Radomir Tatko Raičević danas je jedan od rijetkih stanovnika sela Praćevac, u beranskom podbjelasičkom mjesnom centru Lubnice, u kojem je od pedeset kuća svega pet naseljenih.
“Ljeti malo živne, ali ima kuća koje godinama nijesu otvorene. Sve je zamrlo”, kaže Raičević.
Od njegove kuće do novog regionalnog puta Berane - Lubnice - Kolašin svega je kilometar.
Pogled od Raičevićeve kuće, sa visine, skoro da doseže do raskrsnice, i mjesta gdje je jedna od malih hidrolektrana na rijeci Bistrici.
Nizvodno je još jedna, i uzvodno dvije.
Bemaks državnim novcem gradi put preko Lubnica do Kolašina, odmah pored malih hidroelektrana, koje su većinski u njihovom vlasništvu.
“Ne vrijedi ni put, ni hidroelektrane. Sve je manje života ovdje. Ko jednom ode u grad, više se ne vraća na selo”, kaže Tatko rezignirano.
Posljednji statistički podaci jasno ukazuju da na prostoru takozvane Gornjoselsku župe, smještene na padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Kurikuće i Vuča, uprkos izgradnji desetine miliona vrijednog puta, ima sve manje stanovnika.
Na ovom prostoru 1948. godine živjelo je 1.800 ljudi, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600.
Danas je ta cifra znatno manja, a da je situacija poprimila zabrinjavajući karakter govori i podatak da osnovnu školu u Lubnicama ove godine pohađa svega četrdesetak učenika, iako je nekad brojala i do 400 đaka.
“U selu Vuča ove godine zazimila su svega tri stanovnika, dok je u mjesnom centru Lubnice više praznih kuća nego onih u kojima neko živi. Slična situacija je i u ostali mjestima u slivu Bistrice. Školske klupe su sve praznije. Autobuska linija na relaciji Berane - Lubnice je, zbog nedostatka putnika, odavno ukinuta. Država mirno gleda kako naša sela nestaju sa mape”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.
On navodi da opravdano strahuje da su aktivnosti oko spasavanja sela zakasnile i da u ambijentu kakav je trenutno, te mjere neće dati rezultate.
“Godinama gledam kako se u našim selima zatvara jedna po jedna kuća. Bojim se da je svaki pokušaj da se ovo područje spasi od daljeg propadanja zakasnio, jer staračka domaćinstva odumiru, a mladi su odavno napustili zavičaj”, ističe Raković.
Sa njim se slaže i odbornica Nove sa tog područja Jelena Božović koja tvrdi da su loša infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga društva, uzrokovali drastičan odliv stanovništva sa područja Gornjoselske župe.
“Ovaj kraj raspolaže sa izuzetnim resursima, ali ti resursi nijesu valorizovani na pravi način. Narodu je ostavljeno da se snalazi kako sam zna i umije, bez nekih značajnijih podsticaja, za održavanje života u Gornjim selima. Potrebna su znatno veća ulaganja i iskrenija briga da bi se sadašnje stanje bar donekle popravilo”, naglasila je Božovićeva.
Ona priča da je selo Glavace najbolji primjer kako se u negativnom smjeru mijenja demografska slika Gornjoselske župe.
“Samo za godinu dana Glavace je napustilo 18 stanovnika, od čega osmoro djece. Svi oni su se preselili u Berane. Tako školu u ovom mjestu pohađaju samo dva đaka. Sigurno da se ti ljudi nijesu odselili zato što im je dobro”, ističe Božovićeva.
Kada je put Berane - Kolašin preko Lubnica počeo da se gradi 2013. godine, tadašnji predsjednik države Filip Vujanović je izjavio da je to projekat vijeka.
Posao izgradnje puta dobio je Bemaks, koji je tek bio u zaletu, istiskujući lagano druge građevinske kompanije po sjeveru Crne Gore.
Već tada se neko pametan zapitao koliki treba da bude ekonomski interes, pa da se na lokalnom putu, kakav je ovaj, gradi tunel dužine tri kilometra, ispod Bjelasice, i koliko je sve to, pa i sami put, isplativ posao za državu.
Za državu možda i nije, ali je vrlo isplativ, kako se ispostavilo, za preduzeće Bemaks koje je izvođač radova na tom putu i koje, sasvim slučajno, baš na toj trasi gradi osam malih hidroelektrana.
Karte su u tom pravcu počele da se slažu onog trenutka kada je saopšteno da je „Bemaks“ dobio saglasnost za puštanje u rad prve od predviđenih malih hidroeletrana na prostoru Bjelasice.
Iz “Hidroenergije” su tada saopštili da su veoma zadovoljni saradnjom sa Vladom, tadašnjom DPS lokalnom samoupravom, nadležnim institucijama i mještanima beranske opštine. Vlada je napravila put i dala sve dozvole bez ikakvih prepreka, a deset odsto akcija, koje su u preduzeću “Hidroenergija” trebalo da imaju opštine Berane, Andrijevica i Plav, više se nigdje ne pominju.
Do tih malih hidroelektrana na beranskoj Bistrici najbrže i najlakše se stiže putem Berane - Kolašin. Ili obrnuto, Kolašin - Berane. Kada bude probijen tunel ispod Bjelasice, iz pravca Podgorice vlasnicima mHE, put do elektrana biće maksimalno skraćen.
Ne treba zaboraviti i da je Bemaks je, gradeći ga državnim novcem, u trup puta ugradio cijevi kojima je sproveo vodu od centrale do centrale i devastirao prirodu i uništio riblji fond. Takođe se ne smije zaboraviti kako je Bemaks postavljajući svoje cijevi, oštetio cijevi gradskog vodovoda i otrovao pet hiljada Beranaca, zbog čega niko nije odgovarao, odnosno kažnjen.
Visoka je bila cijena izgradnje puta Berane - Kolašin, kojim će se, ako se negativni migracijski trendovi nastave, voziti samo Bemaksovi stražari na malim hidrolektranama.
“Bilo je velikih obećanja i velikih riječi. Svega je bilo kada je počinjao da se gradi ovaj put. Sada se postavlja pitanje, kome se gradi? Svako selo u ovom mjesnom centru, sa ove strane Bjelasice, isto je kao i Praćevac. Pusto i prazno, kaže Radomir Tatko Raičević.
Država “priskočila” u pomoć Bemaksu i za dalekovod
Bemaks i Hamera capital su koncesionari za ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija je 28 miliona eura. “Hidroenergija Montenegro” koncesije je dobila na 27 godina. Sve lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici.
Država je priskočila Bemaksu u pomoć i kada je u pitanju izgradnja dalekovoda i vezivanja novih izvora energije na elektromrežu. Vlada i stručnjaci su, naime, iste godine jednodušno ocijenili da je potrebno pristupiti izgradnji mreže dalekovoda na sjeveru Crne Gore, što se sada izvodi.
Trenutni bilans je da je do sada izgrađeno šest malih elektrana na području beranske opštine i izračunata čista dobit “Hidroenergije Montenegro” od četrnaest miliona eura.
Bonus video:
