naselju Trudbenik su napravljene za potrebe radnike Željezare kada se ista gradila, zatim su u njima stanovale izbjeglice, a prije 11 godina su kao nužni smještaj dodijeljene porodicama koje su u stanju socijalne potrebe.
„Imajući u vidu da za predmetna brojila zajedničke potrošnje nema registrovanih aktivnih potrošača kojima bi se izvršila raspodjela potrošnje sa tih brojila, a samim tim i naplatila potrošena električna energija, ista su odjavljena (proglašena neaktivnim), odnosno obustavljeno je snabdijevanje električnom energijom“, odgovorili su iz Elektroprivrede.
Slavska trpeza u mraku
Iako korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice Milivoje i Danka Ćeranić, koji imaju dvoje maloljetne djece, potrudili su se da se pripreme za slavu, Savindan, i dočekaju goste. Nijesu očekivali, da će ih dočekivati u mraku.
„Ovo je stvarno bruka. Još su obećavali, govorili da će biti bolje, ali nažalost ništa od toga. Zalud lijep dan da se slavi, ali eto bez struje. A da ne pričamo o tome da u naselju pored moje dvoje ima još male djece, da je dosta starih i bolesnih“, kazao je Milivoje.
Kontić: Vide nas samo kada su izbori
„Obećanja njihovih nam je preko vrh glave. Od predsjednika Opštine do predsjednika države i Vlade – svi oni kažu da će se sve regulisati i da nas imaju u vidu. Imaju nas u vidu samo kada je glasanje. A do tada niko ne obraća pažnju na nas više i da ne postojimo“, ogorčen je Kontić.
Njegovo mišljenje dijeli i komšija Danilo Mijušković, jedan od rijetkih iz pomenutog naselja koji ima posao.
„Pošto se bliže izbori, 'udarili' su na sirotinju, jer najlakše je tu 'udariti', ne bi li prikupili glasove. Za mandata prethodnog predsjednika Opštine obećano nam je bilo da ćemo biti oslobođeni plaćanja računa za struju do trajnog rješavanja stambenog pitanja. Ali ni dan danas ništa nije riješeno. Niko nas nije obišao iz lokalne uprave da vidi kako živimo, već kada su izbori i održavaju se sastanci, tada obećavaju, ali ništa ne ispunjavaju“, kazao je Mijušković.
Bonus video:
