Prvi put za deset godina Danijela Gašparikova čekala je da ove proljećne praznike provede sa roditeljima. Ali, poput mnogih širom svijeta, usljed pandemije novog koronavirusa, stalna predstavnica Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori i njena porodica živote su morali da prilagode novoj situaciji. Ovih dana, ona radi od kuće, ali sa optimizmom čeka kraj krize - za susret sa roditeljima, ali i ostvarenje želje da, godinu pošto je stigla u Crnu Goru, konačno obiđe i njene skrivene djelove.
Gašparikova je rođena u Slovačkoj, gdje je prije 16 godina započela karijeru u kancelariji UNDP. U aprilu prošle godine, imenovana je za stalnu predstavnicu UNDP u Crnoj Gori. Za “Vijesti” govori o danima u izolaciji, da li je i koje promjene kriza uzrokovana novim koronavirusom unijela u njenu svakodnevicu, kako poslovni, tako i privatni život, šta joj nedostaje i na čemu radi.
Na neki način, kaže, navikla je na društvenu izolaciju. Prije dolaska u Crnu Goru, ona je od 2016. bila zamjenica stalnog predstavnika Programa UNDP-a u Mongoliji.
“Donekle smo već bili navikli na ‘društvenu izolaciju’ jer smo živjeli u Mongoliji, dobro znamo taj osjećaj kad su prijatelji i porodica daleko i komunicirate samo online. U tom smislu nam prilagođavanje nije naročito teško palo. Mada, da mi je neko rekao da ćemo ponovo koristiti maske koje smo tamo koristili zbog zagađenog vazduha, ne bih vjerovala. Taj paket je jedini ostao neraspakovan kada smo se preselili u Crnu Goru, mislili smo da nam nikad više neće trebati”, priča ona za “Vijesti”.
Ipak, kaže, razlika je jer se u danima krize zbog novog virusa korona sve odvija unutar jednog istog prostora - maltene unutar četiri zida.
“Morali smo kao porodica da sjednemo i pregovaramo o prostoru i pravilima korišćenja. Moja kćerka je već navikla da mama često radi od kuće, i da je u takvim trenucima tata tu za nju. Da ravnopravno učestvujemo u roditeljstvu i dijelimo sve kućne poslove, u kojima niko od nas ne uživa, ali se moraju završiti. Svakodnevno se snalazimo, ponekad tokom video konferencija ili online škole koristimo znakovni jezik i gestikulaciju da jedni drugima damo do znanja da je nešto hitno ili prosto da je vrijeme za ručak”, priča Gašparikova.
Život u inostranstvu i djelovima svijeta gdje se Uskrs i Božić ne slave, naučio je da se prilagodi, pa je usljed korona krize više brine zdravlje roditelja, nego što se neće vidjeti tokom proljećnih praznika.
“Početkom aprila je bilo godinu dana otkad smo se doselili u Crnu Goru. Trebalo je da dođu moji roditelji da skupa provedemo proljećne praznike, prvi put u posljednjih deset godina. Trebalo je i prijatelji da nam dođu u posjetu, a sada to sve nije izvodljivo. Međutim, pošto smo dugo živjeli u inostranstvu, uključujući Aziju, gdje se Uskrs i Božić ne slave, postali smo vrlo prilagodljivi. Kriza uzrokovana koronavirusom donijela je više brige za starije članove porodice”, kaže.
Teško joj, dodaje, pada to što nije u prilici da im brzo pomogne.
“Što ne možemo sjesti u avion i biti uz njih ako bi zatrebalo. Moja sestra je zdravstvena radnica, pa su i njene posjete roditeljima ograničene i sa distance, da ih ne bi izlagala riziku. Ipak, laknulo nam je kad smo vidjeli da su se i oni uhodali i da su dobro”, dodaje Gašparikova.
Nije joj baš bilo potpuno novo da makar dio poslovnih obaveza završava od kuće, a u Kancelariji UNDP poslovne procese relativno lako su prilagodili, jer imaju sve tehničke uslove, digitalne vještine...
“Pripremali smo se, dobijali smo signale iz naših kancelarija u Aziji, a onda i iz Evrope. Imamo precizno definisane procedure za krizne situacije, pa smo u fazama prelazili na rad od kuće, a članovi ključnog tima su dolazili redovno u kancelariju sve dok je to bilo moguće. I sada dolaze kada je neophodno, a naravno svi poštujemo mjere ograničenog kretanja”, objašnjava ona.
Kako je misija i uloga UNDP da pruži podršku zemlji u pripremi i odgovoru na krize, i u Kancelariji UNDP u Crnoj Gori su, kaže Gašparikova, odmah tražili načine da programske aktivnosti prilagode i omoguće pomoć koja se od njih očekuje.
“Kada je sve ovo počelo, sa Ministarstvom nauke smo radili na predlogu projekta za inovativne načine finansiranja Strategije pametne specijalizacije. Zapitali smo se da li će to biti relevantno, ali kako se situacija odvijala pokazalo se da je pristup itekako ispravan. Pandemija je samo potvrdila prioritete za koje se mi u UNDP godinama zalažemo, u smislu digitalne transformacije i investicija u nauku i tehnologiju. U kontekstu razvoja po mjeri čovjeka, UNDP insistira na ulaganjima u obrazovanje i zdravstvo. Tu se ne misli samo na infrastrukturu, već prevashodno na ljudski kapital”, kaže ona.
Crnogorski osnovci i srednjoškolci praktično od početka korona krize nastavu pohađaju online - putem platforme “Uči doma”, čiji su autori Ministarstvo prosvjete i kompanija “Amplitudo”.
“Svaka kriza nosi i niz mogućnosti. Online učenje je savršen primjer - dugo se samo diskutovalo o tome, a sada je preko noći postalo stvarnost. Čini mi se da je promjena prihvaćena u duhu otpornosti cijele zajednice: roditelji, učitelji i učenici kao da su ujedinjeno poručili ‘prevazići ćemo mi ovo’. Mi kao roditelji vrlo smo malo uključeni, mada znam da se više radi sa mlađom djecom. Mi #UčiDoma vidimo kao nešto što jača odgovornost i samostalnost djeteta. Naša kćerka ima 12 godina, a već usvaja način učenja koji se praktikuje tokom studija. Sve je manje roditeljskog nadzora, u startu smo riješili tu dilemu da li da izigravamo policajce ili da joj prepustimo odgovornost”, kaže Gašparikova.
Na pitanje koliko nauka, inovacije, ICT doprinose rješavanju kriza uopšte, pa i kriza poput ove, stalna predstavnica UNDP kaže da je kriza samo ubrzala promjene.
“Na primjer, socijalni karton - za samo tri dana smo uspjeli sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja da prilagodimo funkcionalnost tog informacionog sistema tako da omogući isplatu jednokratne materijalne pomoći najugroženijima, u skladu sa novim mjerama Vlade Crne Gore. Radimo na aplikaciji za mobilni telefon koja će omogućiti žrtvama da na klik prijave nasilje u porodici ili rodno-zasnovano nasilje i zatraže pomoć Nacionalne SOS linije. Pokrenuli smo prvi online hakaton – CoronaThon.me, jer vjerujemo da digitalna i naučno-istraživačka zajednica mogu da pomognu u prevazilaženju krize, tako što će ponuditi praktična rješenja za tri prioriteta: zaštita života i javnog zdravlja, ubrzanje oporavka i obezbjeđivanje održive budućnosti”, kazala je ona.
U danima krize, dodaje Gašparikova, do izražaja dolazi i robotika, pa bi, kaže, valjalo tražiti njenu praktičnu primjenu da se smanji izloženost ljudi, npr. za dezinfekciju ulica i bolnica.
“Kriza je pokazala i kako dugoročno robotika može naći praktičnu primjenu u smanjenju rizika po ljude u opasnim aktivnostima poput deminiranja, na primjer”, kaže.
UNDP ima mrežu kancelarija u 170 zemalja i teritorija svijeta. Mnogi od zaposlenih u svakodnevnom su kontaktu sa kolegama i prijateljima iz Azije i drugih krajeva svijeta, pa su, sa početkom korona krize, posmatrali i kako različite vlade i zdravstveni sistemi reaguju i kakve mjere uvode.
“Pratili smo kako se brzo mijenja stanje u globalnim medicinskim lancima snabdijevanja, i prvi put sam doživjela da novac ne može da kupi ono čega nema na tržištu”, kazala je ona.
Još prije nego je zabilježen prvi slučaj infekcije u Crnoj Gori, kako je rekla, počela je da se raspituje kako bi UNDP mogao da pomogne ukoliko bude potrebno.
“Zahvaljujući sredstvima EU, mi već initenzivno radimo na procesu nabavke neophodne medicinske i zaštitne opreme. Zajedno sa Unicefom smo opremili tri karantina u Podgorici, Danilovgradu i Ulcinju. Paralelno, krećemo i u izradu analize socio-ekonomskih uticaja kovid-19 krize. Sada, više nego ikada ranije, potrebna nam je solidarnost, saradnja i razumijevanje. Nijedna zemlja, nijedna organizacija ne može sama da prevaziđe ovu krizu”, poručuje ona.
Dodaje i da je UNDP svakako nastavio i sa redovnim aktivnostima, među kojima je ICT reforma, pa tako rade na uspostavljanju jedinstvenog informacionog sistema u pravosuđu, a počinje i primjena softvera za modernizaciju zatvorskog sistema.
Ne propušta da zahvali zdravstvenim radnicima i njihovim porodicama, ali i svima koji omogućavaju nesmetano funkcionisanje društva.
“Za mene su oni istinski heroji ovog doba. Svi oni požrtvovano i nesebično podnose najveći teret ove pandemije. Nadam se da će iz svega ovoga izaći još snažniji”, poručuje. A kad prođe kovid-19 kriza, stalna predstavnica UNDP planira da obiđe skrivene predjele Crne Gore.
“Imali smo u planu da ovog proljeća idemo na konjsku turu, u obilazak skrivenih djelova Crne Gore. Nadali smo se i da će da nam stigne jedno štene koje je kćerka odabrala, čekali smo sedam godina da se ispune uslovi za taj porodični san. Optimistično ćemo čekati da i ovo prođe, i vjerujemo da ćemo ostvariti ove želje”, kazala je ona.
Gašparikova je vjernicima koji slave čestitala Vaskrs, uz želje ga provedu u zdravlju, u toplini svoga doma.
Šetački parametri: 44 kruga oko kuće za tri kilometra
Gašparikova u Podgorici posebno uživa u šetnjama Goricom, ali - zabrana kretanja tom park šumom u centru grada jedna je od prvih mjera Nacionalnog tijela za zarazne bolesti. I šetnje Goricom nisu jedino što joj nedostaje ovih dana.
“Nedostaju mi spontani razgovori i svakodnevna interakcija sa kolegama i koleginicama, osjećaj pripadnosti timu i zajednici. Nema te tehnologije koja to može da nadomjesti, jer je sve unaprijed zakazano. Ti mali znaci pažnje i ljubaznosti, kao na primjer kad neko priđe vašem radnom stolu i ponudi vas kolačićima. Usputni razgovori u kafeteriji, šale u hodniku i neverbalna komunikacija – kada se sa kolegama mimoiđete i osmijehnete, pogledom razmijenite neke neizgovorene riječi”, priča ona.
Nedostaje joj i sloboda da izađe kad poželi, da ode na trčanje...
“Dešavalo se da krenem da vježbam, a onda uhvatim sebe kako odgovaram na poruke i mejlove. Tu je neophodna fleksibilnost, da čovjek procijeni kada je pravo vrijeme. Jedina novina je da smo izračunali parametre za šetnju po dvorištu: ako obiđemo 44 kruga oko kuće ukupno pređemo tri kilometra, pa se pravimo da smo na atletskoj stazi”, kaže Gašparikova.
Uprkos svim ograničenjima, dodaje, u svemu ovome ima i divnih momenata.
“Jednu veče, nakon napornog radnog dana, kćerka mi je prišla i rekla ‘mama, dođi da ti čitam da se opustiš’. Nekada sam ja njoj čitala pred spavanje, a sada su se uloge zamijenile”.
O uskršnjim običajima u rodnoj Slovačkoj
Stalna predstavnica UNDP u Podgorici priča za “Vijesti” i o nekim uskršnjim običajima u rodnoj Slovačkoj.
“Postoji jedan običaj još iz paganskog doba, da na Uskrs muškarci polivaju žene vodom ili ih onako obučene u narodnu nošnju gurnu u potok, pa ih simbolično ‘bičuju’ korbačem – upletenim vrbovim prućem ukrašenim trakicama. Vjerovanje kaže da je to dobro za zdravlje, da vas čini otpornim, izdržljivim. Zauzvrat, žene poklanjanju muškarcima uskršnja jaja. Još od djetinjstva sam imala neki otpor prema ovom običaju. Koliko god to bila bezopasna i zabavna igra, osjećala sam da ima jednu prikrivenu nasilnu potku. Ne preživi svaka tradicija majstorsko rešeto vremena, pa se i u Slovačkoj ovaj običaj sve manje praktikuje. Ni u našoj porodici nije opstao, tako da mi ne farbamo jaja”.
Bonus video:
