U manastirskoj tišini vrijedne ruke monahinja, sa molitvom na usnama, ukrašavaju vaskršnja jaja - voskom, biljem, akrilnim bojama...
Svaki potez povlače pažljivo i oživljavaju čaroliju boja, crteža vaskršnjih poruka, sa mnogo stpljenja i puno mašte.
Reportere “Vijesti” juče je na kapiji manastira Ždrebaonik dočekala poruka da je zatvoren. Ipak, u tom danilovgradskom manastiru ljubazno su nas dočekali igumanija i 15 monahinja.
Ranijih godina one su, pred najveći hrišćanski praznik - Vaskrs, ukrašavale više od hiljadu jaja.
Zbog situacije izazvane epidemijom koronavirusa, prvi put pripremaju manje od toga, objašnjava monahinja Teodosija.
Za sve njih, jučerašnji je Veliki petak koji najduže traje:
“Danas se nalazimo u njemu i svi osjećamo krst na kom je Hrist razapet i trudimo se da ga ponesemo. Ovo je više nego tužno. Nosimo svoj krst i mi i narod i iznijećemo ga do kraja, ako Bog da”, kazala je ona.
Dok monahinje marljivo rade svaka svoj dio posla - kuvaju jaja u lukovini, bojama, ukrašavaju voskom, mramornom i batik tehnikom, crtaju akrilnim bojama, stavljaju cvjeće i biljke, pa vežu jaja u najlon čarapu, bez muke zadovoljavaju novinarsku znatiželju objašnjavjući kako se što radi.
Teodosija im pomaže i pojašnjava koje sve tehnike koriste.
“Farbamo jaja u lukovini, koristimo staru tehniku farbanja voskom koja se čuva u svim našim pravoslavnim domovima, a manastir je i dan danas njeguje... Sa dolasklm mlađih sestara uveli smo i ove druge načine, pa smo farbali akrilnim bojama, crtali raznorazne motive, zatim smo radili mramornu tehniku. Svako sa svojim darom i umjećem doprinese da jaja izgledaju ljepše. Ranije smo farbali više od hiljadu jaja, bilo je toliko naroda da bi to sve razdijelili za tri, najviše četiri dana, a sada smo smanjili, zbog svega što se dešava”, kazala je ona.
Bolan je Vaskrs bez vjernika
Prvi put ove godine Vaskršnja liturgija će biti održana bez vjernika.
Tu odluku prije nekoliko dana donijela je Mitropolija crnogorsko-primorska, poručujući vjernicima da se pridržavaju preporuka medicinske struke. Tada su pozvali vjernike da, znajući da nam je svima kao ljudima podjednako potrebna briga i o duši i o tijelu, praznik Vaskrsenja Hristovog proslave uz poštovanje i crkvenih i zdravstvenih pravila.
Monahinje svakodnevno objašnjavaju vjernicima da u nedjelju neće biti pričešća, a to im je, kaže Teodosija, jako bolno.
“Zaista jako bolno. Kako crkva da ne otvori svoja vrata za svaku duhovnu potebu, jer ona je lječilište, ona je duhovna bolnica. Kao što postoje prave bolnice i crkva je bolnica za sve potrebite, koji dolaze ovdje i traže duhovnu utjehu. Mnogo je bolno za sve one koji žive crkveni život, koji znaju šta je bogosluženje, žele da se pričeste i dođu do gospoda samog. Sada nam je mnogo teško zbog njih. Iznalazili smo raznorazne načine da im objasnimo da ne mogu doći na službu i da se ne mogu pričestiti iako su postili cijeli post. Narod je dobro razumio sve ovo i mislim da i oni nas razumiju i da pate isto zbog svega ovoga”, kazala je ona.
Monahinje se ipak nadaju da će, u danima posle Vaskrsa, poštujući sve mjere Nacionalnog koordinacionog tijela, vjernicima moći da podijele jaja.
Pišu ikone i nose se sa nedaćama
Manastir Ždrebaonik nalazi se na nepuna tri kilometra od centra Danilovgrada. Manastirski kompleks, okružen visokom kamenom ogradom, čine crkva, veliki konak i niz prizemnih zgrada koje su svojevremeno služile kao učionice.
U manastirskoj crkvi od 1856. pohranjene su mošti Svetog Arsenija Sremca, nasljednika Svetog Save i dio moštiju Svete Fevronije. Od 1991. manastir je ženski.
U krugu manastira sagrađen je moderan i velelepan konak, sa bibliotekom i radionicom u kojoj monahinje “pišu ikone”.
U mnoštvu ikona koje su oslikale je i prekrasna replika Filermose.
I dok se novinarska posjeta manastiru koji bliži kraju, ostaje žal za nedorečenim.
Monahinje su pričale i o vjeri, raspeću Isusa Hrista, žrtvi koju je podnio zbog svih, ali i nedaćama koje se ređaju na njihova pleća ovih dana, postupcima onih koji policiji prijavljuju posjete manastiru iako poklonjenje svecu nije zabranjeno u vrijeme kad nema službe.
Kažu da vjeruju da će, uprkos nemogućnosti da radost Hristovog vasrsnuća podijele sa onima koji godinama dolaze na službu u njihov manastir, Bog svojom milošću pričestiti sve koji su se spremali za tu svetu tajnu...
Lane, ruže, jagode, jarići...
Vrijedne monahinje u pauzi između molitvi i rada imaju razonodu - lane koje su dobile kada je imalo svega par sedmica. Ono ima posebno mjesto unutar kompleksa, smješteno je iza ograde, sa lijeve strane od ulazne kapije... Tri mjeseca jedna od monahinja čuvala ga je u svojoj keliji, dok nije ojačalo.
Sada od njega, dok skakuće po manastirskom dvorištu, čuvaju ruže.
Osim o lanetu, staraju se o jarićima, kokoškama, guskama, ćurkama, a odnedavno i jednom patku.
U njihovoj bašti zasađene su jagode, sve vrste povrća.
Vrijedne ruke monahinja održavaju i baštu i cjelokupno imanje, a nekoliko njih zaduženo je za pčele...
“Nesporazum” na dan zatvorio manastirska vrata
“Draga nam u Hristu braćo i sestre, draga naša voljena dječice, sa žaljenjem Vas obavještavamo da će u ove Vaskršnje dane naš i Vaš manastir zbog ljudske slabosti i male vjere biti zatvoren. Daće vaskrsli gospod da ovaj golgotski krst ponesemo i iznesemo i zagrlimo vaskrslog gospoda i jedni druge”, natpis je koji je ekipu “Vijesti” dočekao na manastirskoj kapiji.
Monahinje su objasnile da su manastir morale da zatvore nakon opomene policije, koja je dolazila po prijavi komšija - da vjernici preko dana dolaze da se poklone moštima Svetog Arsenija.
No, do kraja posjete natpis je skinut, iako izričiti dan ranije, predstavnici danilovgradske policije došli su juče do manastira kako bi igumaniji i monahinjama objasnili da je u pitanju nesporazum.
Bonus video:
