Srednja pomorska škola Kotor danas je obilježila 170-tu godišnjicu početka svog rada, ali je zbog aktuelnih vanrednih mjera na sprijačavanju širenja koronavirusa, na žalost, morala izostati adekvatna proslava ovog značajnog jubileja za bokelsjko pomorstvo i obrazovni sistem.
Ovim povodom, javnosti se prigodnom objavom na sajtu škole, obratio direktor te prosvjetne ustanove, mr Veljko Botica.
„Datum je 22.04.1850, rano je jutro, sunce se još skriva iza ponosnog Lovćena čije litice čuvaju grad Kotor, grad je još sanjiv i ušuškan unutar svojih kamenih zidina. Usnuli grad, njegove uske ulice i popločane pjace, budi zvuk zvona… Odzvanja školsko zvono iz porte Franjevačkog manastira, pozivajući pet učenika Srednje pomorske škole na njihov prvi čas. Svanuo je i taj dan kada će viševjekovna privatna školska praksa prerasti u državnu školu, a na osnovu potreba naroda bokeškog da se nauči navigavat kako bi brod sigurno vijađat mogao. More, jedini put Bokelja u neizvjesnost i avanturu, puno je toga uzelo, ali je mnogo više dalo narodu Boke. Neraskidiva je veza mora i Bokelja, jutra i večeri počinjali bi uz more, budili bi se uz valove i miris mora, odlazili bi na počinak pogleda opčinjenog zalaskom sunca na horizontu.”- podsjetio je Botica na pravi radni dan nove škole prije 170 godina.
“Nautička škola” u Kotoru osnovana je 1849. godine, ukazom austrougarskog cara Franca Jozefa I čime su krunisani dugotrajni napori sreske vlasti Kotora da se pod državnim okriljem, institucionalizuje bogata tradicija pomorskog školstva u Boki koja se prije toga stoljećima odvijala u privatnim ili školama pri ovdašnjim crkvama i samostanima. Od 1852. Nautička škola Kotor je imala dva, od 1879. tri, a od 1896. godine pet razreda. Nastavni jezik bio je italijanski. Tek od 1912. pod pritiskom narodnog oduševljenja pobjedama Srbije i Crne Gore, uveden je srpskohrvatski jezik kao nastavni. Broj učenika je tada utrostručen. Škola je reorganizovana 1918. godine. Tada je imala četiri stručna razreda i primala učenike sa položenom tzv. malom maturom. Od 1921. nosi naziv “Pomorska akademija”, od 1932. “Pomorsko-trgovačka akademija”, od 1947. “Pomorski tehnikum”, a od 1952. “Pomorska škola”. Škola je 1969. godine odlikovana Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom. Tada je ponijela ime poznatog pomorca i učitelja pomorskih vještina, kapetana Marka Martinovića.
Reorganizacijom školstva 1974. godine ponovo je vraćen naziv Pomorska škola – Kotor. Ova obrazvna instutucija je od osnivanja pet puta mijenjala zgradu u kojoj je radila. Iz prostorija franjevačkog samostana u Kotoru, preseljena je u Dobrotu (kuća Kapovića), zatim u Kotor (palata Pima). Od 1913. godine škola nastavlja sa radom u zgradi današnje Škole za Pomorstvo, a od 1952. godine u prostorijama bivše »Zetske plovidbe« na Tabačini, da bi nakon zemljotresa 1979. godine ponovo bila preseljena u Dobrotu Srednja pomorska škola Kotor školuje buduće kapetane i upravitelje stroja, a njeni bivši učenici plove širom svijeta na modernim i savremenim brodovima svih vrsta.
Botica je ocijenio da se na prvi pogled, nije puno toga promijenilo u 170 godina koliko dijeli današnji, sa prvim radnim danom u Nautičkoj školi Kotor 1850., ali da su se ipak za to vrijeme promijenile granice, države, jezik, ljudi i brodovi.
“Mijenjale su se potrebe i mjenjala se na određeni način i ljubav prema moru. Ono zvono i dalje stoji u porti, ali odavno ne zvoni…zvonila su druga zvona pozivajući mnogobrojne generacije Pomorske škole u raznim zgradama, stvarajući slavne pomorce koji su nosili slavu bokeškog pomorstva širom svijeta. Sto sedamdeset godina kontinuiteta je tradicija vrijedna velikog respekta u bilo kojoj oblasti čovjekovog stvaralaštva, a posebno u obrazovanju. Ujedno, godine kontinuiteta su izraz i potvrda temeljne čovjekove potrebe kroz vjekove, potrebe koja se praksom iskušavala i dokazivala, donoseći dobrobit za ukupno društvo.”- istakao je Botica dodajući da je za 170 godina, kroz klupe Srednje pomorske pkole Kotor prošlo preko 10.000 učenika
“Vođena prekaljenom stručnošću morskih vukova, Škola je uspješno odolijevala izazovima svih vremena, neumorno stvarajući sve više i više stručnih kadrova koji su željno očekivali da ih u praksi oblikuju more i brod. Na svakom moru svijeta, stupajući na sva njegova kopna, naši pomorci su bili istinski ambasadori svoga kraja i države. Bogata sačuvana arhivska građa i školska monografija, svjedoče o vremenu, ljudima, moru i brodovima. Svi oni koji su prošli kroz školske klupe, katedre i zbornice, sa ponosom se odnose na činjenicu da su bili dio najstarije državne srednje škole na Balkanu čije školsko zvono u kontinuitetu zvoni 170 godina.Škola je nastavila da radi i danas, u uslovima koje diktira pandemija virusa korona, u uslovima kada se nad čitavim svijetom nadvila sjena brige za očuvanje zdravlja. Učenici/ce i profesori/ce marljivo obavljaju svoje zadatke čvrsti u namjeri da pomognu jedni drugima i da nastave tradiciju čiji su dio, svjesni da su zdravlje i znanje temelji napretka čovječanstva, uvjereni da će uspješno prebroditi i ovaj izazov kao što su njihovi prethodnici uspješno umjeli prebroditi izazove svog vremena.”- podvukao je Boticva izražavajući žaljenje što su zbog koronavirusa morali privremeno odložiti ambiciozno zamišljenju proslavu velikog jubileja.
Bonus video:
