Pripremajući se za znatno gori scenario epidemije kovida-19, crnogorske zdravstvene vlasti su se od marta upustile u hitnu nabavku respiratora, vrijednu gotovo 1,5 miliona eura. Fond za zdravstveno osiguranje i bolnice su u žurbi prihvatali i nabavke bez jasno definisanog dana dospjeća, pa je u nekim ugovorima umjesto toga stajala rečenica “u najkraćem mogućem roku”, a negdje čak ni to. Dio nabavljača, iako je prošlo više sedmica, još nije isporučio robu, a neki su ugovori otkazani ili izmijenjeni. Zbog nejasnoća u ugovoru, oni zbog toga neće odgovarati.
Pitanje respiratora od izuzetne je važnosti za Crnu Goru, iako je prvi talas epidemije prošao relativno dobro. Procjene Kriznog medicinskog štaba u Crnoj Gori krajem marta bile su da će, prema najoptimističnijem scenariju, biti 0,1 odsto populacije ili 630 bolesnika, od čega bi 32 završilo na respiratorima. Drugi potencijalni scenariji koje su imali na umu govorili su o desetostruko većim brojkama, koje zdravstveni sistem ne bi mogao da izdrži. Relevantni naučnici u svijetu predviđaju da bi svijet mogao brzo potresti novi znatno jači talas i da bi zdravstvene vlasti trebalo da se za to pripreme.
Na početku krize Crna Gora je raspolagala sa 70 respiratora. Sa nabavkama i donacijama trenutno ih je oko 160. Iz delegacije Evropske komisije (EK) potvrdili su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da će veća količina donacije EU od stotinu respiratora, uskoro stići iz Kine, “a ostatak krajem maja ili početkom juna”. Prva isporuka iz ovog paketa, kako kažu u EK, ne navodeći brojke, već je dopremljena. Nabavku u ime EU organizuje UNDP, a avionski transport je donacija Kraljevine Holandije.
Kako dio respiratora, ugovoren još krajem marta kao hitna nabavka, još nije dospio do crnogorskih bolnica, a za neke nije sigurno ni da će stići, precizno se ne može reći koliko je zdravstveni sistem ojačan ovim aparatima. Srđan Kusovac, član Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) nije odgovarao na pitanja CIN-CG u vezi sa nabavkom respiratora.
Nabavku trenutno najtraženije robe na tržištu medicinskih aparata, prate problemi i sumnjive radnje i u drugim zemljama. Vijesti su nedavno objavile da beogradska firma “Sinofarm” preko suda traži da joj crnogorska kompanija “BTL Medical Montenegro” u vlasništvu Sanje Lekić vrati iznos od pet miliona eura za neisporučenu robu. Ukupna nabavka trebalo je da iznosi 8,9 miliona eura, koliko je uplaćeno kompaniji “BTL Medical Montenegro” za isporuku 400 respiratora Fondu zdravstva Srbije.
Navodno je “BTL Medical” tvrdio da je sve te respiratore imao na lageru u Kini. Međutim, niti jedna vještačka pluća ova kompanija nije isporučila za potrebe Srbije. “BTL Medical Montenegro” je vratila 3,9 miliona beogradskoj firmi, a o preostalih pet miliona će odlučivati Privredni sud u Podgorici. Advokati beogradskog “Sinofarma” tražili su još prije 15 dana hitne mjere blokade računa firme vlasnice Sanje Lekić, ali zasada nema reakcije.
“BTL Medical Montenegro” nije poslovala samo sa Srbijom. Ova kompanija garantovala je i Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) isporuku 15 respiratora iz Kine u martu. I to za samo deset dana, jer ih je, takođe, navodno, imala na lageru. Od ugovorenih 332 hiljade eura, KCCG je uplatio avans od 150 hiljada eura. Naručeni respiratori marke “CWH-3010” kineskog proizvođača “Nanjing Chenwei Medical equipment” nijesu stigli. Nezvanična saznanja CIN-CG su da je Lekićeva vratila avans Kliničkom centru, ali to nijesu potvrdili iz KCCG, čiji direktor Jevto Eraković nije odgovorio na pitanja novinara.
Lekićeva je u telefonskom razgovoru sa novinarom CIN-CG kazala da nema šta da krije, da je sve, pa i u poslu sa srpskom firmom uradila u skladu sa ugovorom, a onda je tražila novinaru da pošalje pitanja, uz obećanje da će odgovoriti pismeno.
Na pitanja upućena u ponedjeljak nije odgovorila, kao ni na višestruke pozive i poruke CIN-CG. Na sajtu alibaba.com, cijena respiratora koje je preko Lekićeve naručio KCCG iznosi od 6.057 do 6.523 eura po komadu. Tako ispada da je došlo do isporuke da bi samo avans pokrio sve troškove nabavke, uključujući i PDV.
Od izbijanja krize, Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti ugovorilo je nabavku 31 respiratora za nepunih 595.000 eura, KCCG 23 za oko 535.000 eura, Fond za zdravstveno osiguranje (FZO) deset za 240.000 eura. Barska bolnica ugovorila je nabavku tri, a kotorska jednog respiratora.
Fond za zdravstveno osiguranje (FZO) je sproveo dva hitna postupka nabavke vrijedna 240 hiljada eura i sklopio ugovore 13. marta sa danilovgradskim “Farmontom M.P.” i tri dana kasnije sa podgoričkom kompanijom “Osmi red D” za nabavaku po pet respiratora za potrebe zdravstvenih ustanova širom Crne Gore.
“Farmont” je trebalo da isporuči pet respiratora za oko 107.000 eura i to u roku od dva radna dana od zaključenja ugovora. Po jedan “gettinge” respirator trebalo je da završi u bolnicama u Baru i u Beranama, a tri u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Brezoviku. Isporučena su, međutim, samo dva koja su bila na lageru u Zagrebu. Sa lagera u Beogradu nijesu stigli, jer ih je u međuvremenu kupio neko drugi, što je poslužilo za kratku razmjenu političke vatre Beograda i Podgorice. Sa “Farmontom” FZO je krajem aprila aneksom ugovora smanjio iznos za 60 hiljada zbog neisporučenih aparata za Brezovik.
“Osmi red” je trebalo da isporuči pet “hamilton G5” respiratora vrijednih oko 132.600 eura. Od toga, 16. aprila je po jedan isporučen KCCG i barskoj bolnici. Jedan je još namijenjen za pljevaljsku, a dva za beransku bolnicu.
Direktor FZO Sead Čirgić kazao je da su oni trebalo da budu isporučeni u roku od 28 dana, ali da je obaviješten “da zbog nedostatka repromaterijala koji je nastao zbog problema u proizvodnji u Evropi i svijetu, a zbog pandemije, neće biti u prilici da izvrše isporuku prije jula”.
O “ovoj okolnosti” FZO će, kako je rekao Čirgić za CIN-CG, obavijestiti Ministarstvo zdravlja, kako bi zauzeli stav, “od čega će zavisiti dalji koraci u rješavanju ove situacije”.
Angelina Vuković, u međuvremenu, najavila je za CIN-CG da će respiratori biti isporučeni oko 20. maja.
KCCG je prethodno, sredinom marta, sa “Osmim redom D” ugovorio isporuku osam “hamilton” respiratora za malo više od 213.500 eura.
“Sve aparate smo isporučili, sukcesivno kako su dolazili”, pojasnila je za CIN-CG izvršna direktorica “Osmog reda” Angelina Vuković, navodeći da su dva stigla 20. marta, četiri 16. aprila, a preostala dva dan kasnije.
“Osmi red D” je 25. marta potpisao ugovor sa Opštom bolnicom u Baru o isporuci tri “Hamiltonova” respiratora za 73.410 eura, ali rok za isporuku nije definisan.
“Dobavljač se obavezuje da ugovorenu isporuku izvrši u najkraćem mogućem roku. Zbog aktuelne epidemiološke situacije i deficita predmetne opreme na tržištu, ugovorom se ne može precizirati krajnji rok”, navodi se u članu 4 ugovora. Kompanija je istog dana potpisala i ugovor o isporuci jednog respiratora Opštoj bolnici u Kotoru za 26.522 eura.
Dobavljač se obavezao da ugovoreni aparat isporuči, instalira i pusti u rad u roku od “minimum šest nedjelja” od dana zaključivanja ugovora. Prema riječima Vukovićeve, kotorskoj bolnici će biti isporučeni do kraja maja, a barskoj do 15. juna.
“Ni u jednom od navedenih ugovora nismo se obavezali na rok zbog aktuelne situacije koja je uslovila neizvjesnost kako proizvodnje, tako i transporta samih aparata. Takođe, nismo obavezali korisnika niti smo tražili avansne uplate, niti smo ih dobili, a korisnik se nije obavezao da ukoliko nabavi druge aparate mora kupiti i naše”, izjavila je za CIN-CG Vukovićeva.
Ona ističe i da se na poziv koji je FZO objavio početkom marta, niko od ponuđača nije javio najviše zbog striktnih rokova isporuke, a, po njenim saznanjima, ni nedavno na tenderu koji je raspisao UNDP niko od velikih proizvođača nije ponudio rok isporuke za respiratore kraći od 60 dana.
Prije potpisanih ugovora sa javnim ustanovama, ova kompanija je primila avanse donatora, pa je za potrebe KCCG i bolnice u Baru 16. aprila isporučen po jedan “hamilton G5”, a dva dana ranije dva portabilna aparata švedskog “Breasta” stigli su za cetinjsku i jedan za kotorsku bonicu.
“Svi ovi aparati isporučeni su korisnicima od donatora. Riječ je o malim i srednjim preduzećima iz lokalne zajednice. Mi smo ih montirali i pustili u rad”, rekla je Vukovićeva. Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) je od dijela pristiglih donacija odlučilo da preko dvije podgoričke kompanije kupi 31 respirator koji su, prema zvaničnim dokumentima, vrijedni oko 595.000 eura.
Prema dokumentu NKT-a, “Glosariju” je isplaćeno oko 538.000 eura za 28 respiratora, a istog dana preostala suma “Urionu” za još tri.
“Glosarij” je od marta uvezao 35 respiratora po nabavnim cijenama za nepunih 645.000 eura, od kojih je zdravstvenom sistemu dva donirala ova kompanija, a tri “Philip Moriss Montenegro”. Svi oni isporučeni su u tri tranše: 19 respiratora 21. marta, 11 šest dana kasnije, a pet aparata 6. aprila.
“Kako se uvoz realizovao po najvećem prioritetu u vrijeme kada je vladala ekspanzija kovida-19 u Evropi, kada su države zatvarale granice i ograničavale izvoz proizvoda za borbu protiv virusa, najveći je izazov bio naći dostupne uređaje i u najkraćem roku ih dopremiti do Crne Gore”, kazala je za CIN-CG izvršna direktorica “Glosarija” Mirjana Mijušković.
I oni su, tvrdi, morali da uplate avans.
Predstavnik “Uriona” Srđan Vuković, kazao je za CIN-CG da je nabavka respiratora “bila veoma otežana”.
“Tri respiratora proizvođača ‘Utas’ su uvezena iz Republike Turske i prodata su po nabavnoj jediničnoj cijeni od 15.400 eura, uvećanoj za 21 odsto PDV-a i ukupne troškove transporta u iznosu od 505 eura”, pojasnio je Vuković.
“Urion” je respiratore isporučio za KCCG 23. marta, a deset dana kasnije su donirali još jedan njemačkog “Draeger Medicala” vrijedan gotovo 25.000 eura.
Prema dostupnim informacijama, Crna Gora je dobila i značajne donacije u respiratorima. U Crnu Goru je prije nekoliko dana stiglo 10 koje su donirali najbogatiji Kinez Džek Ma i njegova Fondacija “Alibaba”, a same kineske vlasi su prethodno poslale dva.
Fudbalski savez Crne Gore je sredinom marta donirao sedam respiratora vrijednih 150.000 eura. Fudbalski reprezentativac Stefan Savić donirao je dva respiratora, njegov kolega Luka Đorđević jedan, a predsjednik Košarkaškog kluba “Mornar” Đorđije Pavićević dva. Mitropolija crnogorsko-primorska donirala je dva respiratora, novac za respiratore donirali su, između ostalog, i Glavni grad i Hrvatska građanska inicijativa. Dva je doniralo Udruženje banaka, kao i Erste banka. “Hard diskont Laković” je donirao respirator, kao i “Voli” i “Mercator”. Po jedan respirator donirali su, između ostalog, “Lovćen osiguranje” i “Genex”.
Brčvak: Varali su i na njemačkom tržištu
Humanitarni fond “Hemias” koji je formirao filantrop iz Bijelog Polja Hajriz Brčvak, uspješan biznismen u Njemačkoj, do sada je u donacijama vrijednim oko pola miliona eura poklonio i četiri respiratora, a namjeravao je znatno više.
U razgovoru za CIN-CG, Brčvak kaže da su uplatili u Kini još za 24 aparata, koja nisu mogla da se izvezu za Crnu Goru.
“Po novoj odluci kineske vlade, od 1. aprila respiratore mogu da izvoze samo 52 firme koje su na ‘zelenoj listi’, a ta firma nije bila na njoj i nisu mogli da ih isporuče. Umjesto četiri aparata, dobili smo 2.000 testova za kovid-19, a za 20 su vratili novac”, rekao je Brčvak.
Objasnio je da aparati koje je namjeravao da donese iz Kine, nisu kompletni respiratori, ali su mogli da obavljaju sve preventivne radnje osim respiratorne.
Oni su trebalo da posluže kao test, a ako se dobro pokažu, da poruče još 20 komada. Njihova cijena bila je za dva po 5.000 i dva po 4.700, a ostalih 20 po 3.700 eura. Negativno iskustvo Brčvak je imao sa jednom njemačkom firmom od koje je poručio 16 polovnih respiratora i uplatio avans od 18.000 eura.
“Ispostavilo se da su htjeli da nas prevare. Uz reagovanje nadležnih institucija, uspjeli smo da vratimo i taj novac. Zatim smo našli dva polovna ventilatora u Hamburgu i cijena je počela sa 8.000 po komadu svakodnevno da raste. Uspjeli smo da ih dobijemo za 10.000 eura. Sljedeća dva smo opet našli na tržištu trgovine polovnim respiratorima i tražili su po 16.000 eura po komadu. Kako smo imali iskustvo sa prvom kupovinom, ova dva smo dobili po 9.500 eura”, ispričao je Brčvak.
“Sinofarm”: Provizija veća od cijene
Da Srbija usred pandemije kupi 400 respiratora preko male crnogorske firme zvuči kao scenarij za posao koji mora završiti na sudu.
Beogradski “Sinofarm” zatražio je sredinom aprila od crnogorskog Privrednog suda da podgoričkom “BTL Medical Montenegro” zabrani raspolaganje sa pet miliona eura namijenjenih za 200 respiratora za zdravstveni sistem Srbije, koje je kompanija vlasnice Sanje Lekić navodno protivpravno zadržala.
“Privredni sud još nije donio odluku o predlogu za određivanje privremene mjere - očekujemo je u najskorijem roku, jer je u pitanju postupak koji je hitan. Takođe, BTL Medical nije predlagao bilo kakvu mjeru protiv našeg klijenta, niti bi za tako nešto bilo osnova”, kazala je za CIN-CG zastupnica “Sinofarma”, podgorička advokatica Marija Radulović.
Beogradska i podgorička kompanija, krajem marta potpisale su dva ugovora kojim se “BTL” obavezao da isporuči 400 kineskih respiratora, koji su, navodno, bili spremni na lageru u toj zemlji.
Prvi se odnosio na nabavku 200 respiratora tipa “ACM 812A” za pet miliona eura, dan kasnije i drugi na 3,9 miliona eura za još 200 mašina “shangrila 510s”. Nekoliko dana kasnije “BTL” je obavijestila beogradsku kompaniju da ne može da ih isporuči u roku, zbog čega je “Sinofarm” raskinuo oba ugovora i tražio natrag novac koji su uplatili avansno.
Do sada su dobili samo 3,9 miliona, a advokat “BTL” Goran Petrović kazao je za “Vijesti” da nisu pristali da se raskine prvi ugovor, jer se on izvršava i da “Sinofarm” nije na vrijeme uplatio sredstva.
Iz “Sinofarma” tvrde da su, u međuvremenu, od svog novca vratili 8,9 miliona Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje Srbije, navodeći da je njihov propust i neoprostiva komercijalna greška što su ugovor potpisali bez uobičajenog obezbjeđenja, poput bankarske garancije.
“Potreba da se hitno reaguje, jer su zbog širenja pandemije bili ugroženi ljudski životi, kao i izjave izvršne direktorke BTL-a Olivere Đuranović da pod krivičnom i materijalnom odgovornošću garantuju da su respiratori na lageru i da ih mogu isporučiti već 28. marta, bili su razlog što je ‘Sinofarm’ 28. marta sa ‘BTL-om’ zaključio prvi ugovor na pet miliona eura, a već 30. marta avansno je uplatio svih 8,9 miliona evra”, objašnjava beogradski advokat Mihajlo Matković za NIN, sa kojim je CIN-CG sarađivao na ovoj temi.
Na pitanja poslata mejlom iz “BTL-a” nijesu odgovarali.
Iz “Sinofarma” tvrde da su naknadnom provjerom ustanovili da je od pet miliona, koliko su uplatili za 200 respiratora “ACM 812A”, “vlasnica BTL-a navodno planirala proviziju od 1,1 milion eura, dok je gazda “Eksotrejda” iz Rijeke Borna Cicero, koga je Lekićeva naknadno uključila u posao, da bi preko njega nekako nabavila nedostajuću robu, zadržao za sebe čak 1,8 miliona”.
Prema tvrdnjama iz “Sinofarma”, u posao je bila uključena i kompanija “Segment spec tehnoexport” sa Kipra. Ističući da su ih kontaktirali, Matković je izjavio da i Kiprani spremaju tužbu, jer su navodno nabavili respiratore za “BTL”, ali nijesu dobili novac, po čemu ispada da je podgorička firma bila samo posrednik u poslu. Iz “Sinofarma” kažu i da su, zahvaljujući dugogodišnjim poslovnim odnosima sa partnerima iz Кine, saznali da je proizvođaču respiratora uplaćeno 2,3 miliona dolara, ili oko 2,1 milion eura.
Na sajtovima za ovu vrstu opreme cijena seta “shangrila 510S” kreće se od 4.166 do 7.406 eura, dok je početna kataloška cijena za “ACM 812A” bila oko tri hiljade eura, da bi sada kako raste potražnja u svijetu sve poraslo nekoliko puta.
Iz Predloga za određivanje privremene mjere Privrednom sudu, u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se da je “Sinofarm” u razmjeni poruka, na pitanje zašto se čuvaju respiratori za njih od “BTL” dobijao odgovore “zato što Dušan radi s njima 15 godina i član je njihove partije i ima mogućnost prodaje i organizacije i uticaja na isporuku”.
CIN-CG je, nakon obećanja Lekićeve da će na sve odgovoriti, pitao između ostalog, kako komentariše optužbe “Sinofarma” o tome gdje se nalaze respiratori, da li je tačno da je uzela proviziju od 1,1 miliona eura, kao što to tvrde iz Beograda, ko je Dušan preko kojeg je ugovoren posao… ali ona, uprkos obećanju, nije na to odgovorila.
“BTL Medical Montenegro” je, prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), osnovan prije osam godina. Lekićeva je suvlasnica u još dvije kompanije - “Alfa ton Lekić”, koja se bavi se trgovinom na veliko parfimerijom i kozmetikom i kompaniji “Savap”, za trgovinu na veliko farmaceutskim proizvodima.
Prema finansijskim izvještajima na sajtu Poreske uprave, “BTL Medical” je na kraju prošle godine bio u plusu 12.775 eura, a “Alfa ton Lekić” 14.933 eura.
Nikola Sinobad, vlasnik “Sinofarma”, za NIN je kazao da ga je Ivanko Nemčević povezao sa Lekićevom, vlasnicom “BTL-a”, koja mu je 27. marta ponudila 400 respiratora. U tekstu nije precizirano o kome je riječ, ali se u Agenciji za privredne registre to ime pominje kao suvlasnik beogradske “IDJ group”, koja se bavi konsultantskim uslugama.
Bonus video:
