Ko se trudi da nasilno zaboravi svoju prošlost, taj nema ni budućnost - tim riječima je priču o danu kada je imao čast da nosi štafetu mladosti započeo Kolašinac Veselin Radonjić.
Dan pred svoj, ali i rođendan doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, 24. aprila 1977. godine, Radonjić priča da je imao čast da nekoliko desetina metara od gornjeg trga, do bine postavljene na Trgu borca, ulicom IV proleterske u rukama drži simbol “drugačijeg sistema vrijednosti, srećnijeg vremena i vjerovanja u ideale“.
“Pamtim svaki korak tog puta sa štafetom u rukama. Pamtim i sreću i ponos što mi je kao najboljem omladincu ukazana ta čast. Svi su bili na ulicama, doček štafete bio je najveća svečanost u gradu. Tako je bilo i te 1977. Za nosioce štafete mladosti birani su najbolji učenici i studenti, mladi radnici, istaknuti sportisti, akcijaši-udarnici i uopšte mladi koji su se isticali svojim učenjem, radom ili zalaganjem. Nije to mogao svako”, kaže Radonjić za “Vijesti”.
U bivšoj Jugoslaviji Titov rođendan obilježavao se 25. maja od 1945. godine. Na inicijativu doživotnog predsjednika, njegov rođendan je 1957. godine prerastao u Dan mladosti. Štafeta je nošena mjesec i po, preko cijele teritorije bivše Jugoslavije i uručivana je “najvećem sinu” naroda i narodnosti SFRJ na sletu, na stadionu Jugoslovenske narodne armije u Beogradu...
Radonjić kaže da je opštinska komisija za izbor i imenovanja odlučivala o tome ko će pronijeti štafetu gradom.
Kolašinci su štafetu preuzimali i predavali Brenacima, Mojkovčanima ili Podgoričanima, na Trešnjeviku, Kraljevom kolu, ili u Manastiru Morača.
“Tada je štafeta ‘noćila’ u Kolašinu, u spomen-domu. Čitave noći smjenjivali su se omladinci koji su je ‘čuvali’. Više od 500 mladih bilo je u tom objektu, koji je, takođe, imao posebnu simboliku. Te godine od Vasojevića smo na Trešnjeviku preuzeli štafetu koja je bila u obliku buktinje i predali je Mojkovčanima narednog dana... Kada sam je donio na binu, na glavnom gradskom trgu predao sam je predsjedniku Opštine Gruju Čoguriću i funkcioneru Saveza komunista Velimiru Bećiroviću“, priča Radonjić.
Kaže da je tada imao 22 godine i zadovoljstvo da živi u državi za koju je vjerovao “da obećava budućnost o kojoj se sanjalo“. Ističe da su to bila vremena “kada se rad, znanje i zalaganje cijenilo i nagrađivalo“.
“Znam da je teško objasniti sada mladima šta su bile naše vrijednosti. Znam da toliko iskrenih ubjeđenja i vjere teško može biti blisko nekom mojih godina. No, mi smo vjerovali, a u skladu sa tim i uređivali svoj život. Nažalost, ništa od toga ne prepoznajem sada u mladim ljudima. Jedno je sigurno, nikada neću zaboraviti taj dio svog života i uvijek ću biti ponosan na njega“.
Radonjić kaže da je od 1974. do 1989. godine bio predsjednik Socijalističke omladine Kolašina i komandant kolašinske brigade na četiri radne akcije.
Učešće na radnim akcijama, bilo je, ističe Veselin, znak presitiža. Priča da ni to nije mogao svako, da se za svaku radnu akciju javljalo 150 mladih Kolašinca, a da je birano pedesetak.
Mladi kolašinski brigadiri nagrađivani su više puta.
“Gradili smo zemlju i bili iskreno posvećeni tome. Dok sam ja bio komandant brigade, učestovali smo na radnim akcijama na Otoku mladosti, Pirotu, Novom Sadu... Opet, kako sada nekome objasniti entuzijazam da se radi besplatno za opšte dobro i da je to velika čast i zadovoljstvo. Bojim se teško će neko od mladih ljudi to sada shvatiti...“.
Radonjić tvrdi da su ga ta vremena na najbolji način formirala i ugradila u njegovu ličnost “kodeks od kojeg se ne odstupa“. Možda je, dodaje, to jedan od razloga što penziju čega kao nezaposlen, nakon što je prije četiri godine dobio otkaz u mojkovačkoj fabrici oružja “Tara”.
Hiljade kilometara iz ruke u ruku do stadiona JNA
Štafeta mladosti počela je da se nosi na predlog omladine Kragujevca, kao Titova štafeta.
U prvoj manifestaciji učestvovalo je 12.500 omladinaca, koji su pretrčali 9.000 kilometara.
Posljednja štafeta mladosti nošena je 1987. godine, u sumrak bivše SFRJ. Za nju se vezuje priča da je donekle nagovijestila buduće događaje, odnosno raspad države i građanski rat.
Te godine dizajn štafete i idejno rešenje plakata za Dan mladosti prepušteno je ljubljanskom dizajnerskom studiju Novi kolektivizam. I sama štafeta, u obliku građevine na četiri stuba koju je bilo nemoguće nositi, nagovještavala je drugačiji pristup, ali je skandal nastao kada je otkriveno da je plakat zapravo neznatno izmijenjena verzija nacističkog plakata iz tridesetih godina.
Naknadno je izrađena nova štafeta, sa osam crvenih kapljica krvi...
Svečanost u Kumrovcu i u doba korone
Titov rođendan u 21. vijeku obilježava se u njegovom rodnom Kumrovcu, u Hrvatskoj. Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća ispred Titovog spomenika u Kumrovcu, u subotu je obilježen “Dan mladosti – radosti”, ali bez masovnog prisustva poklonika lika i djela doživotnog predsjednika SFRJ i turista, zbog situacije sa koronavirusom.
Najmasovnije obilježavanje 25. maja u Kumrovcu dogodilo se prošle godine, kada je, prema izvještajima hrvatskih medija, u zagorsko selo pristiglo oko 15 hiljada ljudi...
Bonus video:
