Mjere tajnog nadzora (MTN) tekovina su savremenih demokratskih društava u borbi protiv teških oblika kriminaliteta, koje je potrebno stalno prilagođavati potrebama vremena, vodeći računa o zaštiti drugih prava, kazao je advokat Mirko Bošković.
On je rekao da su MTN do sada dale značajne rezultate u borbi protiv kriminaliteta, tako da njihova primjena nije sporna sve dok se to čini u skladu sa odredbama zakona i standardima Evropskog suda za ljudska prava.
“MTN tekovina su savremenih demokratskih društava u borbi protiv teških oblika kriminaliteta, koje je potrebno stalno prilagođavati potrebama vremena, vodeći računa o zaštiti drugih prava koja bi u slučaju njihove neadekvatne primjene mogla biti neopravdano ugrožena ili povrijeđena, u prvom redu prava na privatnost pojedinaca”, kazao je Bošković agenciji MINA.
Kako je naveo, odgovornost za nezakonite postupke i administrativne i proceduralne propuste u primjeni MTN u krajnjem slučaju uvijek snosi država.
Bošković je dodao da postoji čitav niz državnih organa na čijem se djelovanju zasniva određivanje i primjena MTN, kao što su policija, tužilaštvo ili sud i svaki od njih u tom lancu može da napravi određene propuste.
“Sa obzirom na veliku osjetljivost tog pitanja, kao i veliki kriminalistički i krivično-procesni značaj primjene MTN, neophodno je obratiti punu pažnju i uložiti maksimalne napore kako bi primjena tih mjera bila u svemu zakonita i pravilna, bez obzira na to koji će biti krajnji domet njihove primjene u svakom konkretnom slučaju”, istakao je Bošković.
On je objasnio da propusti u primjeni tih mjera mogu da dovedu do nemogućnosti upotrebe tako prikupljenih dokaza i materijala u samom dokaznom postupku.
“To bi kasnije umnogome otežavalo rad državnim tužiocima koji na tim dokazima treba da zasnuju optužnicu, a zavisno od faze postupka u kojoj se propusti utvrde i samo dokazivanje činjeničnih navoda tih optužnica u postupcima pred sudom”, kazao je Bošković.
Kako je naveo, kao i u svim ostalim sferama i tu postoji opasnost od mogućih zloupotreba u vez sa primjenom MTN, koje su kao vid posebnih dokaznih radnji propisane odredbama Zakonika o krivičnom postupku (ZKP).
Te odredbe, kako je podsjetio, od njihovog uvođenja do danas pretrpjele su nekoliko izmjena i dopuna upravo u cilju usklađivanja sa standardima i smjernicama promovisanim kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava.
“Najveći izazovi za nacionalna zakonodavstva u tom pogledu tiču se zahtjeva da zakoni koji regulišu pitanje određivanja i primjene MTN budu precizni, dostupni i predvidljivi”, rekao je Bošković.
On je ocijenio da su rješenja koja postoje u ZKP-u Crne Gore, naročito nakon izmjena i dopuna iz 2015. godine, zadovoljavajuća.
Bošković je kazao da je izuzetak u tom smislu predstavljalo rješenje po kome je određivanje jedne grupe MTN, odnosno šest od ukupno deset propisanih, bilo u nadležnosti državnog tužioca.
“Zbog toga je Ustavni sud 2018. godine našao da takve odredbe nijesu u saglasnosti sa načelom sudskog nadzora iz Ustava i članom 8 Evropske konvencije”, rekao je Bošković.
Ustavni sud je, kako je naveo, ukinuo odredbu člana 159 stava 1 ZKP-a u dijelu u kome ona propisuje nadležnost državnog tužioca za određivanje MTN.
To, kako je objasnio Bošković, znači da od dana objavljivanja odluke više ne postoji mogućnost primjene čitave lepeze MTN do usaglašavanja navedenih odredbi ZKP-a sa Ustavom i Evropskom konvencijom, a što do sada nije učinjeno.
“Kako je Ustavni sud iznijeto stanovište zauzeo samo u pogledu mjere “snimanje razgovora uz prethodno informisanje i saglasnost jednog od učesnika razgovora”, dva su moguća rješenja za prevazilaženje problema”, kazao je Bošković.
On je rekao da bi zakonodavac mogao da potrebnim izmjenama i dopunama ZKP-a samo navedenu mjeru svrsta u red mjera čije je određivanje u nadležnosti sudije za istragu ili bi se jednostavno, po ugledu na ostale zakone u regionu, sudiji za istragu stavilo u nadležnost određivanje svih MTN.
Bošković smatra da bi drugo rješenje bilo ispravno i prihvatljivije, posebno imajući u vidu potencijalni stepen zadiranja u pravo na privatnost prilikom primjene mjere angažovanja prikrivenog isljednika i saradnika.
“U svakom slučaju, zbog važnosti koje te mjere još imaju u borbi protiv najtežih oblika kriminaliteta to bi bilo neophodno učiniti što prije”, istakao je Bošković.
On je kazao da se od uvođenja MTN u krivično zakonodavstvo Crne Gore do danas javilo nekoliko važnih pitanja koja bi mogla da se okarakterišu kao problemi prilikom njihovog određivanja i primjene.
“Podijelio bih ih u dvije grupe. U prvom redu tu je pitanje tumačenja i zadovoljenja materijalnih i formalnih uslova čije je ispunjenje u svakom konkretnom slučaju neophodno da bi se MTN mogle odrediti i primijeniti”, naveo je Bošković.
Kako je kazao, u vezi sa tim sudovi bi morali da povedu više računa prilikom obrazlaganja odluka kojima se MTN određuju i produžavaju, naročito ako se uzmu u obzir stavovi Evropskog suda za ljudska prava u presudama Dragojević protiv Hrvatske i Bašić protiv Hrvatske, obje iz 2015. godine.
“Evropski sud za ljudska prava je u tim predmetima ukazao šta bi sve, u sadržinskom smislu, trebalo da zadovolje obrazloženja naredbi suda o određivanju i produženju MTN, kojih standarda se, primijetiću, naši sudovi u dovoljnoj mjeri još ne pridržavaju”, rekao je Bošković.
To, kako je naveo, stvara opasnost kako u postupcima pred nacionalnim sudovima, tako eventualno i od nekog novog postupka protiv države Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Bošković je ukazao na, kako smatra, sporno tumačenje sudova o mogućnosti korišćenja materijala i dokaza prikupljenih MTN za krivična djela za koja nije bilo moguće njihovo određivanje.
On je objasnio da se to događa kada djelo u pogledu koga je određena MTN kasnije tokom postupka “ne opstane”, pa se okrivljenom na teret stavi neko lakše djelo u pogledu koga MTN nije bilo moguće odrediti.
Bošković je ocijenio da takvo tumačenje nije u duhu odredbi ZKP-a Crne Gore, niti standarda uspostavljenih kroz praksu Evroskog suda za ljudska prava.
Kako je kazao, važno je pomenuti i obavezu obavještavanja osobe prema kojoj je preduzeta MTN u slučaju kada ne dođe do pokretanja krivičnog postupka.
“Ta obaveza se najčešće zanemaruje, čak i onda kada ne postoje zakonski osnovi po kojima bi se takvo neobavještavanje moglo smatrati opravdanim”, rekao je Bošković.
Prema njegovim riječima, problem je i činjenica da se od čitavog niza MTN u praksi primjenjuju samo njih dvije ili tri, što može da bude povezano sa nedovoljnim kako kadrovskim, tako i tehničkim kapacitetima.
“U vrijeme snažne ekspanzije tehnološkog razvoja, posebno u dijelu komunikacija (korišćenje različitih aplikacija poput Vibera, What's up-a, upotreba kriptovanih telefona), postavlja se pitanje djelotvornosti primjene samih MTN”, dodao je Bošković.
To se, kako je objasnio, naročito odnosi na one koje podrazumijevaju tajni nadzor i snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija.
Bonus video:
